Gospodin i džentlmen bio je i ostao Tim Orešković koji se jučer, nakon šest mjeseci, samo nakratko pojavio na političkoj pozornici. Njegov smiren i simpatičan lik, a i govor (povratak u Tevu nije mu popravilo gramatiku), te izuzetno pristoji odgovori na sva pitanja o Plenkoviću, Agrokoru, čak i ministru financija Zdravku Mariću (koji je bio dio igre za rušenje Tima) podsjetili su nas na vremena kada su političari dominirali razumom i korektnošću, a ne galamom i “pernarizmom”.
Došao je Tim u Vukovar podržati svog bivšeg ministra Panenića, koji je Mostov kandidat za župana. I premda je Orešković odmah objasnio kako tu njegovu potporu treba shvatiti kao osobnu potporu jednom čovjeku, potpuno je jasno da je Tim, sasvim svjesno, time podupro i Most. Jer, na krajnjem istoku Hrvatske se, naime, odvija žestok predizborni politički sukob između HDZ-a i Mosta pa je svaka “sitnica” važna. Usred tog zapleta, Tim je pred svima kazao da neće zaboraviti da su mostovci bili uz njega kada mu je bilo najteže. I to je, izgleda sve što bi se politički od Tima moglo očekivati do lokalnih izbora.
Vjerojatno se više neće javljati jer i sam kaže da se nije vratio u politiku. Ovim istupom on je, zapravo vratio dug koji ima prema Mostu jer, kao što je on trebao Most u vrijeme kada ga je pretplenkovićev HDZ rušio s premijerske funkcije, njega je trebao Most u vrijeme parlamentarnih izbora. I kada su već svi mislili da će zakoračiti u političku karijeru, objavio je da se neće natjecati. Tada ga je na HDZ-ovu listu pozvao i Plenković, no Tim se radije vratio poslovnoj karijeri. S obzirom na to da svjetonazorski Tim pripada i HDZ-ovoj i Mostovoj opciji, nije želio birati. Koliko vidimo, on i dalje Most drži nacionalnom avangardom, ali cijeni i Plenkovića. Zapravo, lijepa pozicija “pomiritelja”.
Ako i kad to bude aktualno. Jer, Orešković je, sjetimo se, politici rekao “doviđenja”. A ne “zbogom”.
Tim je bio naš najbolji i najkvalitetniji premijer, samo da je dogurao do kraja mandata bilo bi više rezultata.