Tirana i Zagreb sa geopolitičkog pogleda su na relativno kratkoj udaljenosti, umalo susjedi, ako suradnja koja ih povezuje se projektira na prostoru europskih i svjetskih zbivanja.
No, važnost i značenje, ova suradnja koja ih povezuje dobiva i u kontekstu regionalne perspektive zapadnog Balkana. Budućnost euro-atlantske regije obogaćuje se samo ako se smanji i oživi segment Tirana - Zagreb u najboljem interesu obiju zemalja, za mir, stabilnost i održivi razvoj u regiji i šire.
"... Ako se kombinira divlja ljepota dalmatinske obale Hrvatske, s još neotkrivenim i starim ruševina Turske ili Grčke i sve to upakiramo u atmosferu ruralne Italije", - ovo je obala Albanije. Tako opisuje Tim Neville turističku Albaniju u prestižnom listu New York Times, gdje i preporučuje Albaniju za četvrto mjesto od njih 52 koja se trebaju posjetiti tijekom 2014 godine. Usporedba Neville je potpuna i istinita, jer ona organski odražava i povezuje ta mjesta unutar zemljopisnog zajedničkog obuhvata, u povijesnu prošlost, ponekad dramatičnu, ali i u buduće vrijednosti i zajedničke standarde.
No, pokušajmo ovu blagu apstrakciju i vještinu umjetničkog opisa Nevilla iz geografskog konteksta zamijeniti sa kontekstom političko-diplomatskih odnosa. Začudo ova usporedba i prirodno se nameće, realna je i adekvatna. Italija, Grčka i Turska su strateški regionalni partneri Albaniji, dok Hrvatska, zemlja koja je upravo postala članicom Europske unije, razvija izvrsne odnose s Albanijom, koji se temelje na suradnji na mnogim područjima, naglašavajući onu za integraciju u EU.
Fokusirajući se na odnose između Albanije i Hrvatske lako je ustanoviti da oni imaju impresivnu dinamiku, višedimenzionalni su i u njihovoj povijesti nema problema koji su na čekanju ili su neriješeni. Politička suradnja je na razini, a intenzitet je zadovoljavajući, ali zaostaje onaj ekonomski. Dok je politička službena suradnja proširena na sve razine, uključujući i aktivnu parlamentarnu diplomaciju, trgovinski tokovi trebali bi imati veći volumen i raznolikost. Albanski izvoz je porastao u posljednjih
godinu dana, dok bi hrvatska izravna ulaganja trebala biti povećana i raznovrsnija. To je samo nekoliko aspekata bilateralne suradnje kako bi se ukazalo na potencijal koji je ogroman, potencijal koji je ostao izazov za obje zemlje. Albanija i Hrvatska, kao dvije zemlje u regiji koje još uvijek se pamti po tome što su proizvele više povijest, nego mogućnost da tu povijest konzumiraju, sada imaju jasnu sadašnjost na euroatlantskom putu i dovoljno zajedničkih strateških interesa. Dvije zemlje razvijaju proaktivne diplomatske akcije u smislu geopolitičkih aspekta dok su geo-ekonomski interesi komplementarni.
Dvije zemlje razvijaju sveobuhvatne odnose i na području sigurnosti i obrane, čemu svjedoči i nedavno potpisivanje sporazuma u Tirani o policijskoj suradnji i sigurnosti koje samo objedinjuje suradnju u području vladavine prava i sigurnosti. Između dvije zemlje u posljednja dva desetljeća, sklopljeno je više od 40 ugovora ,a postoje i mnogi drugi koji su u procesu.
Kulturna suradnja ima razgranatu pozadinu, uz pomoć i doprinos Andrije Kaciqit i Shuflajt Milana, kao i podršku Albanaca koji žive u Hrvatskoj. Suradnja dvije zemlje kao članice NATO-a je jako dobra. Hrvatska je zemlja zapadnog Balkana, članica
EU-a i kao takva ima povijest uspjeha i ohrabrenje je u procesu integracije u EU. Nadalje, obje zemlje imaju važne odgovornosti i doprinose u regiji, a sve to čine da bi bilateralni i regionalni odnosi između njih bili što povlašteniji. U regionalnoj viziji, odnosi Albanije i Hrvatske mogu se smatrati kao odnosi od posebnog značaja, to je suradnja od koje se očekuje da će imati veću težinu i odlučujuću ulogu u regionalnim strateškim zbivanjima.
Tijekom povijesti, geopolitička udaljenost Tirane i Zagreba imala je svojih prekretnica. U ovim trenucima čini se da je ta udaljenost optimalna za konsolidaciju trajnog odnosa, dugoročnog i konstruktivnog u pogledu zajedničkog interesa. Odnosi između dviju zemalja se razvijaju jednom dinamikom koja ponekad udaljava, a ponekada približava vezano za situaciju političkog i gospodarskog prioriteta vremena. Dvije zemlje su daleke ukoliko gledamo Bruxelles, Hrvatska je članica Europske unije dok je Albanija tek sada dobila status kandidata. Možemo reći da su blizu s obzirom da su obje članice Nato-a.
Daleke su jer između ove dvije zemlje ne postoji izravni let, ali opet su blizu jer pripadamo istoj regiji, koja kao dinamično zajedničko tržište, nudi privlačne mogućnosti za strana ulaganja. Također, pripadamo u istu regiju koja ima budućnost vezano za strategiju u sklopu Jadransko-jonske makroregije. Daleko su prema zajedničkom cilju energetske sigurnosti, ali zbližavaju se zbog projekta IAP i u okviru TAP plinovoda.
Blizu su jer ih povezuje obala, koja ih prirodno sjedinjuje tako da turisti mogu lako nastaviti putovanje do Albanije, ali daleko su jer zajednički regionalni pristup u turizmu je tek u prvim koracima. Blizu su jer su obje zemlje angažirane u Afganistanu, ali daleko jer regionalna suradnja, za jedan proaktivni globalni pristup nije na razini koja bi bila poželjna. Ako analiziramo povijest dviju zemalja možemo pronaći i druge primjere u ovoj igri blizu i daleko, ali jedna stvar je sigurna,a to da će u budućnost biti sve bliže i bliže. Tijekom službenog posjeta hrvatskog premijera Milanovića Tirani, premijer Rama naglasio je : "...
Hrvatska je orijentir ... inspirativan primjer ... partner u regiji, s kojim želimo još više ojačati svoje veze..."
>>Srbija: Albanci su dronom i zastavom u Beogradu najavili specijalni rat
ja uvjek napisen Albania,a ne "Albanija " imas pravo "takitako"