Ovoga se ljeta navršilo pet godina od pristupanja Hrvatske Europskoj uniji. Prve godine članstva definitivno su pozitivno doprinijele ekonomskom oporavku, čega je eklatantan primjer domaći izvoz koji snažno raste uslijed pristupanja zajedničkom tržištu EU te je jedan od glavnih pokretača ekonomskog rasta u proteklih nekoliko godina.
Međutim, pravi pozitivan doprinos članstva tek se očekuje kada Hrvatska postane član eurozone. Treba istaknuti i da su milijarde eura iz europskih fondova o kojima se svakodnevno govori tek ugovorene, što znači da su projekti, poput primjerice Pelješkog mosta, tek započeti. Ipak, članstvo je jednako tako donijelo i određene izazove poput izbjegličke krize ili iseljavanja radno sposobnog stanovništva. Stoga će se prve ozbiljnije ocjene utjecaja hrvatskog članstva moći iznositi tek kada se završi hrvatsko predsjedanje Unijom 2020. godine.
Bilo kako bilo, Hrvatskoj se primanjem u punopravno članstvo ipak priznalo da se radi o državi s uspostavljenom demokracijom zapadnog tipa s gospodarstvom koje funkcionira po tržišnim osnovama, po čemu se razlikuje od drugih zemalja u okruženju koje nisu članice. Međutim, čini se da je to priznanje bilo preuranjeno, barem kada se radi o ekonomiji na tržišnim načelima.
U posljednjih pet godina domaću su ekonomiju zadesili ekonomski poremećaji, poput recentne krize u najvećem domaćem koncernu, koji su iznova jedan za drugim pokazivali kako hrvatsko gospodarstvo funkcionira po sasvim drugim osnovama od onih tržišnih. Posljednji takav slučaj, u brodogradnji, odnosno u Uljaniku, posebno je interesantan jer zapravo najbolje opisuje stanje stvari.
VIDEO Radnici Uljanika u štrajku
Istodobno s pristupanjem EU 2013. godine, Hrvatska je započela proces restrukturiranja i privatizacije najvećih domaćih brodograditelja, kojega je uvjetovala sama Unija. Ideja je bila da se domaći sektor brodogradnje koji je generirao ogromne gubitke i u potpunosti ovisio o financijskoj pomoći države u narednih pet godina restrukturira, kako bi poslovao po tržišnim načelima s veoma ograničenom pomoći države, kakvu taj sektor ima u ostalim europskim zemljama. Tri od četiri najveća brodograditelja ušla su u proces restrukturiranja, dok je za posljednjeg četvrtog ocijenjeno da je stanje dobro i da takav vid restrukturiranja nije potreban. Ta kompanija je Uljanik.
Ono što se zapravo dogodilo jest da je Uljanik nastavio sa starom poslovnom praksom ignoriranja tržišnih načela te oslanjanja na pomoć države, zbog čega se danas nalazi u gotovo bezizlaznoj situaciji. Uljanik se u istoj situaciji nalazio i prije nešto više od pola godine, ali je to neodrživo stanje ponovno svjesno ignorirano te je Uljaniku odobren kredit od 96 milijuna eura s jamstvom države, odnosno poreznih obveznika.
Drugim riječima, riječ je o problemu koji se svako toliko odgađa novom pomoći države, u neutemeljenoj nadi da će se kompanija osoviti na noge. Međutim, svakom pomoći taj problem postaje sve veći i izloženost poreznih obveznika je veća. Vrijeme je za prestanak takve prakse.
VIDEO Prosvjed radnika Uljanika
Ekonomija na tržišnim načelima? U zemlji gdje 75% gospodarstva čini država i paradržava? Ma baš... Kod nas prolaze samo oni koji dovoljno jako viču ili dovoljno tiho dogovaraju provizije, ostali odlaze van. A država sve to potiče i miče one koji odskaču... Ovo zadnje uništavanje mikro i malog poduzetništva samo ide u tom smjeru, jer od tih malih ionako nema koristi, ne zarade oni dovoljno pa tu država nema kruha preko pogače. Zato ih i treba uništiti... Zapravo mi je jasno zašto Marić odlazi, vidio je i on da protiv vjetrenjača ne može, a popuštanjem, naročito kao kod ove zadnje reforme, samo šteti sebi. Dizanje rashodovne strane proračuna za 10 milijardi, dizanje izdataka za zdravstvo itd služi samo za punjenje rupa bez dna i sprječavanje potrebnih reformi... Zapravo zamislite izjavu premijera koliko je besmislena - moramo prvo zdravstvo dovesti u plus da bismo mogli provesti reforme. A ako se reforme ne provedu, nema niti teoretske šanse za smanjenje rupe zvane HZZO. To znači direktno - nikada nećete vidjeti reforme... Ista stvar je uništavanje 2. mirovinskog stupa, potpuno isto...