Mnogima ni slijeva ni zdesna nije po volji imenovanje Vlahe Orepića za ministra unutarnjih poslova. Dragovoljac u Domovinskom ratu i vojnik u miru, stekao je moćne neprijatelje žestoko se boreći protiv gradnje termoelektrane na ugljen u Luci Ploče.
U tekstovima koje je objavljivao prozivao je Josipa Jurčevića, direktora Luke Ploče energija, bivšeg kadrovika SOA-e u vrijeme kada joj je na čelu bio Tomislav Karamarko, te Ivana Pavlovića, direktora Luke Ploče, bivšeg HDZ-ova ministra pomorstva, prometa i veza koji ga je tužio za klevetu. Sutkinja Općinskog suda u Dubrovniku proglasila ga je i krivim u toj tužbi u travnju prošle godine i kaznila ga s 4000 kuna jer je tekstovima objavljenim na web stranicama “naštetio Pavlovićevoj časti i ugledu”.
Pokušali su ga slomiti
No, Orepićeva žestoka angažiranost kao predsjednika ekološke udruge Škanj, koja je rezultirala jedinim uspješnim ekološkim referendumom u Hrvatskoj na kojemu su građani izrazili protivljenje termoelektrani u Pločama, nije se svidjela ni moćnicima bliskim lijevoj političkoj opciji, koja je proteklog razdoblja bila na vlasti. Pokušali su ga slomiti koristeći se time što je vojna osoba.
“Obnašao sam dužnost zapovjednika Pomorske baze Jug kad sam na osobni zahtjev izašao iz sustava. Bilo je to 1. srpnja 2014. nakon angažmana oko TE u Pločama jer sam očekivao premještaj”, napisao je u svom životopisu. Birajući između nastavka vojne karijere i ekološkog aktivizma, odlučio je ne dati se ušutkati i time stekao simpatije svojih Pločana.
Vlaho Orepić po roditeljima je Konavljanin. Rodio se 16. studenoga 1968. u Čapljini. U Pločama je završio osnovnu školu, srednju u Splitu, a tijekom života stekao je zavidnu naobrazbu. Završio je Zapovjedno-stožernu školu Blago Zadro – pomorski smjer, Mornaričku vojnu akademiju na kojoj je stekao zvanje inženjera strojarstva, Pomorski fakultet u Dubrovniku gdje je postao diplomirani inženjer pomorskog prometa i Kineziološki fakultet u Zagrebu, te je stekao i zvanje višeg sportskog trenera fitnessa. Usto, majstor je karatea, ima crni pojas treći dan. U Pločama ga svi znaju, osim po aktivizmu, i kao trenera fitnessa. Roditelji su mu bili veliki vjernici, kažu nam Pločani, njegova majka čistila je don Petru u doba kad su Ploče bile Kardeljevo, a svećenik službu obavljao u baraci. No, roditelji su mu umrli, sestra mu živi u Zagrebu, a u Pločama još ima brata. Razveden je, ima sina koji studira u Njemačkoj.
Orepić je vrlo aktivan u javnom životu grada. Predsjednik je Eko-udruge Škanj i Zajednice sportskih udruga Ploča, a član je i Udruge Prvi ročnik Hrvatske vojske.
Ipak, u svojoj biografiji najveću pozornost daje sudioništvu u Domovinskom ratu u koji se uključio u lipnju 1991. godine. Nositelj je Spomenica Domovinskog rata i domovinske zahvalnosti, te medalja Oluja i Ljeto ‘95. Zapovijedali su mu mnogi slavni ratni zapovjednici, među kojima i general Gotovina, a o njegovim ratnim danima razgovarali smo s Josipom Barbirom i Perom Bebićem, kojima je Vlaho Orepić bio prvi zapovjednik.
– Mi smo od 5. listopada 1991. bili u Prvoj satniji mornaričko-desantnog pješaštva u Pločama, a prvi zapovjednik bio nam je Vlaho Orepić – govore nam Barbir i Bebić, danas predsjednik i tajnik Udruge Prvi ročnik HV-a.
– Prvi smo ročnici koji nisu služili nijednu vojsku, osim hrvatske. Dakle, bili smo mladi, u lipnju smo završili srednje škole i dobili pozive za JNA. Nismo se odazvali, a onda, kada je u rujnu krenulo od akcije Mala bara, priključili smo se Hrvatskoj vojsci kao ročnici. Vlaho je s nama bio od prvog dana, bio je prvi zapovjednik ročne vojske – govore nam naši sugovornici i dodaju kako su to bila vremena kada se stvarala vojska.
– Imali smo mornaričke vojne uniforme, s hrvatskom zastavom na ramenu. Bili smo mladi, nabrijani i nezreli. Smatrali smo rat igrom. Bili smo puni poleta, zanosa i snage, a Vlaho je bio prema nama jako korektan i odgovoran. Nas je bilo 48, bili smo gotovo djeca i imali smo oružje u rukama – pričaju Barbir i Bebić.
Obuka je bila brza, već nakon tri mjeseca popunjavali su naše postrojbe na dubrovačkom ratištu.
– Vlaho je bio uzoran vojnik discipliniran, nema se tu što reći. Pomagao nam je primjerom i savjetom. Nikada neću zaboraviti kada je poginuo član naše postrojbe, Zvonko Dropulić. To što nam je Vlaho tada rekao bilo je vrlo okrutno izgovoreno, ali namjera mu je bila dobra i shvatili smo čemu nas je htio naučiti. Rekao je: “Suzdržite suze, ne plačite, jer možda sutra među nama neće biti netko od vas! Takva su vremena, rat je takav.” Bilo je to brutalno istinito, htio nas je otrijezniti, reći nam da puška nije igračka i da je rat proklet. Rekao nam je istinu bez obzira koliko ona bolna bila! S jedne strane te udara, ali s druge otvara svijest – kaže Barbir.
Nisu tražili odlikovanja
– Bila je jedna situacija, bili smo na sidrištu u vojarni. Jedan roditelj mu je rekao: “Uzmi mene, njega ostavi.” Vlaho ga je utješio, a ni sam nije znao što će biti s nama. To je i nama bio veliki ispit zrelosti – dodaje Bebić.
Rat ih je razbacao po raznim bojištima, a nakon njega uslijedila je borba za priznavanje statusa prvog ročnika. Zajedno s Orepićem, koji je također član njihove udruge Prvi ročnik HV-a, godinama su se borili da ih se prizna, a to je učinio tek bivši predsjednik Ivo Josipović.
– Jastrebarsko i Pula vodili su se kao mjesta prve ročničke vojske, a to nije istina, mi smo bili prvi. Htjeli smo dokazati istinu da je u Pločama rođena prva generacija ročne vojske. Vlaho je bio s nama kada nas je predsjednik Josipović primio. Rekli smo mu: “Ne tražimo odlikovanja, novac, hoćemo samo da nam se prizna da smo prvi.” Vlaho, iako je naš zapovjednik, angažirao se maksimalno, kao jedan od nas. On je takav čovjek – kaže Josip Barbir koji je, iako ratni invalid (na straži ga je kao ročnika udario grom), nakon rata pristupio policiji i odradio još 20 godina staža. Odnedavno je zbog zdravstvenih problema otišao u mirovinu i mjesečno prima 2700 kuna.
– Manje nego da sam tražio mirovinu nakon rata. Sramota! Nadam se da će Vlaho pomoći da se takve nepravde isprave – dodaje Barbir koji kao bivši policajac smatra da će biti dobro ako Orepić vojničke metode primijeni u policiji.
– Moja procjena je da je upao u jedno od najgorih ministarstava u najgore vrijeme. Sigurno je da neće dopustiti da itko njime manipulira. Smatram da će se snaći, slušati sebe i svoj instinkt – drži Barbir.
– Neće se na njega moći utjecati. On je pozitivno tvrdoglav, ide svojim putem i ne popušta – dodaje Bebić.
Uvijek pronalazi izlaz
Udruga Prvi ročnik stala je uz svog člana Vlahu Orepića i u borbi protiv TE.
– Aktivno smo sudjelovali u svemu. Udruga je podržala prosvjed i referendum. Ja sam nakon službe došao na prosvjed i zviždao plastičnom zviždaljkom, ne onom policijskom, a moji kolege su me snimali kamerom – prisjeća se Barbir.
O Orepićevim ekološkim aktivnostima najviše zna Ana Musa, predsjednica Građanske inicijative Pravo na zdrav život koja je povela borbu protiv termoelektrane. Na početku razgovora kaže kako joj smetaju brojne neistine napisane o Orepiću otkako je imenovan.
– Prvo, Vlaho nije kućni prijatelj Bože Petrova. A nije ni član Mosta. Njega su mostovci zapazili kao beskompromisnog čovjeka koji ne odstupa od ideala za koje se bori. On nije jedan od njih i time je njegov uspjeh veći – kaže Ana Musa koja Orepića poznaje gotovo cijeli njegov život.
– Tri je mandata bio član Školskog odbora u školi u kojoj sam bila tajnica i tada sam ga bolje upoznala. Zapazila sam ga jer on je uvijek pronalazio izlaz u konfliktnim situacijama. Isticao se po onome što mu upravo sada treba u njegovu poslu – po odmjerenosti i nekonfliktnosti, makar to bilo na njegovu štetu. Mnogi nam ljudi prođu kroz život, ali Vlaho je čovjek koji ostavlja pečat. Tada smo bili samo sugrađani i znanci, a prijatelj mi je sada nakon što nas je zbližila borba protiv TE. On je jedan od dokaza da se isplati biti pošten, raditi za svoju sredinu. Vlaho je pravi gospodin, nimalo zlobe u sebi nema. Meni je čast što je izrastao iz naše Građanske inicijative – kaže Ana Musa.
Učinit će nešto
Dodaje kako su i prije Neretvani pa i Pločani imali “svojih” ministara, ali ona, kao ekologinja, sve nade polaže u Mostov kadar.
– Iz naše male sredine izašlo je puno pametnih, obrazovanih i utjecajnih ljudi. Naši su bili i ministri Boris Lalovac i Rajko Ostojić, ali ja mislim da će ova garnitura koju je Most okupio zaista nešto učiniti za ekologiju. Mi smo u Pločama dobili bitku, ali nisam sigurna jesmo li dobili rat – kaže Musa i dodaje kako je atak na ovaj kraj počeo još 1986. godine kada je također postojala ideja da se gradi termoelektrana.
– Onda su ljutiti Neretvani imali prosvjed. I onda su nosili transparente “Nećemo termoelektranu”. Nadam se da opet za 30 godina naša djeca neće nositi iste transparente. Ali nakon svega, ako nas i Most izda, nema nam pomoći – drži Musa.
– Uzdam se i u Vlahu. Žao mi je što je naša sredina izgubila tako kvalitetnog čovjeka, ali zato je Hrvatska jako puno dobila – poručuje Ana Musa.
Neka mu prvi potez bude istjerivanje policijskih uniformi iz kafića i kladionica kada nisu na intervenciji. Nije lijepo vidjeti po tri policijska auta pred kafićem, a oni veselo čavrljaju uz kavu. Kako bi bilo vidjeti kafiće oko bolnica pune bijelih uniformi?