Poslije izlaska iz zatvora Ivica je Todorić izjavio: “Osvojit ću vlast i pokrenuti Hrvatsku. Idem na izbore!” Je li se možda šalio?
Dosad nismo čuli da ima smisla i sklonosti za takav tip humora, pa pretpostavljam da je mislio ozbiljno. A to ne bi bilo ni neobično ni neočekivano, jer je zbog slične megalomanije i doživio slom.
Osvojit ću vlast!? Pa on ju je već imao, istina, ne institucionalnu, ali bio je bez konkurencije najmoćniji čovjek u Hrvatskoj, pa ta moć iz njega i sad progovara. I ne treba se samo podsmjehivati takvoj Todorićevoj ambiciji, u njoj nema ni zla ni pokvarenosti, i ne nedostaje joj brige za Hrvatsku. Ali joj nedostaje osjećaja za stvarnost kao što mu je nedostajao i u poslovanju pa se dogodilo što se dogodilo. I treba ga razumjeti, iz zatvora se vratio na ništa, na pustoš u koju je pao iz svemoći, iz gospodarskog diva, iz milijardi koje su se okretale u njegovu poslovanju, iz ugleda najuspješnijeg gospodarstvenika i najbogatijeg čovjeka u Hrvatskoj.
Njegovo “osvojit ću vlast” dolazi iz želje je da se vrati onome što je desetljećima bio, da bude Ivica Todorić koji bi u politici uspio kao što je bio uspio u poslu. Svojedobno sam u “Večernjaku” napisao tekst o težnji Imoćana da budu u svemu “naj”, i o ljudima koji su, pogotovo u sportu, ali i u drugim područjima tu težnju ostvarili. Ta težnja da se bude najbolji prožimala je sve socijalne slojeve, pa i prosjake, Vrdoljakov i Raosov Matan postao je najuspješniji prosjak na svijetu.
Premda je Imotska krajina vrlo lijepa, a zemljištem i ne tako oskudna jer ima vrlo plodno Imotsko polje, njezin najnaglašeniji biljeg bio je biljeg od siromaštva. Čvrsti kao kamen koji ih svuda okružuje mnogi su Imoćani provaljivali kroz to siromaštvo u predjele nevjerojatnih uspjeha i u Hrvatskoj i u inozemstvu.
Obitelj iz koje je potekao Ivica Todorić bila je za mjesne prilike imućna, sva su mu očeva braća, kao i sam otac, bili iznimno uspješni i obrazovani, pa on nije morao počinjati od nule. I zacijelo nije bio imun na imoćansku težnju da se popne do najviših visova, što mu je i uspjelo, a u srozavanju do nemoći, kako vidimo, nije izgubio svoju imoćansku narav. I vjerujem da će se opet uspraviti, ako ne za svog života onda sigurno u svojim potomcima.
A kad je riječ o izborima na koje bi, kako navješćuje, išao, on nema nikakvih šansi. Naravno, mnogo bi ih više imao da se u politici aktivirao prije poslovnog sloma, a ako se dobro sjećam, svojedobno je i bilo je priča o mogućnosti da bude premijer. Njegovu izjavu mogli bismo shvatiti i kao metaforu njegova mentalnog stanja u kojem se sukobljuju pad i vječna nada u budućnost koje obuzimaju i tješe svakoga. Utoliko prije i utoliko pogubnije za njegov osjećaj za stvarnost, on nema ono što se zove biračka baza, nema stranke, nema navike birača na sebe i svoju trajniju političku prisutnost, a poslije afera u Agrokoru doživljava ga se kao gubitnika.
Pa smo tako svjedoci jedne drame u kojoj Todorić donekle sliči na Shakespeareova kralja Leara koji je sve izgubio pošto je sve što je imao darovao kćerima, a one mu onda uskraćuju kraljevski komoditet. Pa kad mu jedna prigovara što ima veliku pratnju u lovu, on u očaju otprilike kaže – pa i zadnji prosjak ima u životu nešto suvišno. Možda se takvo što suvišno ukazuje Todoriću u obliku političkih ambicija kao pratnje u lovu na ostatke života. Ali ima nešto u njemu što zaslužuje poštovanje – ne predaje se. Zacijelo i zato što se teško rastaje s onim što je bio i imao.
>> Pogledajte kako je Ivica Todorić stigao na ispitivanje
Ali ima još nešto zbog čega Todorić zaslužuje poštovanje. Kadšto danas pročitamo kako dobro posluju i Konzum i druge Agrokorove tvrtke. Zapravo je Agrokor bio i ostao gospodarski div, i što god tko o Todoriću mislio i otkrivao, on ga je takvim učinio. I mnogo je više stradao vlasnik Agrokora nego Agrokor sam. On je povijest mlade hrvatske države koja nije znala upravljati samom sobom, pa je svoja bogatstva rasprodala strancima, a mnogi njezini gospodarstvenici platili su danak državi koja nije imala nadzora ni nad sobom ni nad svojim gospodarstvom, što su strani profiteri pomno pratili, da bi se na vrijeme ubacili i što više nagrabili.
Ali u Agrokorovu slučaju ceh tome neiskustvu, a možda i planskom podrivanju zemlje plaća uglavnom samo Todorić. Nakon njegova dolaska iz Londona i izlaska iz zatvora napetost oko Agrokora je olabavila, slučaj prelazi u dosadu, tako će se i nastaviti, a u tom nastavku koji uključuje i suđenje “senzacije” poput izjave o izborima bit će zabavni nadomjestak za to labavljenje.
>> Pogledajte izlazak Ivice Todorića iz Remetinca
Gospodin Ivkošić, koliko vi imate do mirovine ? Ovakvih "proroka" sam se naslušao.