Svečanom akademijom u Vukovaru, a potom i posjetom Nemetinu, gdje je 14. kolovoza 1992. godine organizirana najveća razmjena ratnih zarobljenika, Hrvatsko društvo logoraša srpskih koncentracijskih logora (HDSKL) obilježava godišnjicu razmjene kao i Dan logoraša.
Braniteljska Udruga Vukovar 91 već je u dva navrata pokušala na nekadašnji logor Stajićevo postaviti spomen-ploču. – Jednostavno, to nam se ne dozvoljava. Ove godine obratili smo se i veleposlaniku Srbije u Hrvatskoj sa zahtjevom da nam se upriliči razgovor s predsjednikom Srbije Tadićem, ali još smo bez odgovora. Tražit ćemo i da obiteljima ubijenih i stradalih u logorima, kao i onima koji su se tamo teško razboljeli i izgubili radnu sposobnost, mirovine ubuduće isplaćuje Srbija, a ne Hrvatska, rekao je predsjednik Udruge i sam logoraš Zoran Šangut.
– Rat je bio strašno iskustvo, ali ono što smo proživljavali po logorima još je gore. Svakodnevno su nas tukli, ali i psihički maltretirali sa željom da ubiju sve ljudsko u nama. Riječi su to brojnih logoraša kada govore o ratu i zatočeništvu u srbijanskim logorima. Pilip Karaula, ratni zapovjednik Mitnice, jedan je od Vukovaraca koji je više od devet mjeseci proveo u Sremskoj Mitrovici, od kojih čak šest mjeseci u samici.
– Bilo je to devet mjeseci pakla. Mogu samo reći – ne ponovilo se. Svakodnevna batinanja i izgladnjivanja bila su uobičajena, iako su najgora bila psihička zlostavljanja. Čovjeka pretuku i to prođe, ali sustavno psihičko ubijane bilo je jezivo. Tjerali su nas da pjevamo razne pjesme, prijetili nam. Ni u jednom trenutku nisi se mogao opustiti jer smo svi strepjeli i od najmanjeg znaka, otvaranja vrata ili glasa, kaže Karaula. I danas se dobro sjeća obroka u Mitrovici koji su se sastojali od komadića kruha i šest, sedam zrna graška. Sam dan razmjene bio je posebno teško iskustvo.
– Toga dana bilo je oko 40 stupnjeva, a mi smo sve vrijeme bili u autobusima, s rukama na leđima, glavom dolje i bez vode. Cijelo vrijeme su nas tukli, ali još je gora bila neizvjesnost hoće li doći do razmjene. Govorili su nam: Mi vas vašima nudimo, a oni vas neće. Idete nazad. Ne znam bih li preživio povratak u Mitrovicu, kaže Ivan Lukić, još jedan vukovarski branitelj koji je više od devet mjeseci proveo u logoru. Prema podacima Danijela Rehaka, predsjednika HDSLKL-a, Hrvatska priznaje da je kroz srbijanske logore prošlo oko 8000 građana, a ubijeno ih je oko 300. Udruga, međutim, tvrdi da je kroz razne oblike logora prošlo i do 30.000 građana, od čega oko 15.000 Vukovaraca, i da je u logorima ubijeno i do 3000 ljudi.
Ako su ova dva konja na slici Logoraši ,onda sam ja Majka Božja Isusova