Neke stvari bolje da se ne vide. Poput parada koje veličaju ubojite režime, bilo da je riječ o nacistima ili komunistima. Poput dječje pornografije. Poput svih reality emisija... i gledanja nekoga kako koristi kupaonicu. Razvoj naše civilizacije u smiješnom je razdoblju. Velik dio nedavnog “napretka” usmjeren je na prihvaćanje osobnih zadovoljstava, sitnih grijeha i nesigurnosti, umjesto na pomicanje granica onoga što ljudska bića mogu postići.
Letio sam prošli tjedan iz Madrida u Düsseldorf. Dok sam bio u avionu, imao sam zadovoljstvo čitati o jednom od najslavnijih španjolskih slikara – Joaquínu Sorolli. Kažu da je „svjetlost zračila iz svakog poteza kistom“ i ta se čarolija može vidjeti u svakom njegovu djelu. To je napredak. To je uspjeh. To je veličanstveno. Kad sam stigao u Düsseldorf, u svoj hotel, pronašao sam još jedan primjer najčudnijih pomama koje su preplavile planet... kupaonicu otvorenog koncepta. Moja soba je bila mala, ali prikladna. Zgrada je bila nedavno obnovljena, sa stilom.
Dok sam sjedio u svojoj fotelji, mogao sam vidjeti tuš kroz stakleni zid koji je navodno namijenjen da razdvoji zajednički prostor od kupaonice. Iza tuša, mogao sam vidjeti školjku. To je značilo da, dok uživam u čaši vina sjedeći u fotelji, imam također priliku gledati kako netko u blizini obavlja nuždu. S takvim pogledom, kome treba TV, zar ne? Naprotiv, unatoč mnoštvu čaša dobrog vina u mojem životu, nikad nisam pomislio “ova čaša vina bi bila puno bolja kada bih gledao nekoga kako se prazni na školjci dok pijem”, a kladim se da to nikad niste pomislili ni vi.
Dizajneri među nama mogu reći da otvorenost donosi osjećaj prostranosti a da se ne žrtvuju četvorni metri. Kako se radi o trendu dizajna, njegova primjena može također nositi poruku da je hotel „avangardan“ i moderan. No vraćam se na svoju prvobitnu misao – neke stvari bolje da se ne vide; neke slobode bolje da se ne prožive. Düsseldorfske “voajerske kupaonice” nisu izoliran slučaj. Često putujem i vidio sam ih implementirane diljem Europe, a sada i u Hrvatskoj.
Moja obitelj i ja nedavno smo proveli nekoliko dana na otoku, unajmivši prekrasan dom čiji su simpatični i gostoljubivi vlasnici uložili mnogo novca i truda u imovinu. Bilo je sjajnih arhitektonskih detalja po cijeloj kući... i kupaonice otvorenog koncepta. Moja supruga i ja smo priznali da smo se iskradali u kupaonice naše djece kad je „priroda zvala“ tijekom noći radije nego koristili svoju prostranu, ali inače otvorenu kupaonicu. Ipak nam se kuća jako svidjela i nadamo se da ćemo opet ondje odsjesti.
Izabrao sam pravo i biznis kao karijeru, ali duboko poštujem prekrasnu arhitekturu. Volio bih da je ima više oko nas jer mislim da bi nas to smirilo, uvelo strahopoštovanje i inspiriralo da stvaramo više ljepote u svijetu. No, kupaonice otvorenog koncepta lijepe su samo nekorištene. Čak se i moja 19-mjesečna kći u pelenama iskrada u kut, daleko od drugih ljudi, da “odradi svoj posao“, stoga ne mogu ni zamisliti što je inspiriralo taj dizajnerski trend. Što god bilo, nadam se da će brzo proći, kao što je to obično slučaj s pomamama.
Pogledajte video o misterioznim ljudima - tko su zelena djeca, svjedokinja Kennedyjeva ubojstva...
Nažalost, ništa nije čudno! Živimo u vremenima u kojima su se izgubili stid i sram a pomalo se gubi i razum. Ostaju samo "prava" i "slobode", kao vrhunske vrijednosti koje nas vode u propast.