Slovenski premijer Janez Janša napokon je uspio. Jedan od njegovih primarnih ciljeva otkako je prije točno godinu dana treći put preuzeo slovensku vladu bio je približavanje Slovenije Višegradskoj skupini, a to mu je ovih dana i uspjelo s obzirom na to da se Slovenija na europskom tapetu našla u društvu Orbánove Mađarske i Poljske Jarosława Kaczyńskog.
Svojim sumanutim i skoro iracionalnim reakcijama na Twitteru, ali i nevjerojatnim potezima svoje vlade i ogorčenim ratom protiv slovenskih novinara, koji je nedavno proširio i na cijelu Europu,
Janša je pružio više nego opravdane argumente političkim skupinama socijalista i demokrata (S&D) i liberala (Renew) u Europskom parlamentu koji su ovotjednu plenarnu raspravu o napadima vladajućih na neovisne medije u Mađarskoj i Poljskoj proširili i na napade Janšine vlade na neovisne slovenske medije. Odmah nakon što je preživio opozicijski pokušaj rušenja svoje vlade, Janša je intenzivirao napade na neovisne medije, ponajprije Slovensku tiskovnu agenciju (STA), kojoj je drugi put u samo nekoliko mjeseci obustavio financiranje. Janšin rat protiv novinara traje od prvog dana njegove vlade.
Janša je započeo mandat iznoseći u stilu Donalda Trumpa teške optužbe na račun slovenske javne televizije tvrdeći, otprilike, da na Slovenskoj televiziji ništa ne rade i imaju prevelike plaće, nakon čega svakog dana svog mandata nije propustio priliku na Twitteru reagirati na gotovo svaku kritiku upućenu njemu direktno, njegovoj vladi ili stranci. Janšini bjesomučni napadi na sve koji misle drukčije ubrzo su počeli privlačiti pozornost u EU, i to ponajprije u svjetlu činjenice da Slovenija prvog dana srpnja preuzima šestomjesečno predsjedanje Vijećem EU. Međutim, ovotjedna rasprava u Europskom parlamentu – što će svakako ostaviti dugoročne posljedice za Sloveniju i njezin utjecaj u EU - izravno je motivirana nedavnim Janšinim brutalnim verbalnim napadom na novinarku portala Politico Lili Bayer, koja je nedavno objavila kritičku analizu medijske situacije u Sloveniji. Janša joj je uzvratio da zarađuje za život lažima, nakon čega se čak morala oglasiti i Europska komisija osuđujući Janšin napad i podsjećajući da su govor mržnje, prijetnje i osobni napadi na novinare neprihvatljivi.
Reakcija Europske komisije ne iznenađuje, s obzirom na to da danas u EU ne postoji nijedan čelnik koji objavljuje takve tvitove kao što to čini Janša. Potom se Janša upleo i u verbalni okršaj s Guyjem Verhofstadtom, dugogodišnjim utjecajnim europarlamentarcem i bivšim belgijskim premijerom, i to nakon što je Verhofstadt na Twitteru izrazio zabrinutost zbog medijske situacije u Sloveniji. Verhofstadt se zapitao mogu li Europska komisija i Vijeće Europske unije nešto napraviti prije nego što Slovenija i Janša preuzmu predsjedanje EU. Janša mu je poručio da nema pravo “patronizirati” Slovencima, koji sami odlučuju o svojim interesima, a onda mu je odbrusio i da nije vođa kolonijalne sile i da Slovenija nije Kongo, aludirajući na belgijsku kolonijalnu prošlost u Africi.
Bez mjere i ukusa, cinično i sarkastično, slovenski premijer obračunava sa svima koji se usude progovoriti kritički o situaciji u Sloveniji i njegovoj politici, nastavljajući voditi Trumpov rat protiv “lažljivih medija”. Janša je dosad bio predmet oštrih kritika slovenskih novinarskih i nevladinih organizacija, a sada je postao i europski problem, s obzirom na to da takvo ponašanje nije uobičajeno za čelnike demokratskih zemalja, koje poštuju vladavinu prava i temeljne vrijednosti EU.
Slovenski novinari tvrde da Janša pokušava preuzeti vodeće medije čiji je osnivač država, poput Slovenske radio-televizije i STA, nacionalne novinske agencije, želeći ugušiti kritike, što podsjeća na ono što je Orban na početku uspostave totalne vlasti u Mađarskoj učinio s mađarskim kritičkim medijima.
Janša na takve kritike odgovara kako slovenskim medijima i dalje vladaju komunističke strukture, koje kontroliraju javno mnijenje u Sloveniji, optužujući sve koji ga kritiziraju da su ekstremni ljevičari. Što Janša želi postići takvim na prvi pogled iracionalnim, ali očito namjernim potezima? Koji je njegov cilj? Ugledni slovenski komentator Vlado Miheljak, koji je po struci socijalni psiholog, ne vjeruje da Janša ima jasnu predodžbu o tome što želi postići osim što želi pripadati osovini Ljubljana – Budimpešta – Varšava. Takvo mišljenje potvrđuju i posljednji Janšini potezi, kojima kao da želi iskazati lojalnost Orbanu, koji financira Janšine stranačke medije u Sloveniji i tako ga drži u šaci. Miheljak nije iznenađen ovakvim Janšinim ponašanjem. Dok je prije bilo određene racionalnosti u Janšinom ponašanju, sada to, kako kaže, više očito nije slučaj, jer je to jednostavno “jače od njega”.
– Nakon američkih izbora Orban je reagirao prilično suzdržano, kao i Kaczyński. Janša se, međutim, u trenutku kada je bila prebrojena samo trećina glasova, istrčao i čestitao Trumpu na pobjedi – podsjeća Miheljak.
Štoviše, Janša je mnoge zapanjio kada je na Twitteru, podržavši Trumpa, žestoko uvrijedio Bidena, za kojeg je napisao da bi, kada bi bio izabran, bio jedan od najslabijih američkih predsjednika u povijesti. Janši je tada stigao oštar odgovor Bidenova vanjskopolitičkog savjetnika Michaela Carpentera, koji je poručio kako je Trump dobio potporu slovenskog premijera, koji je u prošlosti bio optužen i osuđen zbog korupcije, na što je Janša jednog od ključnih Bidenovih savjetnika proglasio besramnim lažljivcem. Međutim, Janšina čestitka Trumpu na izbornoj “pobjedi” izazvala je burnije reakcije u Europi, nego u SAD-u, više se odrazivši na slovensku poziciju u EU nego na slovenske odnose sa SAD-om, premda se i u tom pogledu situacija mijenja.
Iz američkog State Departmenta ovih su dana poručili kako pozorno prate prijetnje novinarima i napade na integritet javnih medija u Sloveniji. Prije nekoliko tjedana veliki članak o Janši objavio je i The New York Times, uspoređujući slovenskog premijera s Trumpom. Međutim, Janša je neusporedivo veću pozornost privukao u europskim medijima, za koje je postao “Maršal Twito” i “slovenski pacijent” i među kojima ga se, na što upozorava Miheljak, odriču i oni mediji koji su ga godinama nekritički branili, poput konzervativnog Frankfurter Allgemeine Zeitung-a. Miheljak kaže kako je bio uvjeren da se Sloveniji ne može dogoditi ono što se dogodilo Hrvatskoj u pogledu demokratskog zastranjenja u vrijeme Franje Tuđmana.
– Sada na Hrvatsku možemo gledati kao na relativno uređenu demokraciju u kojoj funkcionira pravna država. Ovako nisko u pogledu stanja demokracije, pravne države i poštovanja ljudskih prava kao što je sada Slovenija Hrvatska vjerojatno nikad nije bila, a bila je u ratu – priznaje Miheljak. Zanimljivo je da radikalizam Janši ne škodi kod njegovih birača. Janšina stranka uživa čvrstu potporu 20-ak posto slovenskih birača, ali Janša ne uspijeva proširiti svoje biračko tijelo. Miheljak podsjeća da je jedinu čistu pobjedu Janša ostvario na izborima 2004. godine kada je ublažio svoju retoriku, na što je zaboravio odmah poslije izbora jer je i on zatočenik svog karaktera
. Iako je računao na Trumpovu pobjedu na američkim izborima nadajući se da će vulgarni populizam i dalje imati utjecaj u europskoj politici, Trumpovim porazom Janša je izgubio važan oslonac iako to nije utjecalo na njegovu retoriku, koja je nakon Trumpova izbornog debakla postala još vulgarnija i brutalnija. Miheljak to objašnjava činjenicom da ta pozicija ne ostavlja prostora za uzmak. Trumpovim porazom europski desničari izgubili su vjetar u jedra, i to ne samo Janša nego i Orbán, na kojem se, po Miheljakovu mišljenju, vidi da je nesigurniji nego prije, a primjećuje i postupno Orbánovo okretanje prema Rusiji smatrajući kako je pitanje vremena kada će se i Janša početi okretati prema Moskvi. Naravno, riječ je o Orbánovu zelenom svjetlu, mimo EU i Europske agencije za lijekove, za uvoz ruskog cjepiva Sputnjik V u Mađarsku, a Miheljak ne isključuje mogućnost i da Janša krene za Orbánom i također napusti Europsku pučku stranku (EPP), što nije u interesu EPP-a i zbog čega, po njegovu mišljenju, i ne treba očekivati ozbiljnije posljedice za Janšu zbog napada na medije od strane EU.
Miheljak primjećuje da Janša dovodi u pitanje neka od temeljnih usmjerenja slovenske vanjske politike od početka devedesetih do danas, poput povezanosti s Njemačkom, kao i igranja na kartu zaoštravanja odnosa s Hrvatskom, što je bila karakteristika baš svih vlada u Ljubljani, osim Janšine.
– Ne sjećam se da je Janša otvorio neko važnije pitanje u vezi s Hrvatskom, a očito je između Ljubljane i Zagreba dogovoreno da jedni druge puste na miru. Hrvatska u Sloveniji u ovom trenutku uopće nije tema iako je to bila cijelo vrijeme od početka devedesetih. Svi su igrali na tu kartu osim sada Janše – podvlači Miheljak i dodaje kako slovensko-hrvatsko “primirje” nije uspjelo dovesti u pitanje ni hrvatsko proglašenje Isključivoga gospodarskog pojasa na Jadranu. Osim toga, apostrofira naš sugovornik, Janša je intenzivirao veze sa srpskim predsjednikom Aleksandrom Vučićem, što je još jedan znak da Janša bira nove putove.
Naša tragedija je što mi hrvatskih medija nemamo, a to je najače politikantsko oružje u rukama levih i srpskih struktura, među najgorima je svakako HRT kojeg smo još i prisiljeni plaćati.