S obzirom da nas sve muče različite pitanja na koje ne nalazimo odgovarajuće odgovore, te da je virtualni prostor pun različitih (u)zbunjujućih naslova i poluinformacija, odlučili smo vašim i našim pitanjima zasuti idealnog sugovornika! Dr.sc.Vladimir Stevanović, dr.med.vet je docent na Zavodu za mikrobiologiju i zarazne bolesti s klinikom Veterinarskog fakulteta u Zagrebu, koji inače radi i na Klinici za zarazne bolesti i zamjenik je voditelja Virološkog laboratorija. Uže područje specijalizacije su mu virusne zoonoze (među koje spada i COVID-19) na kojima se usavršavao u Italiji i Francuskoj, te i dalje radi na njima!

Jesu li protuepidemijske mjere u Hrvatskoj djelotvorne?

Nažalost, danas smo suočeni s pandemijom COVID-19 koja odnosi brojne ljudske živote širom svijeta i zbog brojnih nepoznanica razumljivo je da vlasnici kućnih ljubimaca imaju puno pitanja. U ovom trenutku puno je nepoznanica u svim znanstvenim krugovima, jer je ovo potpuno novi virus i nova bolest. Ono što bih kao virolog htio naglasiti jest da se protuepidemijske mjere poduzete u Republici Hrvatskoj čine vrlo djelotvornim i da bih svakako pozvao sve vlasnike pasa  da prate smjernice i informacije koje dolaze od Nacionalnog kriznog stožera.

Otkuda potječe Covid-19?

Virus SARS-CoV-2, kako glasi službeno ime ovog virusa, je koronavirus koji je po svim dosadašnjim spoznajama izvorno virus šišmiša i direktno, ili preko životinje posrednika, je prešao na čovjeka i počeo se širiti među ljudima. Nažalost virolozi su već gotovo dva desetljeća upozoravali da će se ovo dogoditi i da je najvjerojatnije da će se dogoditi upravo na tržnicama u Kini zbog kulturoloških i epidemioloških specifičnosti! Ne postoji niti jedna jedina činjenica koja bi govorila u prilog umjetnog nastanka ˝koronavirusa˝ (SARS-CoV-2).

Što razlikuje uzročnika bolesti Covid-19 od drugih korona virusa?

Svijet se već dva puta susreo s ovakvim scenarijem: 2002. epidemija SARS-a, i 2012. godine epidemija MERS-a. Globalno širenje epidemija je spriječeno tada, međutim ovaj puta to nije bio slučaj. Sva ova tri koronavirusa su prenesena s životinja na ljude, međutim nakon toga prvenstveno se šire među ljudima i čovjek je, izravno ili neizravno, glavni izvor infekcije za drugu osobu. Ovo posebno naglašavam s obzirom na sve te naslove koje možemo pronaći na internetu!

Što da mislimo o šokantnim naslovima tipa – "Dva psa u Hong Kongu zaražena Covidom, jedan umro!" ili "Mačke mogu oboljeti od Covida!"?

U današnje vrijeme svi mi imamo pristup velikom broju informacija, koje su vrlo često senzacionalističke, često neprovjerene, vrlo često nekritički prenesene iz drugih medija. Činjenica je da je prije nekoliko dana objavljeno istraživanje u kojem jest dokazano da se SARS-CoV-2 (˝koronavirus˝) mogu inficirati i psi i mačke i pitome vretice (afrički tvorovi). Međutim, naglašavam da je to bilo u laboratorijskim uvjetima i s velikim dozama virusa! Ovo je vrlo važno jer čovjek i dalje ostaje glavni izvor infekcije, a opasnost od infekcije dolazi od zaražene osobe bez obzira je li vlasnik kućnog ljubimca ili ne. Do sada dokazani nalaz dva psa, jedne mačke i jednog tigra pozitivnih na virus uvijek su bili posljedica kontakta sa zaraženom osobom. Ovo je vrlo važno jer mjere zaštite vlasnika kućnih ljubimaca od moguće zaraze se trebaju zasnivati upravo na tome da životinja ne dođe u kontakt sa zaraženom osobom odnosno da ne boravi dulje vrijeme u blizini zaražene osobe.

Može li pas oboljeti od Covida-19?

Nema podataka o kliničkom oboljenju kod pasa u prirodnim uvjetima. Do danas bolest pasa bilo je moguće izazvati jedino u laboratorijskim uvjetima. Mislim da je puno značajniji podatak da su psi daleko manje podložni infekciji od čovjeka. Kao što sam rekao glavni izvor zaraze su ljudi i zaražena osoba će puno prije zaraziti vlasnika psa, a ne samu životinju. Ako se pas i zarazi, glavni izvor infekcije za njega biti će zaraženi vlasnik.

Kako zaštiti svog psa od moguće kontaminacije, odnosno zaraze?

Što se tiče vlasnika pasa, svakako bih preporučio da se u šetnji izbjegava kontakt životinje s drugim ljudima i to treba biti osnova. Kraće šetnje, na manje prometnim mjestima, izbjegavanje maženja od strane drugih ljudi biti će, po mom mišljenju, dovoljne.

Kako postupiti po povratku iz šetnje, čime očistiti psa?

Posebno pitanje je povratak pasa iz šetnje i što treba učiniti. Nikako ne koristiti dezinficijens bez naknadnog ispiranja! Nažalost, prošli tjedan sam u ambulanti Klinike za zarazne bolesti imao nekoliko slučaja otrovanja pasa nakon što su vlasnici primjenili dezinficijens na šape i naknadno ga nisu isprali! Osim mogućnosti iritacije kože šapa i sluznice usta, mogući su i klinički znakovi gastroenteritisa koji mogu biti vrlo ozbiljni. Prema podacima s kojima raspolažemo o ovom virusu brisanje šapa čistom vlažnom krpom nakon šetnje je sasvim dovoljno i to je ono što i ja radim sa svojim psom. Korištenje dezinficijensa bi bilo opravdano jedino u slučajevima kada smo sigurni da je pas bio u kontaktu sa zaraženom osobom ili boravio u kontaminiranoj sredini. 

Kako treba postupati u slučaju da pas pripada zaraženoj osobi?

Što se tiče pasa koji su u vlasništvu potvrđeno zaraženih osoba, ovdje bih htio naglasiti da se ljudi koji brinu o njima trebaju ponašati s pojačanim oprezom primjenjujući mjere preventive zaraze. Ovdje ne mislim da je primarni problem jesu li psi zaraženi ili ne, nego je li površina njihovog tijela kontaminirana virusom. Stoga bih svakako preporučio da brigu o ovim psima vode osobe iz domaćinstva u kojoj se nalazi zaražena osoba uz sve mjere zaštite koje primjenjuju i prema zaraženoj osobi. Pod zaštitom se ne podrazumjeva samo nošenje rukavica! Uz to su potrebne maska i posebna odjeća koja bi idealno trebala biti jednokratna.U slučaju da psa šeta netko iz usluge, preuzimanje na vratima sasvim sigurno nije dovoljno ukoliko se uz to ne nose sredstva osobne zaštite. Ponovno naglašavam: brigu o ovim životinjama bi trebalo povjeriti osobama iz istog domaćinstva uz minimalno kretanje, i to na mjestima gdje se šeta najmanji mogući broj drugih pasa.

Postoje psi koji spadaju u rizične skupine - što s njima?

Baš kao i neki ljudi, postoje ljubimci s poremetnjama imunosnog sustava, te kao takvi spadaju u rizičnu skupinu i češće oboljevaju od različitih infekcija, pa tako i u ovom slučaju. Ovakvi vlasnici svakako bi se trebali držati svih uputa svojih liječnika, a za ljubimce je potrebno još više voditi računa da ne dolaze u kontakt s drugim ljudima i njihovim ljubimcima, te ograničiti šetnje na najkraći mogući period.

Može li pasji korona virus prijeći i na ljude?

Ne - pasji korona virusi dugo su poznati u veterinarskoj medicini i to su posebni virusi koji ne predstavljaju nikakvu prijetnju za čovjeka. Moram priznati da mi je ponekad jako frustrirajuće čitati naslove na portalima i u dnevnim novinama, pogotovo što sam usko specijaliziran za virologiju i emergentne zoonoze. Pseći i mačji koronavirus mogu inficirati samo pse i mačke i njima srodne životinje.

S obzirom da već godinama postoji cjepivo protiv pasjeg korona virusa – smijemo li se uskoro nadati cjepivu za ljude?

Znanstvenici, liječnici i veterinari daju sve od sebe da ovo zaustave i zahvaljući našem zajedničkom trudu danas možemo govoriti o mogućem cjepivu i u mogućnosti spriječiti širenje ovog virusa. Iskustva iz veterine pokazala su da je moguće napraviti učinkovito cjepivo protiv koronavirusa i na tome se sada intenzivno radi. Problem je međutim utvrditi učinkovitost cjepiva i duljina zaštite koju daje treba vremena. Iskreno mislim da se prije kraja ove ili početka sljedeće godine neće krenuti u masovnu uporabu cjepiva.

Je li kod nas moguće provesti testiranje ljubimaca na Covid-19?

Neposredno nakon pojave COVID-19, uz uspostavu dijagnostike za ljude, na Veterinarskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu uspostavljena je dijagnostika ove bolesti. Ovakva brza reakcija rezultat je pravovremenih smjernica Nacionalnog kriznog stožera i Uprave za veterinarstvo Ministarstva poljoprivrede te dugogodišnje bliske suradnje Veterinarskoga fakulteta sa Zavodom za javno zdravstvo kao i kolega iz Hrvatskog veterinarskog instituta na dijagnostici i suzbijanju mnogih drugih zoonoza. Dakle, sve institucije odgovorno i stručno rade svoj posao, cijelo vrijeme – što bi doista trebalo biti dostatan jamac svima koji su u ovom trenutku zabrinuti za zdravlje svojih ljubimaca, ali i nesigurni u mogućnost njihovog sudjelovanja u širenju zaraze.
Naša dijagnostika je postavljena radi dodatne podrške dijagnosticiranju bolesti u ljudi - za čime srećom do danas nije bilo potrebe, te naravno za dijagnostiku mogućih infekcija u životinja u slučaju postavljanja epidemiološki opravdane sumnje. S obzirom na još uvijek osjetljivo razdoblje ove pandemije na području RH, u ovom trenutku ne radimo testiranja na zahtjev vlasnika nego smo u pripravnosti za brzu dijagnostiku temeljem naloga Nacionalnog kriznog stožera i drugih nadležnih i odgovornih institucija.
Stoga, kao odgovorna osoba za dijagnostiku SARS-CoV-2 koronavirusa na Veterinarskom fakultetu sa zadovoljstvom mogu reći da smo i u ovom slučaju učinili sve da unutar nekoliko sati možemo odgovoriti na potrebu dijagnostike ove nove bolesti u životinja.

U vijestima iz Kine i Italije smo vidjeli da su mnogi u panici napustili ili čak usmrtili svoje ljubimce – kako stoji Hrvatska, imate li kakvih informacija?

Jako sam zadovoljan, jer sam u nedavnom kontaktu s dr. Zajec iz Gradskog azila Dumovec saznao da za sada nema naznaka povećanog napuštanja životinja u gradu Zagrebu! Ponavljam - zaista ne postoji niti jedna znanstvena činjenica koja bi bila opravdanje za takvo što.

I na kraju, imate li kakvu poruku za naše čitateljstvo?

Svakako bih apelirao na vlasnike kućnih ljubimaca da koriste informacije iz pouzdanih izvora kao što su: službene stranice Nacionalnog kriznog stožera, Hrvatskog zavoda za javno zdravstvo, Veterinarskog fakulteta i stručnjaka iz područja veterinarske virologije i zaraznih bolesti, a da ostalim izvorima informacija pristupaju kritički. I na kraju, bilo mi je izrazito drago što sam pomogao odgovoriti na neka pitanja vaših čitatelja.

Originalni tekst objavljen je stranici Pasji život by Rujana Jeger