U Hrvatskoj se baci više od 1000 tona zdravstveno ispravne hrane dnevno, odnosno više od 400 tisuća tona godišnje, a više od 20% populacije u riziku je od siromaštva, porazna je statistika koja se ponavljala i jučer, na obilježavanju Svjetskog dana hrane diljem Hrvatske. Ističe se i kako si čak četvrtina građana ne može priuštiti kvalitetan obrok svaki drugi dan.
No ni dvije godine od donošenja pravilnika i ukidanja PDV-a na doniranu hranu značajnijeg pomaka nema. Police socijalnih samoposluga su prazne, upozorava i eurozastupnica Biljana Borzan koja je kao izvjestiteljica Europskog parlamenta za bacanje i sigurnost hrane jučer pozvala i resornog ministra Tomislava Tolušića na promptno djelovanje po tom pitanju.
Još puno problema u lancu
– Humanitarne udruge ističu da izvan Zagreba često nemaju načina za prijevoz i zaprimanje donacija. Izvještaj traži od lokalnih i državne vlasti da financiraju infrastrukturu za primanje, transport, skladištenje i distribuciju donacija ondje gdje ne postoji. Nedostaje kamiona, skladišta, hladnjača, zato donacije nisu ravnomjerno raspodijeljene. Radi se o možda i najvećoj prepreci povećanju doniranja, a naša država u tu svrhu uopće nije koristila Fond europske pomoći za najpotrebitije – kazala je Borzan, čiji je prijedlog o smanjenju bacanja hrane za 50% do 2030. proljetos gotovo jednoglasno podržao EP.
Predstavnici trgovačkih lanca u Hrvatskoj žale se da pravilnik o doniranju nameće previše birokratiziranu proceduru koja odvraća od doniranja. Propis je i da se hrana smije donirati do sedam dana prije isteka datuma minimalne trajnosti, odnosno do roka “najbolje upotrijebiti do”. No interes trgovaca, i ne samo u Hrvatskoj, jest da hranu nastoje prodati do zadnjeg trenutka.
– Vlada može poticati doniranje poreznim olakšicama. U Francuskoj se 60% neto vrijednosti donirane hrane može odbiti od poreza na dobit, u Španjolskoj 35%. Nadalje, marketinška privlačnost doniranja u Hrvatskoj nije dovoljno iskorištena. Banke hrane u Španjolskoj i Bugarskoj organiziraju godišnje dodjele priznanja tvrtkama koje se ističu doniranjem. Nagrađene tvrtke od tog imaju koristi jer ih kupci prepoznaju po društveno odgovornom poslovanju – izjavila je Borzan.
Preskupo i varivo od graha
Priprema jednostavnog obroka poput variva od graha, u Hrvatskoj, kao i u New Yorku, ne stoji više od 10 kuna, oko 0,5% dnevne zarade u odnosu na prosječnu plaću (5914 kn u RH), dok u Južnom Sudanu, primjerice, prema studiji Svjetskog programa za hranu (WFP) i MasterCarda, taj isti obrok stoji i 268 puta više i za njega je, s obzirom na kupovnu moć, potrebno izdvojiti iznos ekvivalentan 321,70 dolara. No ipak, i u nas je, prema podacima UNICEF-a, 60 tisuća djece svakodnevno gladno – ne samo siromašno, čemu enormno bacanje hrane, ni birokracija nimalo ne idu u prilog.
A isto tako ni enorman uvoz pokraj resursa koje imamo, čime se jučer, među ostalim, bavila i 2. hrvatska konferencija o procjeni rizika porijeklom iz hrane na Poljoprivrednom fakultetu u Osijeku, koju je u povodu Svjetskog dana hrane organizirala Hrvatska agencija za hranu. Ministar Tolušić na otvaranju konferencije istaknuo je kako kontrolirana, sigurna, zdravstveno ispravna i kvalitetna hrana najveća vrijednost današnjeg doba. Proizvodnja dostatnih količina hrane i sigurnost hrane u budućnosti će biti najveći izazov na nacionalnoj, ali i globalnoj razini. Stoga treba učiniti sve da ljudi ostanu na selu i kroz europske fondove, ali i pozitivnom državnom politikom, usmjeravati ih na ostanak u ruralnom području. Osječko-baranjski župan Ivan Anušić podsjeća kako njegova županija priprema besplatnu školsku prehranu od 1. siječnja, za što će izdvojiti 21 milijun kuna.
– Ali ne zato što će prehrana biti besplatna, već zato što će hrana dolaziti s naših, slavonskih polja s ekološkim certifikatima – naveo je Anušić. No bila ona domaća ili ne, u Hrvatskoj još uvijek puno djece kojoj je obrok dobiven u školi i jedini u danu, ali još uvijek ne postoji jasna politika kojom bi se enormno bacanje zdravstveno ispravne hrane usmjerilo na njih i njihove obitelji.
