Jeruzalem je ionako poseban grad, koji jednako prisvajaju najveće
monoteističke religije svijeta, kršćanstvo, islam i
judaizam, a jednom na godinu taj je grad još poželjniji i
posebniji. Dakako, riječ je o Velikom ili Svetom tjednu koji prethodi
Uskrsu.
Vjerojatno nema mnogo stanovnika svijeta, bez obzira na religiju i
vjeru, koji nisu čuli za ono što se prema dubokom i
temeljnom uvjerenju kršćana dogodilo u tome tjednu u
Jeruzalemu prije više od dvije tisuće godina. Uskrsnuće
Krista nakon zemaljske smrti na križu na brdu Lubanji (Golgota) u
Jeruzalemu nešto je što kršćanstvo
razlikuje od ostalih religija.
Nakon toliko pročitanih i proučavanih priča o Jeruzalemu, dojam o tome
kako je “svaki jeruzalemski kamen prastar i svet”
prerasta u stvarnost.
Jeruzalemski kamen
Svi koji hodočaste u taj sveti grad neće propustiti da mnogo puta
tijekom obilaska uistinu i dodiruju prastaro kamenje, kuće, stube,
zidove, crkve i hramove. Doticanje je to povijesti.
Jeruzalem zrači svojevrsnim vjerskim, povijesnim i ljudskim magnetizmom
i važnošću. Jedinstvenošću. No, kao i mnogo puta
u povijesti, i danas nije jednostavno ući u sveti grad. Vojska,
policija, zaštita na svakom koraku, posebno na gradskim
ulazima i vratima. U stari Jeruzalem ulazi se uz mjere sigurnosti i
nadzora kakvi vrijede, primjerice, na bučnim i prometnim svjetskim
zrakoplovnim lukama. Rentgeni i detektori su posvuda. Razlika je u tome
što postoje dva posebna ulaza – jedan za žene,
drugi za muškarce. Mnogima je to neshvatljivo, ali valjda je
to tako, posebno u posebnom gradu. Kad se prođu sigurnosne mjere,
hodočasnici mogu obilaziti sveta mjesta svih religija, no prelazeći s
jednoga u drugi religijom podijeljeni grad opet – detektori i
rentgeni. I čelične kugle u koje se, zlu ne trebalo, može odložiti
sumnjiv paket, vrećica ili slično, za što bi se moglo
posumnjati da sadržava nešto nevjersko, nešto
što ne spada u jeruzalemsku uzvišenu priču o
središtu velikih i važnih religija – eksplozivne
naprave.
Jedinstvena bazilika
Ne samo tijekom Velikoga tjedna središnje mjesto kojem
pohrle mnogi jest jedinstvena bazilika – crkva Svetog groba.
Već vjekovima je to zacijelo najsvetije mjesto za kršćane
– mjesto na kojem je Isus razapet, pokopan i uskrsnuo. Ovdje
se štuje Kalvarija i Isusov grob. Nedodirljiva svetinja.
Povijest, vjera i legenda na jednome mjestu.
Na brdu spomenutom kao mjestu Kristove kalvarije – Golgoti u
1. stoljeću bio je napušteni kamenolom, groblje, sve izvan
jeruzalemskih zidina. Prema židovskoj predaji, tu, na mjestu Isusova
raspeća bio je i Adamov grob. Grade se ovdje poslije, u 2. stoljeću n.
e., hramovi i kršćanska svetišta.
Car Konstantin I. Veliki daje sagraditi baziliku (327-335.). Zapisano
je da je to bila velika, kružna zgrada s kupolom u obliku mauzoleja oko
groba, dok je sam grob bio obložen mramorom. Najvažnija u kompleksu je
zgrada Anastasis (grčki: uskrsnuće), unutar koje se uzdizala stijena
Kalvarije. Zapadnije je sagrađena bazilika koja je zbog posebnosti
groba orijentirana prema zapadu, prema Isusovu grobu, za razliku od
svih tadašnjih crkvi okrenutih prema istoku.
Anastasis je dio koji se i danas vidi, kružni dio bazilike. Crkvu prvi
put razaraju Perzijanci 614. Potom kalif Hakem 1009., dolaze križari i
1099. počinju obnavljati kršćansku svetinju, a sve
dovršavaju 1141. godine. Južni ulaz u crkvu Svetog groba
datira iz toga doba. Turci zauzimaju Jeruzalem 1517., a u crkvi Svetog
groba čeka ih velik problem – kršćanske religija
posvađane su oko vlasništva nad dijelovima
svetišta. Prepuštaju
“dogovor” grkokatolicima, franjevcima, Armenskoj
istočnoj pravoslvnoj crkvi, koji posjeduju većinu bazilike, te manjima
– Koptima, Etiopljanima, Sirijcima. Sukobi i sporenja
nastavljaju se i u idućim stoljećima, dok Otomani sve to od svih
– naplaćuju.
Status quo
Konačno, 1757. i 1852. sultan priznaje tzv. status quo. Razne
kršćanske crkve imaju određena nepisana pravila, vrlo
složena, kojima vladaju unutar bazilike Sv. groba. Poslije, kako su se
mijenjali vlastodršci i države, status quo, iza kojeg, osim
Turske, staju i tadašnje velike europske sile (Rusija,
Francuska, Španjolska... talijanske državice) –
održavaju Britanci u Palestini, Jordan i Izrael. Gori po baziliku bio
je razoran potres 1927., koji ju je prilično uništio. Obnova
je dovršena 1960. godine.
Danas je bazilika podijeljena, no sveta i gotovo mistična. Brojni je
hodočasnici i turisti pohode, tiho i šaptom obilaze Golgotu,
grob, diraju kameni pokrov groba. Kada su čuvari, redovnici raznih
kršćanskih crkvi, zauzeti, mnogi iskoriste priliku i
fotografiraju se te snimaju. Kad su čuvari lošije volje, to
ne dopuštaju ili traže da ih se pita za
dopuštenje. Svi, međutim, odlaze u središte
goleme mramorne gromade usred koje je skrivena mala udubina,
špilja – Sveti grob. U redovima se čeka
kratkotrajan ulaz. Križanje, paljenje svijeće, kratka molitva
– i već slijede novi hodočasnici. Mnogi s
uzvišenim izrazom na licu. U crkvi Svetog groba ta se
mistika i uzvišenost uistinu mogu osjetiti. Kao i na nekim,
zapravo mnogim, mjestima u Jeruzalemu. Za mnoge, za sve.
Kapelica s Isusovim grobom
Kapela s Isusovim grobom zajedničko je vlasništvo svih kršćanskih crkava, zajedno s okruglim prostorom oko groba. Podijeljeni su, međutim, katovi i galerije, druge kapele. Glavna lađa crkve koju su podignuli križari u rukama je Grčke pravoslavne crkve. Oltar Svete Marije Magdalene s okolnim prostorom i kapela Ukazivanja Marije – pod nadzorom je Katoličke crkve (franjevci). Kalvarija je podijeljena u dva dijela – između grkokatolika i katolika. Prva kripta u vlasništvu je Armenske pravoslavne crkve, druga pripada Katoličkoj crkvi. Unatoč statusu quo, nesporazuma zna biti između kršćana, tako da u crkvi Svetog groba i dalje, kao i u dugim, proteklim stoljećima, vlada svojevrsna vjerska konkurencija kršćana. Posebni, dakako nepisani, propisi određeni su za korizmu, Veliki tjedan i Uskrs.
Vjerski turizam
U Jeruzalemu, svetom mjestu mnogih crkvi i triju religija, kao i u proteklim stoljećima vlada međureligijska napetost. Stječe se dojam kako je do mira najviše stalo brojnim trgovcima koji pamte mnogo izdašnije godine vjerskog turizma. A posebnih, jeruzalemskih sitnica i relikvijica pune su trgovine i suvenirnice. Uistinu ima osobitih suvenira i simbola i rijetki su hodočasnici koji si ne priušte poneku sitnicu. Za sebe i bližnje, na povratku.
