Svatko prema sposobnostima, svakom prema potrebama, moto je pod kojim se čekao komunistički pravedni poredak.
Prvi korak prema tom ostvarenju događa se u jednoj pomalo zaboravljenoj zemlji na sjeveru Europe, stisnutoj između velikih susjeda, nekad ratoborne Švedske te Rusije, koja se još nije pripitomila. U Finskoj, zemlji s 5,5 milijuna stanovnika, od čega je pet posto Šveđana, za godinu-dvije počinje eksperiment na 100 tisuća ljudi, eksperiment koji bi mogao ostvariti komunističke snove, ali i spasiti kapitalizam, kako su uvjereni neki analitičari, među njima i profesor matematike Zvonimir Šikić.
Riječ je o bezuvjetnom osnovnom dohotku (hrvatska kratica bi bila BOD, a engleska je UBI) koji bi dobivali svi u Finskoj, a bio bi, prema prvim proračunima, između 300 i 800 eura. Tako bi se podigla potražnja u zemlji, potražnja s kojom kapitalizam, koji proizvodi sve više po sve nižoj cijeni i sa sve manje radnika pa nema tko ni kupovati, već dugo šepa. Procjenjuje se i da bi s takvim osnovnim sigurnim dohotkom mnogo više ljudi radilo povremene i honorarne poslove, dok ih sada odbijaju jer ih to lišava socijalne pomoći. Kako današnja ekonomija traži sve više takvih part-time radnika, čini se to elegantnim rješenjem za sve – ako eksperiment u Finskoj ili Nizozemskoj, koja ga provodi u Utrechtu, uspije.
Zanimljivo je da takvu mjeru najavljuje desna vlada premijera Juhe Sipile, u kojoj je i krajnje desna stranka Pravi Finci šefa diplomacije Tima Soina.
– Osnovni dohodak znači samo jednostavniji sustav socijalne sigurnosti – kaže premijer Sipila, čija je vlada ipak pustila izbjeglice u zemlju pa je zbog toga pala popularnost Pravih Finaca s 15 na 10 posto.
Ove godine bit će, očekuje se, oko 50 tisuća imigranata, koji stižu i preko Švedske. Zapravo, imigranti bi mogli Finskoj biti dobrodošli jer to je zemlja koja stari najbrže na svijetu, tamo je poslijeratni baby-boom trajao kratko i već za 15 godina svaki četvrti Finac imat će više od 65 godina. A sa samo 55 godina nezaposleni su imali pravo na pomoć sve do mirovine, što nalikuje na Grčku i rana umirovljenja u trenutku kad se životni vijek produljio do prosječnih osamdeset godina. No, ekonomski analitičari upozoravaju i da bi Finska, čija je ekonomija u recesiji već tri godine, mogla pasti u nevolje baš kao Grčka: ove je godine Finska s padom 0,6 posto u trećem tromjesečju najslabija ekonomija eurozone. Finska je ipak dala pristanak na pomoć Grčkoj, čemu se 52-godišnji euroskeptik Soini žestoko protivio prije ulaska u vladu. Zasad nije jasno ni kako će se financirati eksperiment s dohotkom za sve jer premijer je najavio rez u javnoj potrošnji od 6 milijardi eura u četiri godine.
Živjeli bez vanjskog svijeta
Finska država troši puno, radnici su dobro plaćeni, oko 3340 eura mjesečno, no dobar finski standard podržavala je jako Nokia, koja je propala jer u tvrtki nisu vjerovali da smartphonei s ekranima na dodir imaju budućnost. Ne ide više dobro ni drugim dijelovima gospodarstva, papirnoj industriji, jer novosti putuju internetom, a i ostalima koji su tržište imali u sankcijama izoliranoj Rusiji. Finska tako, čini se, ponovo ide s dna na vrh, pa opet dolje, kao nekad. Naime, početkom 19. stoljeća, 1809., u trenutku kad iz sastava Švedske prelazi pod rusku vlast, Finska je bila siromašna i rijetko naseljena zemlja, kako piše Aino Malmberg, socijalist i pisac koji je živio od 1865. do 1933. Većina stanovništva govorila je finski, nekultivirani jezik bez književnosti, osim loše prevedenih religioznih radova. Vladajuća klasa govorila je službeni jezik – švedski. Do 1899. Rusija je praktično zaboravila na Finsku koja je imala svoj ustav, svoj obrazovni sustav i skupštinu, svoju vojsku i budžet. U samo 90 godina nastala je respektabilna kultura, likovna umjetnost, glazba, književnost, Finci i danas jako puno čitaju i sve više pišu, a Finska se civilizacijski izravnala sa skandinavskim zemljama.
"Svoje smo poslove tako dobro obavljali da smo mogli živjeti bez vanjskog svijeta. Kako nema života bez borbe, sudbina je Finsku opskrbila dvama narodima i dvama jezicima, finskim i švedskim, koji su se prirodno borili za prevlast... Kao visoko civiliziran narod, čeznuli smo da tlačimo slabije kako bismo osjetili našu superiornost. Srećom, imali smo šačicu sirotih Židova koji su pobjegli iz Rusije i učinili smo sve kako bi im život bio što teži", piše Malmberg (objavljeno na engleskom u digitalnoj knjižnici JSTOR), dodajući ironično kako se Finska tako mogla hvaliti da je minijaturna slika velikih europskih naroda, nositelja civilizacije i progresa.
Nakon što je Finska osjetila liberalni svjetonazor ruskog cara Aleksandra I., unuka Katarine Velike, koji se divio francuskim revolucionarima i Finsku ostavio da se na miru razvija, krajem 19. stoljeća stigla ih je teška ruka posljednjeg ruskog cara, Nikole II. Romanova. On je 1899. donio manifest koji je potkopao finski ustav i samostalnost, a Fince predao na milost i nemilost generalu Bobrikovu da ih pacificira. Na ruski način. Pa je finska vojska raspuštena, sastanci zabranjeni, novine kontrolirane, po kućama mirnih građana zaredale su pretrage, Finci su protjerivani i zatvarani, ostali podvrgnuti rusifikaciji. Zato su 1905. sudjelovali u revoluciji koja je krenula iz Rusije, pa je u listopadu te godine cijela Finska, piše Malmberg, stala na tjedan dana u velikom narodnom štrajku. Nije radilo ništa, ni škole, ni banke, ni tvornice, ni tramvaji, ni pošta. "Bio je to tjedan dana snova i dubokih osjećaja. Djeca u finskim, švedskim i ruskim školama, koja se inače nisu podnosila, sad su zajedno pjevala Marseljezu", piše ovaj autor.
Finska je neovisnost stekla s Oktobarskom revolucijom 1917., ali priča s Rusijom tu nije završila jer je sporazumom Hitlera i Staljina Finska postala dio sovjetske interesne sfere i nakon kratkog Zimskog rata 1940. morala je Rusiji dati Karelijsku prevlaku s Viipurijem i dijelove Istočne Karelije. Finska se pridružila Hitlerovu napadu na Rusiju, a nakon rata platila je reparacije, Karelija je ostala dio Sovjetskog Saveza, pa je morala zbrinuti 450 tisuća Finaca koji su napustili Rusiji ustupljena područja. Zbog takvih odnosa Finska nije članica NATO-a, ali danas se o tome opet raspravlja, pod dojmom ruskih pretenzija prema zapadnom susjedstvu.
Revolucije u obrazovanju
U međuvremenu, Oulu, grad od oko 200 tisuća stanovnika, u kojem je bila Nokia, sad ima najviše najbolje obrazovanih nezaposlenih mladih ljudi. Nokiju je preuzeo Microsoft i ugasio, ali sad se tamo krčkaju novi poduzetnički pothvati i svi se nadaju da će od toga nešto biti. Jedan finski startup u listopadu je svijetu predstavio Solu, mini kompjutor veličine CD-a. Tim koji ga je stvorio ima ambiciju provesti potpunu revoluciju PC-a jer Solu, "društveni kompjutor", za 20 dolara mjesečno vlasniku daje pristup u Finskoj pohranjenim podacima i aplikacijama i na ekranu više nema prozorčića ni ikona, nego su tu čvorovi, balončići i sav sadržaj je u istom prostoru. Je li na pomolu nova finska revolucija?
No, Finska je već u obrazovanju provela različite revolucije, pa i revoluciju koja finske škole čini znatno efikasnijim od ostalih, a ove godine iz škola odlazi pisanje rukom. Djeca će ubuduće tako učiti pisanje na tipkovnici. Nostalgičari su pitali kako će onda pisati ljubavna pisma, ali stvarnost im je već dala odgovor, jer ionako su to već ljubavni mailovi ili SMS-ovi.
Ovih dana finska vlada lansirat će nacionalne simbole, emoji ikone za digitalnu komunikaciju. Jedan je, naravno, mobitel Nokia, zatim goli muškarac i žena u sauni, te poklonik heavy metal glazbe u zanosu. U Hrvatskoj bi prepoznatljiv bio i finski ministar gospodarstva, Olli Rehn, koji je bio povjerenik za proširenje Europske komisije u vrijeme, za Hrvatsku, predugih pregovora.
>>Finska vlada tražit će od tražitelja azila da rade besplatno
>>Finska planira svakom stanovniku davati po 800 eura mjesečno
