Devet minuta tijekom kojih je bijeli policajac Derek Chauvin sjedio koljenom na vratu Afroamerikanca Georgea Floyda u Minneapolisu, dok je on vikao da ne može disati, zatreslo je svijet. U utorak se navršava točno godinu dana od tog događaja nakon kojeg su uslijedili najveći prosvjedi u povijesti Sjedinjenih Država, tijekom kojih su milijuni ljudi u američkim gradovima, kao i u gradovima diljem svijeta, tražili reformu policije i prekid diskriminatornih praksa prema crncima.
Chauvin je nedavno osuđen, ali mnogi kritičari naglašavaju da u posljednjih godinu dana nije učinjeno dovoljno. Također, golem porast kriminala u SAD-u nakon ljetnih prosvjeda te prošlogodišnje pljačkanje i ubojstva na njihovim marginama konzervativni dio američke javnosti dobrano je ohladio od pokreta Životi crnaca vrijede.
Spora reforma policije
Prošlogodišnji su prosvjedi bili najveći u američkoj povijesti. Bilo ih je 7750 u 2440 gradova, u svakoj saveznoj državi. Čak 20 milijuna Amerikanaca sudjelovalo je u njima, ljudi su klečali u solidarnosti sa žrtvama rasizma diljem svijeta, uključujući na prosvjedima u Zagrebu u kojima je sudjelovao i favorit za novog zagrebačkog gradonačelnika Tomislav Tomašević. Chauvin je u travnju proglašen krivim za ubojstvo Floyda, i čeka da mu sudac odredi duljinu zatvorske kazne. To je za mnoge koji su prošle godine masovno izašli na ulice olakšanje zato što vjeruju da je Chauvin zaslužio dugotrajnu zatvorsku kaznu. No, kritičari upozoravaju da se mnogo toga nije promijenilo na bolje, a neke stvari postale su u međuvremenu i znatno gore.
Sveobuhvatna policijska reforma, koju su zahtijevali aktivisti, nije se dogodila, prije svega zato što je policija u SAD-u decentralizirana, pa ingerenciju nad njom imaju savezne države i gradovi. Najveće su se promjene dogodile u najvećim urbanim središtima. U državama poput New Yorka ili Washingtona, koje kontroliraju demokrati, uvedena su pravila poput obveznog nošenja kamere na tijelu te su policajce obvezali na intervenciju svjedoče li da neki od njihovih kolega upotrebljava preveliku silu. Colorado je jedini ukinuo praksu “kvalificiranog imuniteta” koji je policajcima često omogućavao da se na sudu izvuku od teških kazna, i za čiji se opstanak zalažu moćni policijski sindikati.
Više od 30 država provelo je neku vrstu reforme, a 16 njih, prema pisanju New York Timesa, zabranilo je ili ograničilo policajcima pravo da koriste stezanje vrata, od kojeg je Floyd i umro. U političkom se smislu najveća promjena dogodila odlaskom bivšeg predsjednika Donalda Trumpa (koji je u međuvremenu potaknuo i nasilni upad svojih pristalica u zgradu Kongresa) i dolaskom novog, Joea Bidena kojeg su Afroamerikanci velikom većinom podržali.
Američko društvo prošle se godine suočilo i s velikom raspravom o rasizmu u društvu. Kako je zemlja s godinama postala manje rasistička, tako se razgovor fokusirao na pitanja poput nejednakosti i “sistemskog rasizma”, pojma koji označava rasizam institucija zbog nejednakih ishoda, čak i kada ljudi koji rade u njima nisu rasisti. Ukazuje se na razlike u bogatstvu između bijelaca i crnaca koje su ostale gotovo jednake kao šezdesetih prošlog stoljeća kada su Afroamerikanci dobili puna politička prava. Tako je 2016. prosječno bjelačko kućanstvo imalo oko deset puta veću imovinu od prosječnog crnačkog kućanstva, čak i nešto više nego 1968. godine. Stav o tomu je li društvo odgovorno za tu razliku ili odluke pojedinaca znatno dijeli ljevicu i desnicu u SAD-u.
No, u posljednjih godinu dana dogodio se i jedan trend koji negativno utječe na sve, i koji ima veze s pokretom Životi crnaca vrijede (BLM). Naime, kako je tema policijskog nasilja prema crncima postala apsolutni broj jedan u zemlji, i pokret BLM sve više govori o potrebi ukidanja i raspuštanja policijskih postaja, a ne samo reformi, policajci su na američkim ulicama postali mnogo pasivniji, bojeći se posljedica za karijeru i život. Kada se tomu doda i psihološka šteta koju je proizvela pandemija te još više oružja na američkim ulicama, čija je prodaja porasla, nije ni čudo da američki gradovi bilježe povijesni rast nasilnih zločina.
Prošle godine, u samo 12 mjeseci, u 63 od 66 najvećih okruga porastao je broj zločina. Procjenjuje se da je broj ubojstava u odnosu na 2019. porastao nevjerojatnih 30%, i najveće je to povećanje u pola stoljeća koje je zaustavilo i u 12 mjeseci preokrenulo pozitivne trendove. U Chicagu je broj ubojstava porastao čak 55%, u Los Angelesu 30%, u New Yorku 41%. Neki kritičari BLM-a spočitavaju toj organizaciji zbog toga što ne govori o žrtvama Afroamerikanaca koji stradaju na ulicama, već samo o onima koje ubije policija. U 90-ak posto slučajeva u SAD-u ubojica i žrtva iste su rase, a iako mladi Afroamerikanci (od 15 do 34 godine) čine 2% stanovništva, čine čak 37% žrtava svih ubojstava u SAD-u.
Čak 25 ubijenih na prosvjedu
Isto je tako u međuvremenu zbog radikalizma dijela BLM-a te pljačke i nasilja tijekom prošlogodišnjih prosvjeda pala popularnost tih aktivista. Na prosvjedima je ubijeno najmanje 25 ljudi, prema Guardianu, i počinjeno je milijardu do dvije milijarde dolara štete. Dok je u lipnju, neposredno nakon Floydova ubojstva, dvije trećine Amerikanaca podržavalo BLM, već u rujnu taj je broj pao na 55%, a broj najgorljivijih zagovornika s 38 na 29%.
Mnogi Amerikanci smatraju da je u posljednjih godinu dana uznapredovao teror političke korektnosti, koji se u Americi naziva “kultura poništavanja”, i zbog kojeg obični ljudi često ostaju bez posla kažu li nešto kontroverzno na radnom mjestu ili nekog uvrijede na internetu.
Sve to ukazuje na vrlo kompleksnu ostavštinu prosvjeda koji su pokrenuli suočavanje Amerikanaca s rasizmom, nejednakošću, policijskom reformom i svojom prošlošću, ali uz nejasan ishod prosvjednog pokreta.
VIDEO Skandal u austrijskoj bolnici: Pacijentu amputirali pogrešnu nogu
Kao i uvijek od sada u povijesti ekstremni ljevičari u koje spada pokreti Black lives matter i Možemo izazivaju samo anarhiju, ljudsku patnju i smrt običnih građana.K