Berači rajčica u Italiji su Afrikanci i rade gotovo poput robova, kao nekad berači pamuka u Americi. Minimalno su plaćeni, i to na crno (u prosjeku dva eura po satu), strpani u barake i prevozi ih se na polja u malim furgonima nelegalnim za prijevoz ljudi. Upravo je jedan takav furgon u regiji Apuliji na jugu Italije imao prometnu nesreću i u njemu je poginulo 12 afričkih imigranata.
Dronovi nadziru polja
Tek kada se dogode takve nesreće počinje se pisati o situaciji u kojoj žive robovi današnjice. A kao nekoć s beračima pamuka, tako i s beračima rajčica vlasnici plantaža misle zaraditi više. No varaju se jer proizvodnja je jeftinija uz visoku tehnologiju. To dokazuju podaci iz Nizozemske. Dakako, u Italiji nisu svi uzgajivači izrabljivači imigranata, postoje i najsuvremeniji staklenici.
Pokraj Ferrare postoji jedan od najsuvremenijih staklenika na svijetu, najveći tog tipa u Europi, ima 11 hektara, odnosno veličine je 15 nogometnih igrališta, osvijetljen LED lampama i proizvodi rajčice 365 dana u godini. Hi-tech tehnologija kojom je opremljen smanjuje za 70 posto potrošnju vode, kao i površinu za istu proizvodnju rajčica s beračima-robovima.
Pokraj španjolskog gradića Almerije 1980. počeli su se graditi staklenici i sada je to prostor s najvećom koncentracijom staklenika na svijetu (pokriva 26.000 hektara) gdje se proizvode rajčice, paprike, krastavci, tikvice… Za ekonomiju malog gradića na prostoru gdje je prije 35 godina bila prava pustinja (samo 200 mm kiše godišnje) znači 1,5 milijardi dolara godišnjeg dohotka.
Više od polovice voća i povrća u Europi dolazi iz staklenika.
Dronovi nadziru stanje na poljima i u staklenicima, traktori voze bez vozača, roboti uzimaju uzorke za analize… To nije budućnost, već sadašnjost u cijelome svijetu. Britanska vlada financira s 200 tisuća funti eksperiment proizvodnje ječma na jednom hektaru zemlje uz pomoć visoke tehnologije. U Japanu će do konca 2018. u pogonu biti prva potpuno robotizirana farma. U toj zemlji već postoji vertikalna farma na površini od 57.000 četvornih metara, a biljke osvjetljavaju LED lampe. U Italiji je nacionalna agencija za nove tehnologije, energiju i ekonomski razvitak (ENEA) još 2015. lansirala projekt Skyland, odnosno ekološku zgradu na 30 katova za proizvodnju povrća. U Italiji ima oko 40.000 hektara zemlje pod staklenicima u kojima se proizvodi gotovo dva milijuna tona različitog povrća.
Zasigurno da povrće proizvedeno na otvorenome i u sezoni ima bolji ukus od onoga koje se proizvodi cijele godine u staklenicima. Ali se onda ni po cijeni ne bi trebali uspoređivati. Povrće proizvedeno na otvorenome u odnosu na ono proizvedeno pod staklenicima trebalo bi po omjeru cijene biti kao Ferrari u odnosu na Fiat. Tako će vjerojatno biti u budućnosti jer se, nadamo se, ubrzo neće više iskorištavati robove za dobivanje niske cijene proizvoda.
Golema ušteda vode
Zanimljivo je da je jedan od najvećih proizvođača povrća na svijetu Nizozemska koja zasigurno nema klimu kakvu ima Italija (ili Hrvatska), a i po površini je manja od Hrvatske. Nizozemska ima 41.526 četvornih km, a Hrvatska 56.542 četvorna km. Oko 50 posto teritorija Nizozemske koristi se za poljoprivrednu proizvodnju. Uglavnom su to klimatizirani staklenici. Po vrijednosti izvoza povrća druga je, iza SAD-a koji je 236 puta veći. Analizu je objavio National Geographic.
Čak 30 posto svjetske potrebe za povrćem pokriva Nizozemska gdje već godinama djeluje tzv. Food Valley, odnosno prostor na kojem se u farmama eksperimentira i gdje se pokreću startupi za poljoprivrednu proizvodnju pod motom: dvostruko hrane s polovicom resursa. Tako, primjerice, proizvodi 144.352 tone rajčica po četvornoj milji (260 hektara), što je šest puta više od proizvodnje u Španjolskoj ili SAD-u ili deset puta više nego u Italiji. Prva je u svijetu po proizvodnji paprika i krastavaca, a druga po proizvodnji bresaka i peta po proizvodnji krumpira, mrkve i luka.
Za poljoprivrednu proizvodnju Nizozemska upotrebljava 25 puta manje vode od svjetskog prosjeka ili 14 puta manje nego SAD. Upotrebljava šest posto manje energije, devet posto manje pesticida i 29 posto manje gnojiva. Evo kako se dolazi do jeftinijeg proizvoda. Znanost vodi i u poljoprivredi. To znači i da se ne mora gledati u nebo da bi se znalo kakav će se urod ostvariti. Mnoga dostignuća u proizvodnji hrane (kao i Skyland) prikazana su na svjetskoj izložbi u Milanu 2015. No Hrvatska nije sudjelovala na milanskom EXPO-u (valjda je preblizu ili nas poljoprivreda ne zanima).
Pogledajte video o misterioznim ljudima - tko su zelena djeca, svjedokinja Kennedyjeva ubojstva...:
Nizozemska definitivno nije dobar primjer proizvodnje povrća, svo povrće od tamo nema okusa, kao da jedeš pofarbani karton... Dobra stvar je robotizacija, to pomaže pojeftinjenju proizvoda i miče problem potplaćene radne snage, no za robotizaciju su potrebni veliki novci te je rezervirana je za multinacionalne kompanije. Tako da s trendom robotizacije nema mjesta niti za male proizvođače... No najveći problem EU-a je smjer kojim se želi uvesti porez na robote. Nije dovoljno što se žestoko koči IT sektor (GDPR, Autorska prava...), popriličan je pritisak i na ograničenja i oporezivanje robotike... Tim smjerom EU si osigurava tehnološko zaostajanje za ostatkom svijeta što kao posljedicu ima sigurno gospodarsko zaostajanje. Već desetljećima EU nije izbacio niti jednog tehnološkog lidera, sve su došle iz Amerike ili Azije... Ako to ne dođe do svijesti EU birokraciji, brzo će se stanje u EU pogoršati, kroz 10 godina max...