Oni spašavaju živote ispod tri metra visoke lavine, iz vode ili iz 40 metara dubokog bunara. Provode zakon tako što otkrivaju švercere kokaina i marihuane, pošiljke milijunske vrijednosti, ali i ilegalne imigrante na hrvatskim granicama. Bolesnima i bespomoćnima svakodnevicu čine lakšom. Daruju i ono najvrednije-vlastitu krv kako bi pomogli drugima. Riječ je o psima pravim herojima koji bi mogli i trebali biti uzor svim građanima.
Donosimo priče deset pasa koji su dirnuli Hrvatsku, a cijelo društvo učinili boljim. Svjesni smo, pak, da je taj popis puno duži, a mjesto su na njemu zaslužili i životinjski junaci za koje javnost, nažalost, nije (još) imala priliku čuti...
Zahvaljujući njemačkom kratkodlakom ptičaru Duksu, preprodavačima i dilerima droge na istarskom području više nije svejedno. Duks he jedan od pasa kojeg je MUP na natječaju kupio od tvrtke specijalizirane za radne pse, a na dužnost je stupio potkraj 2018. i otad je službeni policijski pas za detekciju droge. Već je u veljači ove godine otkrio dvije velike pošiljke droge, i to samo u tjedan dana. Prvo je na autobusnom kolodvoru u Puli pronašao više od kilogram heroina, a ubrzo je otkrio i više od kilogram marihuane. Do početka svibnja, kada je u jednom automobilu nanjušio 50 kilograma marihuane tržišne vrijednosti od oko 700.000 kuna, nakupio je šest velikih zapljena droge koje je nanjušio u automobilima švercera, bez obzira na to gdje je skrili i čime je zaštitili. Pokazalo se da Duksovu njuhu ništa ne može promaknuti.
– Duks se u nizu akcija dokazao i pokazao koliko je uspješan u svom poslu te koliko su bitni službeni psi u otkrivanju i sprečavanju zloporabe droga, ali i drugih protupravnih ponašanja – ponose se svi u istarskoj policiji svojim “kolegom”, pogotovo njegov vodič, policijski službenik koji 24 sata vodi brigu o Duksu.
Vatreno krštenje imala je kujica Aba 19. rujna na graničnom prijelazu Cvetlin u Varaždinskoj županiji. U luksuznom terencu Audiju Q7 nanjušila je kokain koji bi se na ulici mogao unovčiti za više od tri milijuna kuna! Tijekom granične kontrole granični policajci pregledali su vozilo uz pomoć Abe, službenog psa za detekciju droga Policijske uprave krapinsko-zagorske, kako joj službeno glasi “radno mjesto” u MUP-u. Aba je nešto nanjušila na stražnjem unutarnjem dijelu vozila, a policajci su potom izvadili pet paketa sa šest kilograma kokaina. Aba je u službi u PU krapinsko-zagorskoj od 20. kolovoza ove godine. Trogodišnja njemačka ovčarka došla je iz MUP-ova centra za obuku vodiča i službenih pasa, a njezin vodič opisao ju je kao hrabru, snažnu, brzu i vrhunski utreniranu, sa svim odlikama službenih pasa.
Od lutalice do vrhunskog psa
Još jedan policijski pas doslovce u čudu ostavlja svoje “partnere” i suradnike. Candy je bila lutalica, a u jeku migrantske krize postala je ponos granične policije na Bajakovu. Još kao štene, stvorila se niotkuda pred policajcima i carinicima. Nahranili su je, kao i sve pse lutalice koji se motaju uokolo. Bila je toliko umiljata i slatka da su je nazvali Candy. No, ubrzo su shvatili da ona nije običan pas. Iako bez obuke i pedigrea, Candy ima nevjerojatan instinkt kojim pronalazi migrante skrivene u prikolicama teretnih vozila. Primjerice, od ožujka do listopada 2017. otkrila je ilegalne putnike u 50 slučajeva i spriječila ulazak u Hrvatsku više od 100 migranata.
– Ona nam je Božji dar! – oduševljeno su objašnjavali taj fenomen granični policajci, priznajući da se češće oslanjaju na nju nego na skupu opremu.
Iako Hrvatska gorska služba spašavanja trenutačno ima 45 pasa, od čega 30-ak s licencijom, ako se negdje izgubite, htjeli biste, vjerujte, da za vama traga Draco – jedan od najboljih potražnih pasa HGSS-a. On i njegov vlasnik, Ogulinac Kruno Stipetić, vode više od 80 posto potražnih akcija u Hrvatskoj, ali zovu ih i iz drugih zemalja kada je na bilo kojem terenu potrebno pronaći nestalog čovjeka. Belgijski ovčar Draco i Kruno Stipetić odlično su uigran tim – Draco je već s tri godine na Pašmanu pokazao da će postati prva njuška HGSS-a i mnogima spasiti život. Više od stotinu ljudi dva je dana na tom otoku tražilo nestalu ženu, a Dracu je trebalo samo pola sata da je pronađe. Srećom, živu.
– Draco mi je već peti pas, ali i prvi potražni pas. Iz temelja mi je promijenio život. Dobio sam ga iz azila za napuštene životinje kada je imao samo godinu dana. Bio je iznimno agresivan i stručnjaci i treneri tada su mi govorili da, nažalost, neću s njim uspjeti. Ali neki ponos, ego, inat, nisu mi dopustili da odustanem. Vjerovao sam u njega i znao sam da ću uspjeti budem li dovoljno s njim radio, pokazao mu sigurnost i da mi može vjerovati. I Draco mi je vratio sav uloženi trud. S dvije i pol godine savršeno je prošao test agresivnosti i dobio jednu od najtežih licencija u Europi. Nisu vjerovali da je to onaj isti pas s početka obuke. Mislimo i radimo kao jedna osoba – ispričao nam je nedavno Kruno.
Osim licencije za traganje za živima i mrtvima, ima položene licencije i za traganje u lavinama i ruševinama, što mu je specijalnost. Njegov njuh bio je točan kada je u pitanju bila lavina visoka tri metra pod kojom je ostao zatrpan čovjek, a nanjušit će čovjeka i pod vodom. Šestogodišnji Draco zaista je veliko ime među potražnim psima, no napomenimo da je prvog nestalog pronašao kad još nije ni imao “papire”.
Potražni pas, belgijski ovčar Jazzy, bio je sa svojim vodičem Nevenom Putarom, šefom stanice HGSS-a u Čakovcu i glavnim čovjekom za potražne pse u Hrvatskoj, na prijmu u Engleskoj! Jazzy je to zaslužio jer je nakon pet dana potrage u lipnju prošle godine pronašao nestalog Engleza, koji je bio u vrlo teškom stanju na plus 40 stupnjeva. Bio je, kaže Putar, već na putu prema sv. Petru.
– Pronašao je unesrećenog u posljednji tren. Bio je u teškom psihofizičkom stanju. Kad ga je Jazzy locirao i zalajao da nas dozove, čuli smo kako je čovjek zavikao našem potražnom psu: “You are my hero! Help!” – pričaju u HGSS-u. Unesrećeni je skrenuo s planinarske staze, izgubio se i vrtio u krug. Srećom, radilo se o sportašu, maratoncu, što mu je pomoglo u preživljavanju bez vode na dnevnim vrućinama i u prohladnim noćima.
A koliko je ljudi sedmogodišnji škotski graničarski ovčar Baltazar pronašao, u HGSS-u ne žele otkriti jer nije, kaže Neven Putar koji vodi potrage na nacionalnoj razini, fer prema drugima koji sudjeluju u potragama.
– Ne reckamo kao kauboji koliko smo ljudi spasili. Baltazar je sudjelovao u puno akcija i ne bih ni jednu posebno izdvajao, svaka je specifična za sebe – napominje.
Čovjek u sekundi “ispusti” oko 40.000 molekula mirisa, a Baltazaru je dovoljno da osjeti samo jednu koja će ga dovesti do tražene osobe. Jedan je od najcjenjenijih potražnih pasa u Europi.
HGSS-ovi potražni psi i ovog su ljeta imali “pune šape posla”, a iza njih je puno uspješnih potraga.
– Pronalazili su i tijela, nažalost, ali obiteljima je važno da se pronađu tijela njihovih najmilijih kako bi ih se moglo pokopati. Medijima je popularno u turističkoj sezoni pisati o spašavanju stranaca, ali najviše potraga imamo za našim ljudima, pogotovo starijima koji zbog demencije odlutaju od kuće i izgube se. Najviše njih tražimo – ističe Putar. Od 2003., kad je u misije u Afganistan krenula Vojna policija, s njom su bili i obučeni službeni psi. Najveći heroj među njima je njemački ovčar Aga Issy Top koji je odradio četiri misije i jedini je službeni pas u Hrvatskoj vojsci s tolikim brojem međunarodnih misija. Aga je 2014. u Obučnom centru vodiča i službenih pasa “Satnik Krešimir Ivošević” pukovnije Vojne policije u Zagrebu osposobljen za detekciju eksploziva. U Afganistanu proveo je 750 dana, prošle godine bio je u posljednjoj misiji i od ove je godine u zasluženoj mirovini. Jedan od vodiča s kojima je radio bio je i stožerni narednik Damir Perić.
– Uvijek smo bili kao jedno i uvijek sam mu potpuno vjerovao, bez toga nema uspjeha. Aga nije prvi pas s kojim sam radio i bio u misijama, ali je prvi od svih pasa – kaže nam stužerni narednik Perić. Nakon svih zadataka koje su odradili, njih dvojica i dalje nastavljaju zajedno jer Aga će mirovinu provesti upravo u domu Damira Perića. Čekaju ga dani neobaveznih treninga i igre, zaslužio ih je.
Dozvao roditelje u pomoć
Ben iz baranjskog sela Karanca nije ni u jednoj službi, ali je u svibnju 2016. pokazao da se na njega zaista može osloniti, i u najpogibeljnijoj životnoj situaciji. Ivan Latinović, tada 12-godišnji dječak, pao je u 40 metara dubok bunar u Batini, a život mu je spasio njegov pas Ben, trogodišnji mješanac, od kojega je dječak nerazdvojan. Obitelj je pekla roštilj na vikendici kada je Ivan odlučio prošetati sa psom kroz šumarke. Desetak minuta kasnije, vratio se samo Ben.
– Bio je nervozan, nemiran, inače bi samo legao pod stol. Pitao sam suprugu gdje je Ivan, a kad smo vidjeli da ga nema, krenuo sam u potragu. Ben se zaustavio na jednome mjestu, tada nisam znao zašto pa sam mu rekao: “Kud ćeš ti sad u tu šikaru”. Vratio sam se, i pas sa mnom, ali supruga nije imala mira pa je krenula tražiti Ivana. Ben je trčao pred njom i doveo je do jedne rupe iz koje se začulo: “Mama, pazi, past ćeš i ti!”. Počela je vikati i zvati pomoć, četveronoške je razgrnula grmlje i došla do bunara – prisjeća se danas otac Željko Parlov.
– Da nije bilo Bena, ne bismo ga ni našli – uvjeren je on. Taj se pas i oštenio kod njih prije osam godina, a s Ivanom je posebno vezan.
– Benu smo lani doveli ženku iz Osijeka pa sad imaju dva potomka – smješka se naš sugovornik.
Bez riječi ostavlja još jedna povezanost psa i djeteta. Marko Tonković iz Zagreba ima cerebralnu paralizu, učenik je sedmog razreda osnovne škole, a labrador Urban njegov je pas pomagač već četiri godine.
– Urban je došao k nama nešto prije svoga drugog rođendana, a život nam se otad potpuno promijenio – kaže Markova majka Danijela Radanović.
Pas koji obožava raditi
Silno je željela psa, no plašila se kako će odgojiti ljubimca, uz sve obveze koje ima sa sinom u invalidskim kolicima. Svaki im je dan, ističe, bio jurnjava.
– Dugo sam vagala i odlučila se javiti Centru za rehabilitaciju Silver, pa kad bude... Godinu i pol smo ga čekali, dobili smo odgojenog, dresiranog psa, koji se samo trebao naviknuti na novu obitelj, i u biti nam se sve preokrenulo nabolje. Marko voli biti vani, pa se na livadi družimo s drugim psima, ali i upoznajemo nove ljude, sklapamo poznanstva. Kad vježbam s Markom, Urban to ne shvaća pa ga stalno ljubi, iako to nije ništa strašno. Donosi mu cipele iz druge sobe, već zna gdje stoje njegove – ističe ona. Ide s njim po dječaka u školu pa je Urban već postao i maskota škole.
– Nosi vrećice jer jednostavno obožava raditi, kad mu se da, naravno, a uglavnom mu se da. Kada idemo u dućan, moram mu pripremiti malu vrećicu u koju stavim par stvarčica, jer inače stalno čupa moju torbu. Zna donijeti i puding iz hladnjaka. Pripremim ga u vrećici i stavim na najnižu policu, a on otvori hladnjak tako da povuče čarapu koja visi na njemu i donese puding meni ili Marku u krilo – priča nam mama.
Daruje krv drugim psima
Suze na oči lako će natjerati životna priča Diska iz azila za napuštene pse u Osijeku. Svojom krvlju spašava druge pse, a učinio je to najmanje pet puta. Darujući krv, pruža drugima novu priliku za život, i to redom onima sretnijima od sebe, izvan azila. On sam, pak, još traži novi dom...
– Kad nam je došao, bio je jako veseo i razigran, baš bi nam uljepšao dan odmah na prvu. Zato smo ga nazvali Disko, jer bi nam došlo da plešemo s njim čim ga vidimo. Bio je mlad, u dobi od možda četiri-pet mjeseci, a sad mu je 13 ili 14 mjeseci, dakle još je prilično mlad. Jako voli ljude, a izvrsno se slaže i s drugim psima. Specifičan je po tome što daruje krv, a u tome mu je pomogla veličina, ima oko 40 kilograma i zdrav je. Kad treba netko darivatelja krvi, tu je Disko. Ali nikako da njega pomazi sreća... No, vjerujemo da to što čeka, zapravo samo čeka one prave ljude koji će mu uljepšati život, jer to je svakako zaslužio – kaže Ivana Crnoja iz Udruge Pobjede koja skrbi o osječkom azilu.
Psima u azilu rijetko treba transfuzija, većinom su to, dodaje, skrbnički psi koji se razbole pa trebaju onda svoje heroje.
Prekrasne priče, hvala na ovom članku, da ih je samo više.