Europska komisija našla se u petak na udaru kritika Ureda europskog pučkog pravobranitelja zato što je odbila udovoljiti zahtjevu za pristup informacijama i pokazati sadržaj tekstualnih poruka koje su predsjednica Komisije Ursula von der Leyen i glavni direktor farmaceutske kompanije Pfizer Albert Bourla izmjenjivali tijekom postupka nabave 1,8 milijardi doza cjepiva protiv COVID-19.
Pravo na informaciju
Njemački novinar Alexander Fanta s portala netzpolitik.org zatražio je pristup tim porukama nakon što je New York Times krajem travnja 2021. otkrio da su šefica Europske komisije i šef Pfizera u veljači intenzivno razgovarali telefonom i porukama. To je bilo vrijeme kad je Komisija već s nekoliko farmaceutskih kompanija imala sklopljene ugovore o isporuci cjepiva i kada je Pfizer već isporučivao prve količine za EU, ali AstraZeneca nije pa se predsjednica Komisije uključila u razgovore sa šefovima farmaceutskih kompanija kako bi ubrzala isporuke.
NYT je pisao da su "duboki" razgovori Ursule von der Leyen i Alberta Bourle urodili sklapanjem novog ugovora između EU i Pfizera o dodatnih 1,8 milijardi doza Pfizer/BioNTechova cjepiva. Te se doze trenutačno koriste diljem EU za docjepljivanje.
No Komisija je odbila udovoljiti zahtjevu njemačkog novinara tvrdeći da među dokumentima koje čuva i koji podliježu europskim propisima o pravu na pristup informacijama ne drži tekstualne poruke. Obrazloženje je bilo da "tekstualne poruke ili drugi oblici instant-poruka po svojoj prirodi predstavljaju kratkotrajan dokument koji u principu ne sadrži važne informacije povezane s politikama, aktivnostima i odlukama Komisije".
S obzirom na to koliko se danas često koriste poruke za svu vrstu komunikacije, pa i onu najpovjerljiviju među visokim političkim dužnosnicima, ovakvo obrazloženje činilo se bizarnim iz perspektive novinara i javnog interesa. Pravo na pristup dokumentima zapisano je i u Povelji Europske unije o temeljnim pravima: "Svaki građanin Unije i svaka fizička ili pravna osoba s boravištem ili sjedištem u nekoj državi članici ima pravo pristupa dokumentima institucija, tijela, ureda i agencija Unije neovisno o njihovu mediju", kaže članak 42. te povelje.
"Neovisno o njihovu mediju" u ovom bi slučaju trebalo značiti da Europska komisija mora i tekstualne poruke predsjednice i drugih europskih povjerenika tretirati jednako kao pisma, e-mailove i druge dokumente koji se mogu, na zakonski utemeljen zahtjev, učiniti dostupnima. U petak je to u svojim preporukama u povodu ovog slučaja rekla i Emily O'Reilly, europski ombudsman, odnosno pučka pravobraniteljica.
"Ne moraju se sve tekstualne poruke arhivirati, ali tekstualne poruke očito potpadaju pod EU propise o transparentnosti i relevantne tekstualne poruke trebaju biti arhivirane. Nije uvjerljivo tvrditi suprotno", zaključuje O'Reilly.
Od premijera do kraljeva
U članku u New York Timesu, od kojeg je slučaj krenuo, šef Pfizera Albert Bourla izjavio je da je bio u kontaktu s mnogima dok su se sve zemlje svijeta trudile što brže dobiti prvo odobreno cjepivo protiv bolesti COVID-19.
– Mnogi su me svjetski lideri zvali, od predsjednika i premijera do kraljeva i glavnih tajnika organizacija – rekao je Bourla.
>> VIDEO Isprobali smo kućni test na koronavirus
Ta je već odavno zrela za zatvor.