Ustavni sud donio je važnu odluku za slobodu kritike sudaca u predstavkama i pritužbama na njihov rad. Ta će se odluka, zaključujemo, reflektirati i na slučaj zbog kojeg je vrlo oštro reagirala i Hrvatska odvjetnička komora isprovocirana osudom odvjetnice Jelene Dulčić s Hvara koja je novčano kažnjena za sramoćenje sutkinje Jadranke Jeličić.
Odluku donijelo 13 sudaca
O važnosti odluke govori i to što ju je Ustavni sud donio u punom sastavu od 13 sudaca iako je riječ o ustavnoj tužbi. Marica i Jozo Vidović iz Velike podnijeli su ustavnu tužbu protiv rješenja trgovačke sutkinje Stalne službe u Slavonskom Brodu, koje je potvrdio i Visoki trgovački sud, a prema kojem su svaki od njih morali platiti po 5000 kuna novčane kazne zbog vrijeđanja sutkinje u stečajnom postupku.
Naime, tražili su nadzor nad radom stečajne sutkinje da bi se utvrdila njezina odgovornost zbog “neprofesionalnog, nezakonitog, nepravilnog, neurednog i neučinkovitog rada suca u stečajnom postupku”, kao i iz “razloga ‘podešavanja’ dokumentacije za viši sud”. Tvrdili su da im je stečajna sutkinja, među ostalim, rekla: “Sad će nam svatko s ulice tu dolaziti i tumačiti zakon”. Prema njihovim navodima, u tom stečajnom postupku stečajni upravitelj razriješen je dužnosti odlukom skupštine vjerovnika te stoga nije imao pravo na nagradu.
Ali, stečajni sud “tri dana prije primjene novog Stečajnog zakona i primjene pravila o objavi pismena, obavijesti i rješenja putem e-oglasne ploče, a šest mjeseci nakon razrješenja, donosi rješenje o nagradi i odobravanju troškova razriješenom stečajnom upravitelju”, obrazložili su te ustvrdili da je u rješenju neistinito navedeno da je razriješen na vlastiti zahtjev. I Visoki trgovački sud potvrdio je stav stečajne sutkinje da način na koji su ocijenili rad sutkinje kao “nestručan, neodgovoran, nemoralan i nepošten” nedvojbeno predstavlja “neprimjeren način komuniciranja stranaka sa sudom i prelazi granicu zahtjeva civiliziranog i korektnog odnosa prema sudu”.
Podnositelji su tvrdili da “uvredljive navode” nisu naveli, ali ako se sutkinja tako osjeća, oni na to ne mogu utjecati. U ustavnoj tužbi obrazlagali su da su pritužbu poslali tijelima koja nadziru rad sudaca te da kao takva nije bila dio stečajnog spisa pa ih stoga sutkinja nije smjela kazniti.
“Dostavljanje pritužbi i podnesaka kojima se prigovara ili ukazuje na nezakonit, neprimjeren rad suda ne može se i ne smije tretirati kao vrijeđanje suda s pravom ‘odrezivanja’ novčane kazne, kao poučnom mjerom za druge koji bi se usudili učiniti isto”, obrazložili su navodeći da su se samo koristili svojim zakonskim pravom da upozore na nepravilnosti, a da su pri tome bili na tragu istine i stvarnih činjenica, upućuje što je “ishitrena reakcija sutkinje iznjedrila nezakonito rješenje”. Spornu kaznu smatraju udarom na njihova zakonska prava i postupanjem primjerenim feudalnom suđenju, a ne članici EU.
Sutkinja prekršila zakon
I Ustavni sud dao im je za pravo te je pozivajući se na praksu Europskog suda za ljudska prava promijenio svoje stajalište tako da od sada i rješenja o kažnjavanju stranaka u sudskim postupcima smatraju pojedinačnim aktom protiv kojeg je moguće podnijeti ustavnu tužbu. Sporni podnesak ocijenili su kao korištenje prava na slanje predstavki i pritužbi. Takva pritužba nije dio parničnog postupka pa ih raspravni sud nije bio ovlašten sankcionirati. To nije zakonito. U slučaju odvjetnice Dulčić, kaznu nije izrekla “osramoćena” sutkinja, ali nedvojbeno će se pravila o slobodi kritike, pa i kad je šokantna i uvredljiva, primijeniti i na taj slučaj.
>> Pogledajte video: Ustavni sud o pobačaju
kako velikodušno od uhljeba... ganut sam...