Djevojčicu koju je ugrizao poskok spasio je mjesni veterinar davši joj injekciju protuotrova namijenjenu ovcama. I spasio joj život, glasi priča koju smo ljetos čuli.
– Moguće, jer serum je isti za ljude i životinje, dijeli se samo po kilaži – objašnjava nam veterinar Hrvoje Šindler, voditelj Odjela za proizvodnju antiseruma i uzgoj pokusnih životinja Imunološkog zavoda. Ne samo u Hrvatskoj već diljem Europe, od Švedske do Španjolske, Turske i Njemačke, živote je desetljećima spašavao zmijski protuotrov koji se proizvodi ondje. Točnije, proizvodio se do prije četiri godine, jer su Imunološkom uskraćene sve proizvodne dozvole 2013.
Tri mrtva mišića
– Nema dana da se netko ne interesira za naš serum – kaže Šindler. Dočekao nas je na porti u perivoju u svetonedeljskom naselju Brezje, gdje se nalazi ta izdvojena jedinica Imunološkog zavoda. Prelijepo, premda oronulo imanje od svojih pet do sedam hektara, po kojem šeću konji. U središtu nevelika kurija Gluck-Hafner, zaštićeno kulturno dobro kojem je propao krov, a uokolo stare gospodarske zgrade. U njima se čuva 80 poskoka, 27 konja, 12 ovaca sa šestero janjadi te deseci i stotine bijelih laboratorijskih miševa i zamoraca s njihovim leglima. Trinaestero ljudi brine se o njima i obavlja poslove koji nisu uvjetovani proizvodnim dozvolama Hrvatske agencije za lijekove i medicinske proizvode (HALMED).
– Temeljnu dozvolu za proizvodnju zmijskog protuotrova nemamo, ali uz zmijski protuotrov imamo paletu proizvoda koju radimo. Čekajući da ponovno pokrenemo svoju primarnu proizvodnju, životinje koristimo za proizvodnju citratne konjske krvi, defibrilirane konjske krvi, konjskog seruma, dakle za dijagnostiku u laboratorijima. Ovčja krv također služi za razne dijagnostičke postupke. Uz to, uzgajamo i prodajemo laboratorijske miševe i zamorce – objašnjava nam veterinar na ulazu u prostor sa zmijama. U terarijima pod ključem, većina ih miruje ili su skrivene u svojim “kućicama” od keramičkih tegli, tek pokoja lijeno gmiže. Ručale su sve, osim jedne: tri ukočena bijela mišića čekaju je servirana. U nevelikoj prostoriji istovremeno radi klima-uređaj i ovlaživač zraka, pazi se da temperatura i vlaga budu najpogodnije. Ulovljene zmije mahom su sa slunjskog područja, ali ima ih dosta uzgojenih u laboratoriju. Sve su zdrave, uhranjene i visokokvalitetne. Zmije uzgajaju kako bi danas-sutra imali od čega nastaviti proizvodnju protuotrova, kojoj se ovi ljudi nadaju kao ozebli suncu, u povišenom stresu i tjeskobi u kojoj ih već četiri godine drže nesposobni političari. Imunološki je jedini proizvodio zmijski protuotrov na bazi poskoka, koji inače djeluje kod ugriza još pet opakih ljutica, uključujući i riđovku. Farmaceutski div Sanofi prije dvije je godine odustao od takve proizvodnje. Navodno protuotrov sada rade u Engleskoj i Poljskoj, ali na bazi riđovke, što ugriz poskoka ne pokriva. Košta oko 500 eura, za razliku od hrvatskog seruma čija je proizvodnja koštala oko 300 kuna po dozi, a prodavao se u bescjenje.
– Proizvodnja zmijskog protuotrova neatraktivna je jer nema zarade, ulaganja su velika, a serije male i takve se naziva “lijekovima siročadi”. Moraš imati zmije, konje, miševe, dakle žive životinje koje svaki dan morate servisirati, za razliku od proizvodnje virusa za koju morate imati matični soj virusa i kokošja jaja, a zarade su goleme. To rade ljudi koji vole taj posao. S poslovne strane, jako je mala dobit od proizvodnje antiseruma, za razliku od virusne proizvodnje, ali, s druge strane, antiserum nema alternative za spašavanje života. Ako vas zmija ugrize, umrijet ćete bez seruma – objašnjava ovaj Đakovčanin zaljubljen u svoj posao koji, kaže, ne bi mijenjao ni za koji drugi.
Zainteresirani koji ih kontaktiraju traže da im prodaju bilo što, serum ili hiperimuniziranu plazmu od koje bi oni dovršili proizvod, jer kad proizvedete značajnu količinu proizvoda, jako dugo ste mirni jer oni traju. Zmijski se protuotrov drži na temperaturi 2 do 8 Celzijevih stupnjeva u hladnjaku, a hiperimuna plazma na -25 stupnjeva i nižoj, i to dvije godine sigurno. Iako zalihe postoje, četiri godine bez proizvodnje je puno i te zalihe ne mogu trajati vječno. Koliko još u Hrvatskoj imamo zmijskog protuotrova?
– Do kraja godine – iznenadio nas je odgovor.
Određena količina bočica još je na raspolaganju u Imunološkom, a što poslije toga? Stručnjaci koji ga znaju i mogu proizvesti, ali ne smiju, nemoćno sliježu ramenima. A onda otvore dušu.
– Antiserumi su brend Imunološkog koji prolazi u cijeloj Europi, nitko ne postavlja pitanje kad ga uzima. Uz cjepiva i krvne pripravke, to su tri temeljne djelatnosti Imunološkog. I interferon, čiju bi proizvodnju trebalo također obnoviti. Ako imate vlastitu biotehnološku kompaniju, desetljećima dobrovoljno davateljstvo krvi među svojom populacijom, to je neprocjenjivo bogatstvo. Ali ljudima to dođe do mozga samo kad se dogodi kalvarija! Gledajte, ako ste samodostatni u esencijalnim stvarima kao što su preparati od ljudske krvi od vaše populacije, vašeg genotipa i fenotipa, pa tko to u svijetu ima? Malo tko! Formulacija bivših direktora, da se sve može kupiti, nonsens je, jer i da možemo kupiti tako kvalitetne proizvode kakve možemo proizvesti u Imunološkom, toliko smo malo tržište da, u slučaju neke pandemije, katastrofe, nećemo biti prvi na popisu za isporuku! Ako imaš svoju proizvodnju krvnih pripravaka iz vlastite krvi, to je kao da imaš naftne bušotine – u dahu izgovara Šindler i nastavlja: – Kažu, izgubili smo tržište, a svaki dan imamo upite za naše proizvode! Svjetska zdravstvena organizacija, uz sve dobre i loše strane, potiče i male proizvođače, baš da bi monopol velikih igrača bio sveden na najmanju mjeru, i osigurat će tržišnu nišu za svakog malog proizvođača.
U susjednom objektu su bijeli miševi, u kavezima ima i novih legla s golim, poput malog prsta malim okotom. Završit će kao hrana zmijama ili kao dio laboratorijskog pokusa. Slično je i s boksovima punim albino zamoraca, koji su počeli zviždati kad smo ušli, uznemireni dolaskom nepoznatih. Nastambu za štakore, iskreno, zaobišli smo.
Nema traume za konje
Kad smo krenuli put štala, grupica konja nam je dokaskala u susret. Znatiželjni su, objašnjava veterinar. Konji su desetljećima ovdje glavna proizvodna životinja, a zadaća im je da proizvedu antitijela koja će spasiti ljudske živote. To se radi na način da im se u tijelo ubrizga antigen (razrijeđena otopina zmijskog otrova), da bi za četrnaest dana došlo do imunološke reakcije – dizanja razine protutijela u krvi. Plazma koju bi mu potom izvadili slala se u Rockefellerovu, gdje se prerađivala u finalni proizvod tj. lijek protiv ugriza otrovnice. Konj u imunizaciju ide svakih pet tjedana, desetak puta godišnje, dok ostalo vrijeme slobodno šeću. – Sa zadovoljstvom radim taj posao jer životinjama ne čini nikakvo, ni trenutačno ni dugoročno zlo. Najveća im je trauma imunizacija, a to je na razini uboda komarca. Sve je etički prilagođeno te nema moralnih dilema oko ovog postupka, dok je korist nemjerljiva – napominje Šindler, dodirujući jugularnu venu kobile Lenke, mjesto najčešćeg uboda. Lenku su pomoćnici Ivan Jandrečić i Vjekoslav Heraković dopremili u boks, tzv. stojnicu, kako bismo vidjeli postupak. Zanimljivo je bilo vidjeti ostale konje koji su se za to vrijeme tiskali uz ogradu i promatrali što se događa.
Odrasli konj provede pet do sedam godina na ovom “poslu”. Kad više ne proizvodi zadovoljavajuću količinu antitijela, konj se izlučuje iz proizvodnje kao zdrava životinja koja može biti sve osim terapijskog konja. Doznajemo i da takve životinje u zapadnim zemljama, vjerojatno zbog etičkih principa prema tim plemenitim i iznimno pametnim životinjama, jer veterinarsko-medicinskih razloga nema – ne idu na klanje. Kako imunizacije posljednje četiri godine nema, krv ovih konja prodaju za dijagnostiku, pri čemu se vadi u vrećice od po pet litara (konjsko tijelo ima je 50-ak).
fiškal hanžeković je pokušal uništiti Imunološki kak je uništil Plivu - Kalinovica gdje su se jednako tako proizvodili razni lijekovi (i protuotrovi zmija) koji su se izvozili diljem svijeta i nikad tih proizvoda nije bilo dosta. Pliva je imala sjajan istraživački Institut sa sjajnim kadrom, a onda je hanžeković "privatiziral" Plivu - Kalinovica razbucal Institut, otpiustil sve VSS i ostale visokoobrazovane zaposlenike, a ostavil je samo radnike na trakama za pakiranje. I onda je lijepo poćel uvoziti razna govna u rinfuzi, prepakiravati ih na tim linijama i prodavati. Naravno tim je lopovlukom rukovodila njegova glupa kčerkica. I poslije toga se je bacil na razhebavanje Imunološkog, no još mu nije uspjelo, a nadam se i da nebu. Ništarija lopovska!!