Bosanskohercegovački novinar i publicist Ahmed Bosnić požalio se na društvenim mrežama kako proživljava teške trenutke. Naime, stanovnik je jednog sarajevskog naselja, a vozi automobil s hrvatskim registarskim tablicama. Na svom je Facebook profilu objavio status o nizu neugodnosti koje je doživio, piše Večernji.ba. Požalio se na vandalizam, razbijena stakla na automobilu, oštećene retrovizore te šaranje. Svojim je statusom izrazio zabrinutost zbog osjećaja da više nije poželjan u Sarajevu.
- Predratni sam stanovnik Otoke. Nekada sam živio u Ulici socijalističke revolucije na broju 1, a sada živim u istoj ulici koja je nakon rata dobila novo ime – Brčanska. Nema više predratnih stanara, mnogi su se raselili po svijetu i po državama Balkana. Jedino moja zgrada i dalje nosi broj jedan. Posljednjih godina sam svojim novcem ispred naše zgrade zasadio tridesetak ruža i bijeli bor kako bi ambijent bio ljepši i humaniji. Čak sam dobio Zahvalnicu od Mjesne zajednice Otoka za te aktivnosti. Međutim, imam jedan veliki problem – vozim auto s hrvatskim tablicama! - piše pa sastavlja:
- Posljednjih pet godina često doživljavam neugodnosti: prvo su mi s auta skinuli sva četiri kotača, zatim su mi dva puta otkinuli retrovizor, a potom su mi nekoliko puta razmazali fekalije po staklima. Razbili su mi šoferšajbu, pa su šarali po autu ekserima, a jutros sam zatekao automobil s razbijenim desnim bočnim staklom. Nije bilo nikakve krađe – samo grubo razbijeno staklo!
Sva ta iskustva bude u meni dvojake zaključke. Traje li na Otoci još rat protiv Hrvata pa je kolateralna šteta moja „Astra“ ili sam ja sa svojom obitelji postao višak u ovom naselju i gradu u kojem sam bio novinar 60 godina, gdje sam obnašao funkciju glavnog i odgovornog urednika u najtiražnijim i najuglednijim sarajevskim magazinima, dnevnim i dječjim novinama. Član sam Udruženja novinara od 1964. godine.
VEZANI ČLANCI:
Bosnić je inače otac izbornika košarkaške reprezentacije BiH, Vedrana Bosnića, a u svom obraćanjupratiteljima nastavlja: -Zahvaljujući tom iskustvu, nagrađen sam najvišim novinarskim nagradama, napisao sam 56 knjiga i snimio brojne radio i TV dokumentarce sa svojih novinarsko-istraživačkih ekspedicija. Ne bavim se politikom, nisam član nijedne političke stranke, a svoje penzionerske dane provodim tiho, kao mrav, uz računalo, završavajući svoju najnoviju knjigu „Tajne Tibeta“. Dakle, kome smetam?! Svojim susjedima ili nekim mračnim silama koje vladaju ovim, navodno slobodarskim gradom? Šalju li putem mog auta s hrvatskim tablicama poruke da više nisam poželjan u gradu na Miljacki, čija gradonačelnica dijeli gostima baklave i ćevape i na sav glas priča o tolerantnom Sarajevu kao multietničkom gradu, u kojem ima mjesta za svakog, bez obzira na to kako se zvao i kakvu registraciju imao njegov automobil? - prenosi njegove riječi Večernji.ba.
Ono što ga nadalje muči su pitanja o kojima ovisi i njegova budućnost u ovom gradu:
- Trebam li se zaista odseliti iz ovog grada, kao što su to neki učinili posljednjih godina iz istih razloga?! Zbog novinarskih poslova posljednjih godina boravio sam u Beogradu i različitim mjestima Srbije, putovao po Crnoj Gori, sudjelovao na Međunarodnom sajmu knjiga u Skoplju, gdje je čak deset mojih knjiga bilo izloženo na makedonskom jeziku, putovao sam po Kosovu i nikada, ali baš nikada nisam imao nikakvih neugodnosti, niti je moje vozilo bilo oštećeno. Živim svakodnevno sa svojim vjernim čitateljima i želim čuti njihovo mišljenje o mojoj dilemi: Tjera li me netko organizirano iz Sarajeva ili na Otoci još traje rat protiv Hrvata? Volio bih čuti vaše mišljenje, dragi moji, jer imam samo vas i iskreno vas cijenim.
>>FOTO S ovom 2400 eura vrijednom torbicom Severina je prošetala Sarajevom, riječ je o luksuznom brendu>>
Muslimani u BiH nisu iskreni prijatelji Hrvatima a nisu nikada niti bili. Da nije bilo pomoći Hrvata, možda muslimana u BiH nebi niti bilo ili bi se reducirali na brojeve manje od 4 znamenke. U svakoj nevolji u kojoj su se našli, Hrvati su uskočili i pomogli bez obzira je li to poplava, potres, požar. Muslimani hrle u Hrvatsku, gdje zarađuju eure u svim sferama društva. Koliko samo glumaca ubire plaće u Hrvatskoj, u Hrvatsku dolaze na "zapad" a u srcu im nije Hrvatska već Srbija, ali ja ne znam zašto ne odlaze u Srbiju već vole dolaziti u Hrvatsku. To je neiskreno prijateljstvo koje se može nazvati prijateljstvo iz nužde. Pa naravno da im smetaju hrvatske tablice, ja od muslimana niti ne očekujem da obožavaju hrvatske tablice i da se slikaju s njima. To je očekivano i to je u skladu s mržnjom Hrvatske i Hrvata, bez koje Hrvatske i Hrvata ne mogu samostalno živjeti. Što mislite koliko samo Izetbegović obožava Hrvate, čak toliko da bi ih odmah sve otpremio u Hrvatsku ali bez suvremeno izgrađenog područja marljivih Hrvata. Samo sa zavežljaima na ramenu bi mogli otići. Toliko obožavaju Hrvate.