Na čelu stola u vatrogasnome domu na početku skupštine Dobrovoljnog vatrogasnog društva Zabok mirno je sjedio postariji čovjek u vatrogasnoj odori s nekoliko odličja na prsima, 95-godišnji Đuro Goluban. S početkom intoniranja himne polako je ustao, oslanjajući se na štap. Nije izgledalo da mu je pet godina do stote. Tek je laganim ritmičkim pokretima kažiprsta o štap otkrivao da mu je glazba u krvi. Prije osamdeset je godina kao dječarac pristupio zabočkoj vatrogasnoj glazbi svirajući klarinet, što nam otkriva i požutjela fotografija iz 1931. godine.
Kao odijelo astronauta
– Kao dječak sam se 1924. godine igral oko dvorišta gdje su vatrogasci dopremili vatrogasnu crpku – rekao nam je Đuro, koji je već tada poželio biti vatrogasac, uglancan u svečanoj odori, koja je tada njemu osmogodišnjaku izgledala kao današnjim klincima odijelo astronauta. U matičnu knjigu DVD-a Zabok upisan je 17. svibnja 1931. godine i poput ostalih članova, osim u glazbi, bio je i u aktivnom članstvu.
Počasni predsjednik Hrvatske vatrogasne zajednice Teodor Fricki, predajući mu spomenicu za osamdesetogodišnju vjernost vatrogastvu, otkrio je jedinstvenost toga staža.
– To je prvi put da u Republici Hrvatskoj imamo priliku dodijeliti spomenicu za 80 godina vjernosti, pa nismo ni imali odgovarajuću gravuru i morali smo je izraditi. Drago mi je da Đuri Golubanu prvome pripada čast da ponese to priznanje i da s nama bude i za tri godine kada DVD Zabok slavi 90 godina postojanja.
– Vidite, danas slavim 80 godina članstva u DVD-u Zabok. Promijenio sam više predsjednika društva, a najviše se prisjećam Rude Zajca, Ljudve Franjčeca i Ivana Turka. Sadašnji se predsjednik Vladimir Tršinski puno angažiral da budem s vama na ovoj skupštini.
Četvero iz obitelji
Velika je razlika u radu vatrogasaca nekad i danas. Iz moje nas je familije bilo četvero u vatrogascima, a u glazbi nas je vodio Jakob Sambol. Bila je velika disciplina, vježbalo se utorkom i petkom, a svaki izostanak se kažnjaval s deset dinara. Jednom sam od oca moral posuditi novac da platim kaznu, a dobil sam i batine da se to više ne dogodi – kazao je Đuro.
Nakon radnog vijeka živi u kući željezničara
Svoje umirovljeničke dane Đuro Goluban provodi u željezničarskoj kući u Bedekovčini, jer je radni vijek proveo "na željeznici". Sa skupštine u Zaboku otišao je u društvu sina Dragutina odmah nakon službenoga dijela, jer nakon smrti supruge, koja mu je bila veliki oslonac u životu, ne ostaje više na druženjima. Kroz dvoranu su ga ispratili zvuci vatrogasne glazbe koju su zasvirali neki mlađi vatrogasci – glazbenici.
Lijepa gesta DVD-a. Neka nam naš Đuro poživi još godina. Nadam se da će mu samačke i staračke dane olakšati i vrijedni volonteri DVD-a i Zaboka i drugih. Naravno i oni koji nisu članovi tih udruga. Živo g. Đuro.