Na lopticu ministra Ivana Šukera kako Vlada podržava zahtjev HUP-a da se doprinos za HGK smanji 25 posto jer je “lako dijeliti skupe poklone kad se naplaćuje članarina od poduzetnika koji se muče ostvariti prihod”, Nadan Vidošević, čelnik Komore, jučer, prema tvrdnjama iz HGK, zbog obveza nije stigao reagirati. Ili nije htio nastaviti trakavicu na relaciji Vlada – HGK, koja već dugo tinja?
Ipak, poznat je stav Komore kako oni predstavljaju sve gospodarske subjekte u Hrvatskoj, čija su davanja ovisna o veličini, ali svi imaju jednaka prava, za razliku od HUP-a koji zastupa određenu interesnu skupinu. A ostavi li se “bogat” paket od hrvatske salame, sira, cedevite, griota, boce vina i nekoliko promidžbenih materijala Komore – kojim je Vidošević odlučio prkositi Sanaderovim pozivima na štednju na domjencima po strani – premijeru, a i ministru Šukeru, trebala bi biti bolnija činjenica što su se morali složiti s Vidoševićevim tvrdnjama da nulti deficit državnog proračuna nije dobar jer može produbiti krizu te da u sadašnjim uvjetima ne treba zamrzavati plaće, nego utvrditi prioritete, očuvati realni gospodarski sektor i povećati izvoz radi otplate dugova. Vlada tako i sama na kraju najavljuje deficit do 1,7 posto BDP-a te da će plaće u državnim službama ipak rasti 6 posto.
Hrvatska se nalazi pred stvarnosti u kojoj će globalna kriza izoštriti pogled na repove dugogodišnje strukturne krize, na koju, kaže Vidošević, upozorava godinama. Tečaj kune održava se na zaduživanjima iz inozemstva, rasprodaji imovine i doznakama građana iz inozemstva te je Hrvatska, tvrdi, u tipičnoj ovisničkoj situaciji jer nema industrije za velika izvozna tržišta.
– Globalna kriza samo je osvijetlila našu krizu i kamo sreće da se dogodila prije pet-šest godina jer bismo o strukturnim problemima govorili na razini duga od 15, a ne 37 milijardi eura – kazao je na spornome domjenku, ističući da su za svjetliju perspektivu RH potrebni svekolika stabilnost, bez koje nema ekonomskog rasta, rješavanje problema manjka radne snage te afirmiranje neiskorištenih poljoprivrednih potencijala. Tako bismo uspjeli ne već 2010., nego možda za 15 ili 20 godina, zaključio je Vidošević.
