Vjeronauk u školi nije odgojio vjernike, srušen
je stereotip o “Hrvatu-katoliku”, među mladima se
primjećuje nedovoljno poznavanje sadržaja vjere... Tvrdnje su to koje
će u ponedjeljak na zagrebačkom Kaptolu ugledati svjetlo dana u studiji
s. Valentine Blaženke Mandarić, predstojnice Katehetskog ureda
Zagrebačke nadbiskupije, zadužene za vjeronauk u školi.
U opsežnoj knjizi “Mladi - integrirani (il)i
marginaliziran”, u nakladi “Glasa
Koncila”, dr. Mandarić bavi se položajem mladih u Hrvatskoj,
a posebno njihovim vjerskim odgojem i položajem u Crkvi. “U
našoj pastoralnoj praksi, ponekad padamo u zamku nerealnih
očekivanja od situacija i aktivnosti da dovedu djecu i mlade do zrele
vjere”, piše dr. Mandarić, stavljajući na prvo
mjesto tih nerealnih očekivanje upravo školski vjeronauk.
Rad s mladima
“Od ponovnog ulaska vjeronauka u naše srednje
škole oslabio je pastoral adolescenata i mladih. Vjeronauk u
školi nije u stanju odgojiti vjernika i naučiti ga
kršćanski živjeti. To je temeljna zadaća župne kateheze i
kršćanske zajednice”, tvrdi ona. “U radu
s mladima i pastoralnim projektima za mlade”, tvrdi s.
Valentina Mandarić, “više ne možemo računati na
vjeru i crkvenu pripadnost koja bi proizišla iz tradicije,
obitelji ili etničkog identiteta. Ne vrijedi više lozinka:
‘Ja sam katolik jer sam rođen u Hrvatskoj!’ Vjera
se danas više temelji na slobodnom izboru”,
konstatira ona.
Pitajući se na više mjesta u svome djelu kako privući mlade
Crkvi, ona tvrdi da “mladi ne doživljavaju vjerodostojnim
poziv Crkve ako on nije praćen uvjerljivim autentičnim iskustvom i
životom”. Odnosno, svjedočanstvo je važnije od teorije, pa
vjeroučitelji mladih neće biti uspješni, kako tvrdi, u
tumačenju molitve, biblijske riječi i zajedništva, ako im u
isto vrijeme ne mogu pokazati kršćanske zajednice koje
svakodnevno mole, slave i čitaju Bibliju.
Dosadni obredi
Te su njezine tvrdnje rezultat njezinih istraživanja, ali i brojnih
europskih istraživanja i crkvenih dokumenata, pa naslovi djela iz
bibliografije prelaze brojku od stotinjak citiranih djela.
“Sve je manje svećenika, redovnika, kateheta laika koji žele
biti s mladima”, konstatira ona, pozivajući pastoralne
djelatnike i kršćanske zajednice na tzv. pastoralno
obraćenje.
To znači da se mladima mora pristupiti na zanimljiviji način, pa i u
misi. “Siromašan liturgijski jezik mladih
rezultira doživljavanjem liturgijskih obreda teškim i
dosadnima..., piše dr. Mandarić, konstatirajući kako se
Crkva danas suočava s problemom egzodusa mladih nakon primanja
sakramenta inicijacije, tj. krizme ili svete potvrde.
Predstavljena studija o Crkvi i mladima koja će uzburkati javnost:
