Nakon što je Vlada praktički ukinula ured bivšem predsjedniku Stjepanu Mesiću, brojni joj kritičari više ne mogu prigovarati da nije ispunila nijedno predizborno obećanje. Ova zajednička odluka premijera Oreškovića i njegovih dvaju potpredsjednika, oko koje je postignuto zavidno suglasje, samo je efektan završetak onoga što su u predizbornoj kampanji jasno najavili HDZ i Most.
U obrazloženju odluke, koju će u velikoj većini pozdraviti glasači Domoljubne koalicije i Mosta, vladajući ističu da “zbog trenutačnih gospodarskih uvjeta” ukidaju Mesiću trajno pravo na ured, osobnog vozača i službeno osobno vozilo. Država će i dalje plaćati “tjelohranitelje” koji će se brinuti o Mesićevoj sigurnosti. Iako se ne mogu osporiti “gospodarski razlozi donošenja odluke”, oni nikako nisu jedini pokretač ove odlučne akcije. Bivši predsjednik Stjepan Mesić bio je u sukobu interesa kada je pred kraj svog mandata aktivno lobirao da se donese zakon o pravima bivših predsjednika koji je upravo njemu osiguravao privilegije. Ne samo da je živio na visokoj nozi, putovao po svijetu i samostalno vodio neku čudnu vanjsku politiku, koja je često bila u sukobu s Vladinom, nego je poziciju “doživotnog poglavara” koristio kako bi spriječio svaku kritiku svoje političke ostavštine. Bez imalo sustezanja podizao je tužbe gotovo protiv svih novinara koji su se usudili propitkivati njegovu politiku.
Premalo se javno raspravlja o njegovoj kontroverznoj ulozi u nabavi vojnih vozila Patria, a još manje o dva luksuzna stana koja je kupio navodno posuđenim novcem. Nadam se da će ovo simbolično detroniziranje Mesića biti početak ozbiljne rasprave o deset godina njegove vladavine. Nikako ne zagovaram lov na vještice, nego demokratsku raspravu i objektivnu prosudbu rada jednog od najutjecajnijih hrvatskih političara od proglašenja neovisnosti. Iako se s pravom Ivu Sanadera percipira kao jednog od najkorumpiranijih europskih političara od Drugog svjetskog rata, premalo se naglašava da se “sanaderizacija” Hrvatske događala u vrijeme kada je predsjednik bio Stjepan Mesić. Šef države odgovoran je što nije znao (ili nije želio znati) da se u zemlji događa kriminal nevjerojatnih razmjera. Kao što se tadašnji Sanaderovi ministri i pobočnici ne mogu izvlačiti da nisu znali što im je radio šef, jednako tako ne može se amnestirati ni Stjepana Mesića. Itekako je odgovoran što je Hrvatska za vrijeme njegova mandata ušla u deveti krug korupcijskog pakla. Prva godina predsjednice Kolinde Grabar-Kitarović ostat će upamćena po micanju Titove biste s Pantovčaka, a prva godina Oreškovićeve Vlade po oduzimanju ureda Stjepanu Mesiću. Ima u svemu tome i neke simbolike. Bilo bi dobro da Orešković, Karamarko i Petrov ovakvu odlučnost pokažu i na ostalim gospodarskim i političkim reformama koje su najavljivali.
>> Ured bivšeg predsjednika Stjepana Mesića gasi se 1. lipnja
