Omot CD-a karizmatika Zlatka Sudca uzbunio je ljude jer vlč. Sudac
glumi Isusa, hoda po vodi...
• Kako je nastao omot?
Sasvim slučajno. Sve troje htjeli smo se slikati zajedno. Imao sam u
rukama najmanje tri omotnice božićnih pjesama gdje su ljudi kostimirani
u Svetu obitelj, u jaslicama, nekoj štalici, jer su to božićne pjesme:
jedan je Josip, žena je Marija, imaju živo dijete u rukama... Pa nećemo
valjda reći da su oni Sveta obitelj. Evo CD-a mojih meditacija, starog
osam godina, na kojem nosim Pokaznicu, dakle Isusa. Na albumu se jasno
vidi tko je u prvom planu – dragi Bog.
General Gotovina me katkad nazove iz Haaga, misu ću mu služiti
inkognito
Svećenik
se ne može valjati u krevetu s nekim i govoriti o čistoći
U Svetom pismu Isus jasno kaže da je on trs, a mi loze, a Poslanica
Korinćanima da onaj tko istinski živi po Božjem, da je karakterom i
naličjem nalik Isusu, nije pozvan biti kao Isus, nego kao što kažu
mistici – “biti Krist”. Živjeti do kraja taj Božji put. Ako ja držim
Isusa, a on je utjelovljenje u euharistiji, tu nema ništa sporno.
• Zašto hodanje po vodi?
To uopće nije bilo u početku u planu, ali se pokazalo kao tehnički
najbolja izvedba. Jedna od mojih ideja bila je da hodamo po pustinji,
da se vidi zalazak sunca ili da smo među oblacima. Onako apstraktno,
malo umjetnički. Smiješno je sada teologizirati nešto što je umjetnički
digitalni prikaz neke ideje. A za mene kao svećenika nema ničega
spornoga jer sam kao svećenik odjeven u albu, što je liturgijsko ruho,
nosim Isusa u ruci, kao svećenik koji daje Boga ljudima. Tu su Maja i
Ivan kao akteri toga albuma. A nikomu ne bi trebale smetati
crveno-bijele kockice koje su simbol Hrvatske i nose ih naši sportaši i
nalaze se na mnogim proizvodima.
• Zašto nekima smeta
upravo bijela boja?
Bilo je razdoblja kad mi je biskup govorio da odijevam crno, pa je opet
bilo prigovora. Bojim se da kakvu god naslovnicu CD-a napravili, da smo
samo cvijeće stavili ili slikali prirodu, bilo bi komentara.
• Zašto?
Ne znam, zaista ne znam zašto. Evo, zamjeraju mi kosu i bradu. Meni je
biskup izričito naredio da se prije ređenja za svećenika obrijem i
ošišam, a onda su me na tom istom zaređenju rukopoložili svećenici s
bradom!
Foto: Darko
Pavičić
• A bojenje kose, brade...
Imam bradu i normalno je da je održavam. Neću valjda puštati brkove da
mi idu preko usnica u usta. Moram ih podšišati i održavati njegovanima.
I to nije nikakvo opterećenje. Štoviše, ne moram se brijati svaki dan.
A što se kose tiče, ona mi preko ljeta posvijetli, pa je moram
održavati. Na šišanje idem kad nađem vremena, a sam je kod kuće perem i
sušim. Imam i malo sijedih sa strane, pa se to pokrije... Ali, to je
sve tako nebitno. Znam na desetke svećenika koji isto tako njeguju
svoju kosu i u tome nema ništa neobično. Prigovaraju mi za zube?! Pa
tko nije išao popravljati zube, ako mu je zub pukao ili je pokvaren!
Ili manikura ruku... Zar bih trebao imati prljave ruke?
• Smeta li vam kad vam
gledaju u cipele kad nekamo dođete?
To je glupo i nebitno. Na tu donorsku večer došli smo kako bismo
animirali ljude da daju priloge za hospicij jer je sramotno da sve
susjedne države imaju hospicij, a Hrvatska ga nema. Mi smo tada
govorili o 40 godina socijalnog apostolata patera Cveka, a oni pišu o
cipelama.
• Jeste li doista
poručili novinarima nakon toga da biste ih najradije iscipelarili?
Rekao sam da bih najradije da te cipele dolete u njih kao što su one u
Busha.
Cijeli
intervju možete pročitati u tiskanom izdanju
EKSKLUZIVNA ISPOVIJEST
