Hans-Werner Sinn, poznati njemački ekonomist, nekadašnji šef IFO-Instituta kojega se sjećamo i iz priče o sastavljanju gospodarskog programa za HDZ Tomislava Karamarka, napisao je svoj osvrt na krizu s cjepivima u Europskoj uniji.
– S premalo cjepiva i prenapučenim COVID bolnicama, Europska unija žanje što je posijala prošlog ljeta kada je odlučila da Europskoj komisiji povjeri prednaručivanje cjepiva. Nije bilo ni pravne ni ekonomske opravdanosti za centralizirano naručivanje, počeo je odmah u kritičnom tonu Hans-Werner Sinn svoj esej koji je objavljen na njegovim internetskim stranicama.
Spomenuo je i izjavu Stephanea Bancela, direktora američke Moderne, koji je rekao kako se EU previše oslonio na cjepiva proizvedena u njegovim laboratorijima. To je sasvim točno, podsjetit ćemo i mi, jer je strategija Europske komisije bila davanje prioriteta onim proizvođačima koji cjepivo proizvode u Europi. No, Sinn kaže kako je Bancelova tvrdnja tek prebacivanje loptice, jer je Europska komisija zapravo naručila premalo ''europskih'' cjepiva. A to je poglavito BioNTech, iako se proizvodi u suradnji s američkim Pfizerom te dijelom i s kineskom Fosun Pharmom.
Europska komisija je, osim za nepoštovanje vlastitog proizvoda, kriva i za institucionalnu nefleksibilnost jer nije uspjela koordinirati pojedinačne interese zemalja članica. Nekima je BioNTechovo cjepivo bilo preskupo, neki su bili skeptični, a neki jednostavno nisu prepoznali ozbiljnost situacije, kritičan je Sinn.
K tome, majušni BioNTech jedva se mogao i čuti u bruxelleskim hodnicima od vike farmaceutskih giganata čiji su se lobisti ondje rastrčavali vičući kako je njihovo cjepivo skoro pa gotovo. I sada imamo ozbiljne zastoje u dostavi cjepiva, jer dok su se SAD, Velika Britanija, Japan i Kanada, dodat ćemo ovdje i Izrael, natjecali tko će naručiti više BioNTechova cjepiva, Europska komisija naručila je AstraZenecu i Sanofi, kod kojih je bilo problema i u kliničkim istraživanjima, navodi ekonomist. Tek u studenome, nakon neugodnih novinarskih upita, Europska komisija sklopila je prvi ugovor za BioNTechova cjepiva.
Zato sada isporuke kasne, do ljeta Europska unija neće u procijepljenosti uhvatiti SAD, Veliku Britaniju i Izrael. Jeftin je izgovor kako se nije moglo znati koje će cjepivo uspješno proći sve faze. Jer, nije naručeno ni približno dovoljno cjepiva od bilo kojeg proizvođača da bi se moglo procijepiti sve stanovništvo EU u situaciji da uspije samo jedno cjepivo. Da je Europska komisija preuzela takav rizik, kupila dovoljno doza da se procijepi dvije trećine stanovništva od svakog od šest kandidata, to bi stajalo 29 milijardi eura. Za usporedbu, toliki je ekonomski gubitak za ekonomiju EU u samo deset dana koronakrize. A sada se ispostavilo kako su dva proizvođača prošla ispitivanja i to s visokom efikasnošću, pa bi EU imao i višak koji bi onda mogao i donirati zemljama u razvoju za nekih 300 milijuna ljudi.
Ne može se ni u koga uprijeti prstom, no činjenica je kako je zanemaren Članak 5 Sporazuma o Europskoj Uniji kojim se određuje princip kojim se političke odluke ostavljaju državama članicama osim kada se nadnacionalno djelovanje ispostavlja učinkovitijim, kaže Sinn. I to je u slučaju nabave cjepiva. Bez centraliziranog odlučivanja, države članice možda bi plaćale više, ali bi sada imale cjepivo koje su naručile znatno ranije. A tim bi novcem i proizvođači mogli nadograditi svoje kapacitete, što je također razlog sadašnjeg zastoja.
VIDEO Predsjednik Milanović cijepio se protiv koronavirusa: "Ljudi, cijepite se. To je bolje nego razboljeti se!"
Sad će Đikić, ne brinimo.