Hrvatska je mala zemlja bogata inovacijama. Udruga inovatora službeno okuplja nešto više od 1500 članova, no da se ne mora plaćati 120 kuna godišnje članarine, imala bi ih vjerojatno deseterostruko više. Građani svakodnevno pronalaze inovativna rješenja kako se krpati iz mjeseca u mjesec, poduzetnici kako opstati na tržištu, a političari kako ostati na listama. Traže se rupe u zakonima, premošćuju se propisi i traže prečaci, a ako nekome treba u nefrankiranoj kuverti dostaviti tisuća kuna ili “podmazati” nekoga odojkom ili jarićem, ni to nije problem. Okreneš janjca i kći ti dobije posao u školi ili općini. “Doniraš” novac i eto te na stručnom osposobljavanju. Samo, uvijek je tu ono pitanje: a koliko je dovoljno? Je li 500 eura premalo, neće li se čovjek možda uvrijediti? Možda je vegetarijanac?
Šteta što ne postoji nekakav vodič u kojem bi se objedinili svi korisni savjeti, od toga kako izbjeći plaćanje poreza i preskočiti par mjesta na listi čekanja za ultrazvuk srca, pa do uputa za neiskusne političare o tome kako ostati u milosti šefova (uvodničar Gordan Jandroković).
Ta opsežna publikacija mogla bi se prevesti i ponuditi i strancima koji se useljavaju, nešto kao “Surviving in Croatia for Dummies”. Posebno poglavlje imale bi državne službe, ustanove i agencije koje imaju neke doista sjajne inovacije. Na primjer, pokaže li se točnom informacija da su djelatnici Agencije za komercijalnu djelatnost, koja je široj javnosti postala poznata tek nakon vijesti o bakanalijama u vili Costabella, primali dodatak od 10 posto na plaće za redovan dolazak na posao, to zaslužuje barem dvadesetak stranica s detaljnim uputama.
Stimulacija je uvedena zbog velike stope bolovanja. Htjeli su potaknuti zaposlenike da manje boluju, a kud ćeš boljeg lijeka protiv gripe ili ukliještenog živca od par stotina kuna. Tvrde da se broj dana bolovanja uistinu smanjio. Trebalo bi istražiti je li taj dodatak izliječio i neke teže bolesti pa da se elaborira i u medicinskim časopisima.
Nešto su slično, čitamo, imali u Grčkoj, ali naš je model sigurno razrađeniji i efikasniji. Nema čega se naš čovjek u nevolji neće dovinuti. Ima se, hvala Bogu, i u koga ugledati.
Na Markovu trgu sjede sve sami gurui samopomoći. Nema te rane koju si neće iscijeliti ili rupe u svom novčaniku koju neće pokrpati. Bit će zanimljivo pratiti kakvim će inovativnim rješenjima odraditi predizbornu kampanju za koju stranke, žale se, nemaju novac jer su se istrošile za prošle izbore. Milan Bandić je tiskao plakate sa samo jednom riječju – premijer. Valjda nema za više. Sad te plakate i ostali mogu svojatati, pa reći da se misli na njih. Prepisuju se i lanjski programi, nude ista obećanja. Most će nešto uštedjeti i na javnobilježničkom biljegu, HNS-ovci se voze u tramvaju. Krpaju se nekako od izbora do izbora. Da ih ne znamo, bilo bi nam ih još i žao.
>> Korupcija utječe na ekonomiju i rad tvrtki
