Donald Trump donijet će mir na Korejski poluotok, ja vam to jamčim! Unatoč newyorškom temperamentu, on je strašan pregovarač. Nije ratoboran, riješit će mnoge nesuglasice, naći zajednički jezik s Putinom. Trump želi mir, u to sam siguran, toliko ga poznajem. Njihov susret početak je velikih promjena u svijetu...
Kada ove riječi izgovori osoba koja je s današnjim američkim predsjednikom bliska posljednjih 30 godina, onda joj je uistinu za vjerovati. Zagrepčanin Blago Krešić s Trumpom i nekoliko generacija njegove obitelji susretao se na svojem radnom mjestu, u luksuznom hotelu “The Breakers” na Floridi, gdje je više od dva desetljeća radio kao menadžer, sve dok mu Trump 90-ih nije ponudio da vodi njegov elitni klub “Mar-a-Lago” u kojem se desetljećima okuplja politička i državnička elita. Danas, sve su to uspomene na američki san koji je ovaj 81-godišnjak ostvario kao malo koji Hrvat dosad, san iz kojeg je iskoračio svojevoljno još 90-ih, mučen nostalgijom za domovinom.
Razgovarali smo u bajkovitom ozračju njegova doma u zagrebačkoj Svetoj Klari, u srcu nekoć zapuštenog seoskog imanja koje je svojim radom pretvorio u turistički kompleks u rustikalnom stilu s puno ljubavi i stila. Na razgovor za Večernji list dobro se pripremio, “naoružan” obiteljskim albumima prepunim fotografija i novinskih isječaka, u majici kratkih rukava s decentnim natpisom “Trump International Golf Klub”. Kako ne bismo propustili nijedan detalj ove iznimne biografije, krenuli smo kronološki, od samog početka.
Rezervirao mu najbolji stol
Blago Krešić rođen je 1937. u Mostaru u radničkoj obitelji sa sedmero djece koju je otac prehranjivao rudarskom plaćom. No, na obrazovanju se nije štedjelo pa je mladi Blago nakon školovanja u ugostiteljskoj školi u Mostaru nastavio učiti na višoj hotelijerskoj školi u Zagrebu, da bi se sa stečenim znanjem vratio u rodni hercegovački kraj u kojem se zaposlio u prvom sagrađenom poslijeratnom hotelu “Bristol”, na dužnosti šefa sale. Ondje se nije predugo zadržao: nova znanja otišao je stjecati u švicarski Luzern, a sljedeća Blagina postaja bio je “Montreaux Palace” na Ženevskom jezeru, hotel koji svoju planetarnu popularnost može zahvaliti televizijskoj nagradi “Zlatna ruža Montreauxa” koja se dodjeljuje upravo ondje. Te je godine Blago odlučio investirati čak 15 tisuća franaka u vrhunsku edukaciju pa se upisao na studij na prestižnom Cornell University School of Hotel Administration, a vrijeme će pokazati da mu se ova investicija višestruko isplatila.
Uprava hotela te 1969. godine šalje ga u novu avanturu, ovoga puta preko oceana, u glasovitu “Waldorf Astoriju” u New York, gdje je počeo raditi s 12 praktikanata iz cijele Europe. U kratko vrijeme Blago je prošao sve dužnosti, od kuhinje i recepcije preko usluga koje se odnose na sobe pa do restorana i banketa, stječući iskustva koja će mu biti neprocjenjivo vrijedna za nastavak karijere.
– Što je Vatikan za katoličanstvo, to je “Waldorf Astoria” za hotelijerstvo – tumači Blago Krešić.
Uspinjući se prema vrhu korak po korak, put ga je vodio dalje u 1600 kilometara udaljenu Floridu na jugu SAD-a, u ljetovalište svjetskog jet-seta Palm Beach, gdje je otpočeo raditi kao menadžer jednog od klubova u luksuznom “The Breakersu”, hotelu s pet zvjezdica, ekskluzivnom okupljalištu u kojem je do konca 60-ih ulaz bio zabranjen crncima i židovima.
– U Americi znaju reći: ako ste bogati i nemate kuću u Palm Beachu, niste bogati. Oni se ponose što svaki deveti stanovnik potpisuje neki patent i što 12 američkih astronauta upravo ondje ima svoju rezidenciju – kaže Blago Krešić.
Ubrzo, 1972. godine, četvorica direktora priopćila su mu da počinje raditi kao “maitre d’ hotel”, odnosno, menadžer cjelokupnog ugostiteljskog sektora koji će skrbiti o restoranu s 800 sjedala i upravljati osobljem koje je u to vrijeme brojilo 175 zaposlenika.
– Dogodilo se to preko noći jer je moj prethodnik morao “naglo” napustiti položaj nakon što je ušao u konflikt s vrlo važnim gostom, jednim od većih dioničara Coca-Cole. Trebao im je uglađeniji čovjek i odabrali su mene – prisjeća se naš sugovornik.
S obzirom na to da je u Americi imao problema sa spelovanjem svojeg prezimena, istoga je dana dobio i svojevrsno srednje ime, po uzoru na Amerikance, pa će ga otad svi gosti znati pod imenom Mr. Chris. Koliko je svoj zadatak shvatio ozbiljno, svjedoči i činjenica da je u tom periodu, sredinom 70-ih, počeo prijateljevati s dvoje uglednih gostiju, starijim bračnim parom Trump, Fredom i Mary.
– Njih dvoje iznimno su cijenili što sam ih uvijek smještao na najbolju poziciju u restoranu, uz prozor i s pogledom na more. Nakon desetak godina druženja s Trumpovima, koji su bili naši redoviti gosti, jednog je dana te 1987. u hotel svratio njihov sin Donald koji me, u društvu našeg generalnog direktora, potražio da bi mi prenio pozdrave svojih roditelja. Tada je kazao, sjećam se: “Ovo je čovjek kojeg moji roditelji toliko poštuju”. U to vrijeme bio je 40-godišnji biznismen koji je k nama u hotel navraćao s tadašnjom suprugom Ivanom na odmor. Kako je rastao u biznisu, tako je raslo i njegovo osiguranje, bilo ih je sve više i više na smještaju, a s uspjehom je rasla i njegova popularnost, u to sam se imao prilike osobno uvjeriti na svakome koraku. Gostima je bio zanimljiv zbog svoje razbarušene crvene kose i nepresušne energije – prisjeća se Blago Krešić.
Donald Trump osobno mu je najavljivao svaki svoj dolazak, na što bi mu Blago uzvraćao rezervacijom najboljeg stola, nadomak plesnom podiju i s pogledom na Atlantik. Premda je Trumpa malo tko vidio kako pleše, na tom podiju često se vrtjela njegova prva supruga Ivana. Na tim zabavama Trumpa, otkriva Krešić, nije se moglo vidjeti blizu alkohola. Ponekad bi, iz kurtoazije prema domaćinu ili gostima, nazdravio čašom dobrog vina, ali zato je uživao u svojem omiljenom jelu, mesnoj štruci kakvu mu je majka pripremala u mladosti, a koju su kuhari “The Breakersa” pripremali posebno za njega.
– U našem hotelu Trump se osjećao kao kod kuće, osim toga, s njegove pozicije u restoranu pružao se savršen pogled na njegov Trump tower, koji je često odmjeravao – dodaje Blago Krešić pa otkriva još pokoju skicu za portret najmoćnijeg čovjeka na svijetu. – On je vrlo precizan čovjek. Kad god bismo imali kakav važan banket, dolazio bi 15 minuta ranije da bi provjerio svaki detalj. Primjećivao je sitnice pa su ga se njegovi zaposlenici bojali, iako je znao svakoga, pa i onog “najmanjeg”, po imenu. Bio sam prisutan na njegovim brojnim sastancima i mogu reći iz prve ruke da kod Trumpa nema puno priče, samo bitno! Imaš minutu da mu kažeš što je važno, nema kod njega mlaćenja prazne slame. Trump je čovjek od akcije.
Kao i svi Njujorčani, probitačan je i, rekao bih, verbalno agresivan, ali takav je to mentalitet, takav je i tempo života. Još dok sam, kad sam imao 21 godinu, raspoređivao goste, odmah mi je bilo jasno tko je iz New Yorka, a tko nije. Pritom je Trump i vrlo socijalno osjetljiv. Kada je doznao da supruga mojeg asistenta ima rak dojke, sve je riješio u tišini. Platio je liječenje bez ikakve pompe i to je samo jedna mala, zapravo velika, u nizu gesti koje je odradio potiho.
Govori pet jezika
Nakon 21 godine u službi hotela “The Breakers”, Blago Krešić odlučio se povući u mirovinu. Premda su njihova djeca Željko i Natalija rođeni u Americi, njega i suprugu Jadranku nostalgija je vukla natrag u Hrvatsku, premda je u domovini te 1993. godine bjesnio Domovinski rat. Hotel “The Breakers” oprostio se od Mr. Chrisa na mnogo nama nevidljivih načina, a onaj vidljiv objavljen je u hotelskom glasilu u kojem je upućena velika zahvala čovjeku čijim odlaskom, kako su naveli, “završava jedna zlatna era”.
U tekstu su se prisjetili njegova znanja pet svjetskih jezika predstavljajući ga kao “jednog od posljednjih menadžera koji pripada staroj školi” i ističući da svoje goste nikada nije propustio osloviti imenom. Pritom, naveli su da nikada nije zaboravljao navike i potrebe svakog od svojih gostiju, zbog čega su u “The Breakers” pristizale i vraćale se cijele generacije mnogih obitelji.
Među njima bilo je i mnogo poznatih lica. Blago Krešić ugostio je ondje pet američkih predsjednika – Ronalda Reagana, Richarda Nixona, Georgea Busha starijeg, Geralda Forda i Trumpa koji s godinama tek treba zasjesti u Ovalni ured. Blagini susreti s Reaganom nisu promakli ni novinarima beogradske Politike koji su u to vrijeme objavili članak pod naslovom “Ćevapi za Reagana”, u kojem su predstavili uspješnog Hrvata kao prvo ime jet-set ljetovališta, posebno ističući da je na jelovnik restorana uspio progurati bosanske ćevape, kojima je poslužio Ronalda Reagana, kao i žilavku te slovensku vodu Radensku. Upoznali su Blagino gostoprimstvo i francuski predsjednik George Pompidou, američki potpredsjednik Dan Quayle i senator Bob Dole, ugostio je i Helmuta Schmidta, Valeryja Giscarda D’Estainga.
Na adresu hotela “The Breakers” svojedobno je stiglo i pismo iz Bijele kuće koje je potpisao Timothy Locke, posebni savjetnik za međunarodnu suradnju, kojim Blagi zahvaljuje na toplom gostoprimstvu tijekom medenog mjeseca te ga poziva u posjet Washingtonu i razgledanje Bijele kuće. Tijekom godina dobrodošlicu u hotel poželio je i filmskim zvijezdama kao što su Elizabeth Taylor i Zsa Zsa Gabor, a dugo u noć zbijao je šale i s Tomom Selleckom.
No, srce ga je vuklo za domovinom i obitelji, koja se vratila u Hrvatsku dvije godine prije njega. U vrtlogu rata u Hrvatskoj Blago se prisjetio svojih važnih gostiju pa kod Georgea Busha i senatora Boba Dolea lobirao za priznanje Hrvatske, pisao im pisma, prikupljao odgovore. Obitelj Krešić sve je snažnije svijala svoje gnijezdo u zagrebačkoj Svetoj Klari, pretvarajući zapušteno imanje u svoj dom, a onda je 1996. godine stigla ponuda koju Blago nije mogao odbiti. Bio je to poziv Donalda Trumpa koji je upravo njega odlučio zaposliti kao menadžera zaduženog za hranu i piće u dvorcu “Mar-a-Lago”, u Trumpovu privatnom klubu s terenima za golf i tenis, saunama i fitnessom, u kojem članarina iznosi sto tisuća dolara, a ručkovi i večere višestruko su skuplji nego u ijednom drugom elitnom restoranu. Ondje je želio zaposliti najbolji kadar, a boljeg od Blage Krešića nije našao niti je tražio. Stoga je odgovor bio potvrdan, a Blago se otputio na svoju novu američku avanturu.
– U to vrijeme susretali smo se vrlo često, a najviše vremena provodili smo zajedno vikendima kada bi iz New Yorka dolazio svojim privatnim avionom. Još u to vrijeme, prije 20 godina, živio je predsjedničkim životom i prije nego što je izabran za predsjednika, a tako se i ponašao. Ljudi oko njega, članovi kluba, to su osjećali i zato su htjeli biti u njegovoj blizini pa sam često imao problem kako rasporediti tolike ljude u tri dvorane, jer su svi željeli sjediti za njegovim stolom. Kako bi otklonio razočaranje onih koji u tome nisu uspjeli, prije večere uvijek je obilazio ljude od stola do stola, pozdravljao svakog posebno, pitao za zdravlje i biznis, fotografirao se za uspomenu – prisjeća se naš sugovornik dodajući da je u to vrijeme, osim Trumpa, susretao zvijezde kao što su Julio Iglesias, Celine Dion i Oprah Winfrey.
No, nakon samo dvije godine Blago je učinio ono što se Trumpu malo tko usudio: dao mu je otkaz, njemu koji se u šoubiznisu proslavio onom “You are fired!” (otpušten si), kojom se rješavao onih manje sretnih i manje spretnih.
– Otišao sam iz zdravstvenih, ali ponajviše iz obiteljskih razloga. Supruga je inzistirala na povratku jer djeca trebaju oba roditelja. Istodobno, dobio sam opomenu s neba kada me nakon problema s visokim tlakom jednog dana potresao i moždani udar. Možda tako ne izgleda, ali radio sam izuzetno stresan i naporan posao – tumači Blago, koji se s Trumpom te 1997. oprostio usmeno, ali i pismom u kojem je napisao: “Dragi gospodine Trump, počašćen sam što sam u posljednje dvije godine imao priliku raditi s vama. Ipak, zbog osobnih razloga moram vas obavijestiti da neću moći nastaviti raditi u sljedećoj sezoni. Kao mali znak pažnje poklanjam vam monografiju Dubrovnika i pozivam da ga jednog dana svakako posjetite s obitelji”.
Pozvao sam ga u Dubrovnik
No, nije to bio njegov konačni oproštaj ni sa SAD-om, ni s Donaldom Trumpom. Onamo ga i danas barem jednom godišnje vraća posao: tijekom desetljeća boravka na američkom tlu i sam se upustio u biznis pa ondje ima uhodanu trgovinu za prodaju i servis automobila.
– Uvijek navratim u Trumpov klub u kojem sam radio, tamo me i danas rado vide. Tako sam ga 2006. godine ponovno pozvao da posjeti Dubrovnik. Nakon tolikih slavnih osoba koje su posjetile naš turistički biser, nedostaje samo ime Donalda Trumpa, zar ne? Znam, svjestan sam da mu kao predsjedniku danas nije jednostavno putovati jer za njim ide golemo osiguranje, ali siguran sam da će jednog dana posjetiti Hrvatsku. Uostalom, njegova kći Ivanka dolazi na Jadran, kao i bivša supruga Ivana – kaže Blago Krešić.
Posljednji put susreli su se prije samo pet tjedana, tijekom Blagina posjeta Americi, kada su i razgovarali o Korejskom poluotoku uoči Trumpova susreta s Kimom. Spomenuo se američki predsjednik tada i Hrvatsku.
– Rekao mi je da poznaje našu predsjednicu Kolindu Grabar-Kitarović i da je Hrvatska velika zemlja. “Great country”, rekao je dvaput – prisjeća se Blago Krešić.
Na kraju razgovora teško se oteti dojmu da zbog svoje odluke o povratku u Hrvatsku nikada nije požalio. Uživa u zasluženoj mirovini sa svojom obitelji – suprugom, djecom i troje unučadi u svojem malom turističkom raju “Sunčani apartmani” usred Zagreba, što je prepoznala i struka pa Krešiće nagradila Turističkim cvijetom. A silne uspomene koje bi mogle poslužiti kao predložak za dobar dokumentarac ionako mu nitko ne može uzeti.
Evo, jedan pozitivan primjer mladog i perspektivnog poduzetnika koji se vratio iz inozemstva. Svijetao primjer koji naša vlada toliko puta ističe, spas za Hrvatsko gospodarstvo... Mislim, lijepo je što se čovjek vratio, no ovo je maksimum što možemo očekivati od mladih koji odlaze, ako se nešto ozbiljno ne promijeni. S time da se njihova djeca neće "vratiti"...