Emmanuel Macron koji je 2017. postao najmlađi francuski predsjednik V. Republike u nedjelju je osvojio drugi petogodišnji mandat, ali s manjim uspjehom nego na prošlim izborima, što je znak podvojenih osjećaja koje budi među svojim sunarodnjacima.
Tijekom petogodišnjeg mandata u Elizejskoj palači, jedni su predsjednika kovali u zvijezde, osobito zbog njegova nastojanja da ukloni staru podjelu na "lijeve i desne", a drugi ga nazivali bahatim.
Taj bivši ministar gospodarstva socijalističkog predsjednika Francoisa Hollandea uspio je 2017., kada je imao tek 39 godina, nadmoćno pobijediti Marine Le Pen, vješto iskoristivši svoj ugled 'outsidera'.
Čim je došao u Elizejsku palaču Macron, koji je diplomirao na uglednoj Nacionalnoj upravnoj školi (ENA) i radio kao menadžer u banci, neprestano je pokazivao spremnost da iznenadi, pa i zaprepasti.
Vrlo brzo su ga prozvali "predsjednikom bogatih" i gradskih elita, napose nakon dviju istodobnih odluka s početka mandata koje mu ljevica nikad nije oprostila: ukidanje poreza na bogatstvo (ISF) i smanjenje pomoći za stanovanje.
Jedan dio Francuza ga je zbog njegovih odluka i verbalnih ispada - govorio je da su neki ljudi "ništarije", da su "neradnici" koji se protive svakoj reformi - smatrali suviše odvojenim od stvarnosti.
Emmanuel Macron se tada zauvijek udaljio od dijela ljevice, iz koje je ipak potekao, te od radničkog sloja.
U prosincu je ipak u televizijskom razgovoru rekao da je "naučio (...) odnositi se prema svakom s poštovanjem", bez čega se, priznao je, "ne može ići naprijed".
Riskantni potezi
Njegova bliskost s konzultantskim tvrtkama s kojima je uvelike surađivao, dodatno mu je narušila ugled na kraju mandata koji je trajno obilježio prosvjedni pokret "žutih prsluka" koji se 2018.-2019. protivio njegovoj socijalnoj i poreznoj politici.
Vukao je i riskantne poteze pa je tako u jeku pandemije odbio uvesti nove restrikcije koje su u siječnju 2021. tražili stručnjaci i ministri, ali mu je ta odluka na kraju upisana u zasluge.
Emmanuel Macron je na kraju mandata bio popularniji nego što su u tom razdoblju bila dvojica njegovih prethodnika, Francois Hollande i Nocolas Sarkozy (desnica).
Zadnjih tjedana je isticao socijalne mjere u okviru svog projekta, u trenutku kada mu je iznimno važno privući glasove ljevice.
"Naši životi su vrjedniji od njihove dobiti", rekao je na predizbornom skupu u Nantesu, preuzimajući slogan krajnje ljevice.
Proeuropska načela
Premda se kretao na različitim ideološkim terenima, nikad se nije odrekao proeuropskog načela. Europa je bila središnji stup njegove diplomacije u petogodišnjem mandatu. Zauzimao se za jačanje europske obrane.
Nijedan čelnik nije zadnjih tjedana toliko razgovarao s ruskim predsjednikom Vladimirom Putinom kao što je to činio Macron, koji je bio posrednik uime drugih zapadnih saveznika i uime ukrajinskog predsjednika Volodimira Zelenskog.
Njegov je mandat obilježilo neobično približavanje Pariza i Kigalija, pošto je 2021. objavljeno povijesno izvješće - koje je naručio Macron - u kojemu se priznaje "mučna odgovornost" Francuske u genocidu nad Tutsima u Ruandi 1994.
Što se tiče politike prema Alžiru, s kojim je Francuska ratovala od 1954. do 1962., odlučio je poduzimati "simbolične korake" radi pomirbe dviju zemalja, što je nerijetko nailazilo na kritiku.
Tako je, primjerice, priznao odgovornost francuske vojske za smrt alžirskog odvjetnika, nacionalista Ali Boumendjela 1957.
Emmanuel Macron je usto zatražio "oprost" od harkija, Alžiraca koji su služili u francuskoj vojsci, a Pariz ih se "odrekao".
U veljači 2017. Macron, tada kandidat na predsjedničkim izborima, podigao je buru na desnici i među Francuzima povratnicima iz Alžira izjavom da je kolonizacija "zločin protiv čovječnosti".
Fašisti iliti totalitaristi su najopasniji kad se prikazuju kao neoliberalni internacionalisti. No kako je, tako je. To je uvijek pitanje, je li bolji sposobni vuk ili nesposobno janje. I pred nama su takva pitanja.