Vukovarom je ponovno marširala posve kriva kolona.
Tu leži temeljni konflikt i plodna pretpostavka za silne manipulacije što se vežu uz ime grada koji su u ratu pokušali ubiti, a u miru koristiti. Na dan kada se obilježava obljetnica njegova pada vukovarskim ulicama bi smjeli prolaziti isključivo oni koji su ga 1991. branili i oni koji su tamo tada živjeli. Svi ostali nemamo što tražiti u vukovarskoj koloni, nemamo moralnog prava prisvajati je i trebamo raditi ono što smo uglavnom radili i spomenute '91. – gledati sa strane.
Dolazak desetaka tisuća ljudi, uz paradoks povijesnog nerazmjera, neminovno postaje i manifestacija te kao i svaka manifestacija podliježe redateljskim interpretacijama i intervencijama u njezinu bit. Jer Vukovar se treba i može poštovati svakog dana i cijele godine, iskrena počast može mu se iskazati u tišini, uz diskretnu svijeću i dostojanstvo, bez kamera, pompe i mase. A 18. studenog trebamo prepustiti istinskim junacima života koji su u tjeskobi njegovih ruševina čekali susret sa sudbinom.
Kako itko od nas može doživjeti dubinu njihova beznađa dok su tada gubili Vukovar u naletu sile smrti? Kako im itko od nas onda može baš na taj dan ponovno uzeti grad nacionalizirajući njihove osobne patnje?
>> Pobijedila je Hrvatska koja poštuje Vukovar
>> Karamarko: Ovo nije dan za politička prepucavanja
