Je l’ netko zna tko je bio Ruđer Bošković? – pita odgojiteljica i visoko diže fotografiju usred starije skupine mališana u dječjem vrtiću na vukovarskoj Mitnici.
– Bio je on čovjek koji je znao matematiku, imao je brojeve u glavi, i on je sve znao. Proučavao je planete, Sunce, Neptun, Merkur, Mars, Veneru i Saturn, i Zemlju – “istresao” je Fran Plišo kao iz rukava. Pet mu je godina tek, a kada poraste, želi biti liječnik.
– Liječnici operiraju, stavljaju gips, ja bih to volio raditi. Htio bih živjeti u Parizu – otkriva on svoje snove.
S Franom će u istoj bolnici u Parizu, nadovezuje se i zvuči uvjerljivo, raditi prijateljica mu i vršnjakinja Marta Milas.
– Želim liječiti ljude – kaže Marta.
Male glavice, pametne misli i veliki snovi – vukovarski mališani dobro znaju što žele. Iako planiraju i inozemne karijere, najviše ipak vole, složni su, svoj rodni grad.
– Najljepše mi je kad imam prijatelje u vrtiću i igram se s njima – rezimira šestogodišnji Matej Papuga.
Mrežom razdvojena hrvatska i srpska djeca
Na ukupno šest lokacija Dječjeg vrtića Vukovar 1 trčkara 530 mališana. Područni objekt “Mitnica” drugi je po veličini, s oko 160 polaznika, što je dvadesetak više nego lani. Dok se Slavonija iseljava, oni nemaju razloga za strah, svake ih je godine – sve više. Čuva ih deset odgojiteljica. Vrtić, koji je lani proširen, financirale su američke oružane snage, pa će ga u ponedjeljak posjetiti i američki veleposlanik. Pet je odgojnih skupina, od kojih jedna radi po vjerskom programu. Odrastaju u njima mali Vukovarci u dobi od jedne do sedam godina. Planiraju uvesti i drugu smjenu, što će dovesti i do novih zapošljavanja.
Cijena je 490 kuna na mjesec, za drugo dijete je 10 posto niža, dok roditelji za treće, četvrto i svako sljedeće dijete – ne plaćaju ni kune. I tako je već više od desetljeća.
– Roditelji mogu upisati djecu u Dječji vrtić Vukovar 1 ili Vukovar 2. Oba rade po hrvatskome planu i programu, s tim da prvi radi na hrvatskome, a drugi na srpskome jeziku. Jedini i isključivi uvjet za upis u vrtić jest odluka roditelja. Segregacije kod nas nema. Ne pitamo za nacionalnost pri upisu, izuzetno se poštuju prava djece – započinje Mirjana Kulić, ravnateljica Dječjeg vrtića Vukovar 1. Vrtić Vukovar 2, pak, ima vlastitu upravu, a na čelu mu je Marina Latinović.
– Kada smo radili projekt “Vukovar moj grad”, obilazili smo baroknu jezgru grada, a nju čine i pravoslavna crkva oca Nikolaja i katolička crkva svetih Filipa i Jakova. U dogovoru s roditeljima naša su djeca mogla upoznati obje barokne građevine. Djeca muslimanske vjeroispovijesti oduvijek su obilježavala Kurban-bajram, i mi smo kroz to učili, bilo nam je zaista zanimljivo, svi smo obogaćeni. Izuzetno surađujemo s kolegicama u Dječjem vrtiću Vukovar 2, zajednički obilježavano Tjedan djeteta. U Borovu postoji mreža između objekta vrtića Vukovar 1 i Vukovar 2, ali ne da ih se razdvaja, nego je u pitanju sigurnosni protokol. Dvorište je golemo, djeca se izmiješaju, odlutaju u susjedni vrtić, a tete protrnu od straha – predočava ona.
Vrtićke tete postale uspješne menadžerice
Prvi objekt, od njihovih ukupno šest, vrata je otvorio u veljači 1998. godine. Riječ je o Centralnom objektu, u Ulici Eugena Kvaternika. Mališani i tete uselili su se, potom, u stari dio vrtića Mitnica, u Ulici H. Gmeinnera.
– Velik je pritisak bio za upis u vrtić na Mitnici, puno je mladih obitelji, tako da smo i dvoranu pretvorili u sobu dnevnog boravka. No, nismo nikako htjeli uskratiti djeci tjelesne aktivnosti iako smo morali birati. Nadogradnja je objekta, tako, bila nužna. Novi je dio otvoren prošle godine, smjestilo se u njemu pet skupina, dok su u staromu dijelu dvorana i blagovaonica. Dvoranu smo iznajmili u večernjim satima rekreativcima i sportskim klubovima, a tim novcem kupujemo didaktičku opremu. Mi smo i menadžeri. Ponosni smo što tamo vježbaju i tete i djeca koju su nekad čuvale – priča naša sugovornica.
Djeca se mogu rastezati i skakati u sportskoj igraonici, imaju i englesku radionicu, a novost im je grupa potencijalno darovite djece. Nastoje, ističe ravnateljica, ići ukorak s vremenom. Provode i program kojim ih osvještavaju što je to zanemarivanje djece.
– Upozoravamo na potencijalne opasnosti na njima primjeren način, učimo ih i što mogu napraviti ako ih zlostavljaju prijatelj, odrasla ili nepoznata osoba – nastavlja ravnateljica Kulić.
Tajana Čuljak Kalozi odgojiteljica je na Mitnici već 13 godina.
– Djeca su odlična! Kako ih odgojite, takvi su – smješka se ona. Zatekli smo je dok je pomagala mališanima da se odjenu pa izjure na igru u dvorište. Koriste svaki topli trenutak da bi trčkarali na svježem zraku. Proučavali su, prvo, priču “Čarobni grah”, modelirali su, pjevali i plesali.
– Svake je godine sve više djece i to je dobro za sve nas. Ne mogu zamisliti da radim drugi posao. Poznajem dosta onih koji mijenjaju zanimanje, razmišljala sam o tome i shvatila kako ja to zaista ne bih mogla – iskreno kaže 39-godišnja teta Tajana. Rođena je Vukovarka, proživjela je rat i prognaništvo, a nakon studija u Osijeku, vratila se u svoj grad.
Pogledajte i video - Simbol patnje Vukovara: Vodotoranj od razaranja do obnove:
A kada ta djeca odrastu i oskoluju se na srpskom jeziku, vjerojatno su spremni traziti posao u Srbiji ili u Parizu jer hrvatski neznaju.