Usprkos suprotnim najavama o postupnom gašenju Stabilizacijskog pakta – dakako, prema postupnom pristupanju zemalja tzv. Zapadnog Balkana EU – odjednom je donesena odluka da se Stabilizacijski pakt od 2008. godine institucionalizira. Zvat će se Kooperacijsko vijeće jugoistočne Europe, na čijem će čelu biti Kontrolno vijeće. Sjedište će mu biti u Sarajevu ili Beogradu, a što je najvažnije, traži se i glavni tajnik toga budućeg balkanskog projekta u režiji EU i Amerikanaca.
Prema Busekovim najavama, to bi trebala biti osoba s “integrativnim sposobnostima”, koja će uživati povjerenje u “zemljama bivše Jugoslavije”. Busek je čak spomenuo da već imaju dva kandidata. Naravno da su novinari navaljivali da im kaže o kojim je to osobama riječ, što je on odbio uz objašnjenje da ne želi objavljivanjem imena tim kandidatima umanjivati izglede. Poznavajući način razmišljanja britanske i američke diplomacije, koja još nije prežalila Tita, na kojega je imala velik utjecaj, takav “kandidat” veoma bi lako mogao biti netko iz Hrvatske. Međutim, postavlja se pitanje zašto je odjednom na dnevnom redu institucionaliziranje Stabilizacijskog pakta? S jedne strane, u Europskoj uniji su vidljivi dezintegracijski procesi. Europski ustav je odbijen. Istodobno raste otpor svakom daljnjem proširenju Unije.
Bruxelles na tzv. Zapadnom Balkanu baš u takvom trenutku nastoji institucionalizirati Pakt. Prema ispitivanjima javnog mnijenja, većina stanovnika Europske unije opire se priključivanju svih država tzv. Zapadnog Balkana Uniji. Svih država – osim Hrvatske, čiji pristup podupire čak do 58 posto ispitanika.
Prisjetimo li se nedavne izjave koordinatora Buseka da bi Hrvatska tek 2014. godine mogla pristupiti EU, što ni u Zagrebu nije prošlo bez negativnog odjeka, nameće se pitanje zašto u odnosu na Hrvatsku postoji tako velik jaz u razmišljanju između običnih građana Unije i njezinih političara?
Još u srpnju 1999., uoči osnivanja Stabilizacijskog pakta u Sarajevu, glasnogovornik SPD-a u njemačkom Bundestagu Wolfgang Bru00FCckmann upozorio je da Unija ne bi smjela uključivati države tzv. Zapadnog Balkana. A Erhard Busek je kao austrijski političar bio blijeda politička ličnost, u jugoistočnoj Europi nije požnjeo gotovo nikakav uspjeh, jer je svim zemljama prvobitni interes pristup Europskoj uniji, dok je Stabilizacijski pakt tek usputna pojava. Napokon, ako se uzmu nadasve skromna sredstva za novu instituciju, a to su otprilike dva milijuna eura godišnje, nekom značajnijem uspjehu ne bi se trebao nadati ni Busekov “nasljednik iz regije”.
