Biti odgovoran vlasnik znači biti odgovoran i prije nego što nabavite psa, kažu u Klubu za obuku službenih i sportskih pasa 'Zagreb'. Definirajte sami sebe, koliko ste aktivni, imate li neko prethodno iskustvo, imate li nekog tko vam može pomoći, hoćete li platiti školicu za psa ili ćete sve morati sami. Jeste li od onih koji vole hodati ili radije sjedite u kafiću, volite li ljeto ili zimu, imate/želite li obitelj, djecu...
– Stavite na papir sve detalje u kojima će pas donijeti neku promjenu, sve što će definirati i život vašeg budućeg psa u sljedećih 15-ak godina. I tada odlučite kakvog psa želite – kaže Dina Zastavniković iz KOSSP-a Zagreb. Dobar suživot ponajprije ovisi o dobrom izboru psa, jer svaki pas ne može se jednako odgajati, neki su zahtjevniji, neki traže više stimulansa, imaju više energije koju treba potrošiti... Za one koji nabavljaju prvog psa, pogotovo ako nemaju podršku, možda je pametnije izabrati malo manje zahtjevnu pasminu ili dobro se raspitati u azilu pri udomljavanju kakav je koji pas.
– Najmanje je važno kako pas izgleda, ljepota mora biti na posljednjem mjestu. Je li pas crn, bijel ili šaren, njuška ovakva ili onakva, sve to nije važno za dobar spoj psa i čovjeka. U klubu često vidimo upravo krive spojeve – primjerice neiskusan vlasnik uzeo je psa "jake" pasmine i ne zna mu dati prave stvari da se razvije u kvalitetnu jedinku – ističe. Najčešći razlog problema i nesporazuma u odnosu pas – čovjek je nedovoljno poznavanje svih znakova koje nam pas daje, odnosno njegove komunikacije. Pas pokazuje da mu nešto ne odgovara, pokazuje frustraciju, ali čovjek to ne prepoznaje tako, već kao nepoželjno ponašanje i kažnjava psa. Tako pas niti je kriv niti je shvaćen, a još je i kažnjen.
– Zato ističemo važnost tečajeva socijalizacije i poslušnosti, pogotovo za štence. Na njima vlasnik uči kako psu biti što jasniji i kako prepoznati što mu pas poručuje, tako se gradi njihov dobar odnos. Kad ljudima kažete socijalizacija, svi odmah vide sliku pasa koji se igraju u parkiću, njuškaju se i igraju. Socijalizacija nije samo to, pas se mora socijalizirati u kontaktu s ljudima, djecom, svime što će doživljavati u budućem životu i upravo je dobra socijalizacija važna za njegovu stabilnost. Zato, osim osnova poput sjedni, lezi, čekaj, dođi, izlaska kroz vrata, pristojnog hodanja na povocu, izbjegavanja hrane na podu, poziva iz igre, pse učimo i na pregled strane osobe (dizanje, spuštanje, pogledamo mu zube, uši), navikavamo ga na različite podloge, zvukove, kišobrane, vreće s bocama koje šuškaju – ističe Dina i dodaje kako se kod pasa koji nisu sve to prošli mogu javiti problemi u ponašanju.
– Čovjek ode na kavu sa psom i čudi se što pas reagira na tramvaj, na čovjeka sa štapom… Pas je sklon reakciji u situacijama koje mu nisu poznate, a osjeća se nesigurno. Iz te reaktivnosti dolazi i do ugriza pasa, kao posljedice nečega što nije prepoznato. Kod dobre socijalizacije i dobrog spoja čovjeka i psa nema reaktivnosti, a ako je i ima, ona se može dovesti na razinu koja se može održavati i neće smetati u svakodnevnom životu – objašnjava Dina. I dodaje da je pravih agresija jako malo.
– Ako govorimo o pravoj agresiji, onda je stvar otišla predaleko i tu već imamo problem. Ali i agresija je posljedica. Pas često prije neke radnje pokazuje da će do te radnje doći, a mi to ignoriramo. Pas govorom tijela pokazuje da mu nije ugodno. O tome kako mi reagiramo ovisi hoće li doći do problema, a ako se naše ponašanje koje uzrokuje problem ponavlja, pas stvara naviku loše reakcije – agresije. Ono što se danas naziva agresijom zapravo i nije agresija i može se riješiti uz adekvatan pristup. I sve je posljedica, jer pas se ne rađa takav – napominje Dina Zastavniković. Nepoželjnog ponašanja ne bi bilo kad bi se od prvog dana psa dobro "hendlalo". Kako je to nemoguće, neki se psi neadekvatno ponašaju.
– Umoran pas je dobar pas, a važan je fizički i mentalni umor. Stavite psa na povodac i šećite se svaki dan drugim rutama, kvartovima, da iskušava nove terene, mirise, da "čita" svoje novine, koje nisu svaki dan iste. Ništa psa neće umoriti kao rad s njim. Treba mu pronaći ono što je njemu zabavno raditi, možda voli njuškati pa je za njega rad njuškom, ako je trkač i skakač, možda agility ili frisbee. Ima puno aktivnosti, prepoznajte što mu treba. Jer kada sa psom radite, problemi se daleko manje pojavljuju – kaže Dina. Njezina kujica Tessa bila je pravi primjer psa s problemom, bila je jako plašljiva. Nije htjela izići na cestu kad bi vidjela kišobran, zakoračiti na livadu na kojoj je stajao snjegović, od malog terijera pobjegla je preko tri ceste, a bojala se i ljudi i djece. Danas je Tessa sasvim drugi pas, a Dina kaže kako joj ljudi ne vjeruju da je ikad bila plašljiva.
– Ne znam kako bi sve završilo da je došla nekome tko se njome ne bi bavio. Tessa je razvila samopouzdanje uz stručnu osobu koja je radila s njom i pazila koje podražaje može podnijeti – ističe Dina i dodaje da sigurno ne bi bila takva da se u nju nije uložilo znanje i rad. A napredak koji je vidljiv nagrada je i njoj samoj.
Rad sa psom, kažu u KOSSP-u Zagreb, nikada ne prestaje. Ali treba raditi ono što psu odgovara, ne treba ga siliti. Ako je pas već razvio nepoželjno ponašanje, svakako potražite pomoć.
Pse treba zabraniti u stanovima.