Vladimir Zagorec, najodlikovanija osoba u Hrvatskoj, nije stao pred
hrvatske novinare u Beču, a ne želi niti pred hrvatsko pravosuđe. Ni 13
odlikovanja ni generalski čin, dobiveni bez ispaljenog metka, nisu,
čini se, dovoljni da ga vežu za zemlju iz čije je službe izašao i ubrzo
se prometnuo u bogata čovjeka i prema standardima Austrije, postavši
veliki investitor i u Austriji i u Hrvatskoj. Kako je geometar postao
poduzetnik tako velikih razmjera da samo na temelju imovine u Austriji
mora platiti milijun eura jamčevine, pa taj novac i prikupi, i to u
manje od 24 sata?
Pitanje je to na kojem pada teza uz pomoć koje se Zagorčevi austrijski
odvjetnici nadaju spasiti ga od izručenja tvrdeći da je riječ o
političkom progonu u izbornoj godini. Jer, i u Austriji bi neki njihov
Zagorec i te kako morao opravdati takav rast imovine te ispričati što
se događalo s državnim novcem i draguljima, i u tome bi mu slabo bile
prihvaćene teze o političkom komplotu, zavjeri i korumpiranom sudstvu.
Malo će koristi biti i od Europskog suda za ljudska prava, što
najavljuju njegovi austrijski odvjetnici, jer taj sud dosad nije
pomagao bjeguncima od suda. Zasad je jedino preostala nada u austrijsko
pravosuđe, koje mora ocijeniti ima li u Bajićevu istražnom zahtjevu
dovoljno težine za izručenje. No, kako je tužiteljski zahtjev već
prešao dvije stepenice u Hrvatskoj kod sutkinje Erne Dražančić, a
potom i na izvanraspravnom vijeću ima izgleda da će sličnu odluku
donijeti i njihovi austrijski kolege.
Priča o milijunima dolara, oružju, draguljima razvijat će se zacijelo
još mjesecima jer tek sada progovaraju mnogi akteri i svjedoci, više
ili manje i sami upleteni u sve.
Preuranjeno je zato reći da nam se Zagorca servira kao neku vrstu Pedra
na kojeg će pasti sva ljaga za ratne profitere iz 90-ih. Ponajprije,
Zagorec nije bio sitan igrač, nego osoba koja je osam godina bila
glavni logističar MORH-a. Zasad je očito da je Državno odvjetništvo
krenulo vrlo ozbiljno, da napokon postoji volja da se računi raščiste.
Do 2000. godine za to nije bilo mogućnosti.
U sljedećem razdoblju bilo je puno obećanja, još više lutanja, no bez
vidljivih rezultata, sve dok nije progovorio Hrvoje Petrač. Ispostavilo
se da Bajićev zamjenik Lazo Pajić ipak ima nešto, trag za 350 milijuna
dolara na 77 računa u inozemstvu, s kojih se kupovalo još 1998. godine,
tri godine nakon rata. Hoće li tragovi tog novca otkriti još nekog? Bit
će zato zanimljivo vidjeti malo podrobnije kako su to poslovali ljudi
koji danas govore da su bili "pravi James Bond" u stvarnosti, govoreći
s takvim ponosom kao da su teško ranjeni u bici za Vukovar...
U POVODU
