U dosadašnjem vođenju Zagreba zagrebački gradonačelnik Milan Bandić imao je niz ideja koje su s više strana nazivane megalomanskim, neostvarivim, sumnjivim... Međutim, zagrebački Manhattan vjerojatno je projekt koji sve te dosadašnje ideje zajedno zasjenjuje.
Riječ je o projektu koji bi u Zagrebu stvorio “grad u gradu” i koji bi se prostirao na prostoru omeđenom Savom, Avenijom Većeslava Holjevca, Avenijom Dubrovnik i Ulicom Radoslava Cimermana. Već sam početak realizacije jednoga takvoga projekta donio bi Zagrebu sasvim drugu vizuru i mnogo bi toga promijenio u životima građana metropole. A o kakvom je projektu riječ, govore i najave da bi on rezultirao s 1,1 milijun četvornih metara stambenih površina i u okviru kojega bi bio građen toranj s 200 katova.
Bila bi tu i gomila najrazličitijih sadržaja kojima bi glavni cilj, kako predlagači tvrde, bio što ugodniji i kvalitetniji život stanovnika toga “novog“ dijela Zagreba. Stoga se projekt i naziva “gradom u gradu“. Uz sve to, normalno, ide i ulaganje koje se mjeri stotinama milijuna eura, a neki govore i o nekoliko milijardi. Za realizaciju projekta i strateškog partnera projekta, za koji su naveliko započele i određene pripremne radnje, bila bi zadužena tvrtka Eagle Hills koja predstavlja grupaciju investitora iz Abu Dhabija. Direktor te tvrtke zastupa i tvrtku Emaar Properties koja stoji iza projekta “Beograd na vodi”, srbijanske inačice sličnog projekta koji se uz obale Save provodi već od 2014. godine. Upravo stoga smo odlučili saslušati argumente zagovornika i protivnika projekta “Beograd na vodi“ kako bismo cijelu tu priču pokušali približiti i građanima Zagreba i Hrvatske.
– Beograd na vodi jedan je megalomanski projekt koji donosi niz nejasnoća, neodgovorenih pitanja, sumnji i svega drugoga. Cijeli je projekt u magli sve ovo vrijeme tako da građani Beograda, kao i Srbije, ne znaju gotovo ništa o njemu. Zapravo znaju, ali samo ono što im preko medija govori danas predsjednik Srbije Aleksandar Vučić – kaže nam Dobrica Veselinović u ime inicijative “Ne davimo Beograd” koja okuplja veći broj građana različitih profila i zanimanja koji već godinama upozoravaju na nelogičnosti toliko spominjanog projekta.
Podsjeća i da su upravo te 2014. godine u Beogradu provedene izmjene generalnog urbanističkog plana (GUP) te da je tada Vučić govorio o projektu vrijednom 3,5 milijardi američkih dolara, otvaranju 300.000 radnih mjesta, tisućama novih stanova kao i da će na području Savskog amfiteatra biti izgrađen novi centar Beograda. Od početka su protivnici ovoga projekta govorili o njegovim lošim ekonomskim posljedicama, nejasnom ekonomskom aspektu ugovora, odredbama, rokovima...
Istjerali ih po mraku
Svaka od tih primjedbi najčešće bi završavala riječima: “Dovedite vi 3,5 milijarde dolara u Beograd.“ Unatoč protivljenju, vlasti su započele s realizacijom projekta pa je tako odabrana lokacija u središtu grada, u vlasništvu države, površine 116 hektara za koju je tijekom vremena postojao niz projekata. Da bi zakonski sve bilo čisto, za potrebe projekta promijenjena je polako čitava struktura zakonskih regulativa pa je tako izvan snage stavljena i obveza izrade studija visokih objekta.
Iako se radi o privatnom projektu, već 2015. godine izglasan je lex specialis, zakon o utvrđivanju javnog interesa. Nije zasmetala ni činjenica da je predsjednik Agencije za prostorno planiranje odbio potpisati jedan plan. Problem je riješen na način da je cijela Agencija ukinuta!!! Prema najavama, na tih stotinjak hektara najskupljeg zemljišta plan je izgraditi “grad u gradu“ u okviru kojega će biti izgrađeno oko dva milijuna četvornih metara stambene površine, više od 6000 stanova, 165 apartmana, 8 hotela, šoping-centri, dječja igrališta...
Bio bi to dio grada gdje bi živjelo i do 20.000 stanovnika. Plan je izgraditi i kulu Beograd koja bi imala 40 katova i s gotovo 170 metara visine predstavljala najvišu zgradu u Srbiji. Za potrebe projekta uklonjena je glavna željeznička stanica, kao i autobusni kolodvor, ali i raseljeno 200 obitelji koje su živjele na tom prostoru. Radi se o obiteljima slabijeg imovinskog stanja koje su tu živjele godinama i koje su se odbijale preseliti. Problem je “riješen“ na način da je u izbornoj noći 2016. godine 30-ak maskiranih osoba uletjelo u naselje, u Hercegovačku ulicu, porušilo 10-ak kuća i skladišta čiji se vlasnici nisu željeli iseliti. Neki od stanovnika bili su i vezani. Zanimljivo je i da policija na to nasilje nije reagirala te da do danas nalogodavci ni izvršitelji nisu pronađeni i sankcionirani. Sve to, kako kaže Veselinović, pokazuje veliku povezanost najviših državnih struktura s ovim projektom.
– Rečeno je kako vrijednost projekta iznosi oko 3,5 milijardi dolara, a istina je da su od tih silnih milijardi investitori iz UAE do sada uložili 150 milijuna eura. Ostatak potrebnih sredstava osigurao bi se kreditom, koji bi digla država Srbija od investitora. I to govori kakav je cijeli taj ugovor i da on nije ni najmanje povoljan za Beograd i Srbiju – ističe Veselinović.
Ni rokovi koji su ranije najavljivani nisu poštovani. Naime, tijekom predizborne kampanje 2014. godine Vučić je govorio da će do kraja 2018. ili početka 2019. biti sagrađen kompletan projekt s kulom, za koju se tada tvrdilo da će imati 210 metara, zgradama, poslovnim prostorima, šoping-centrom... Gotovo ništa od obećanoga nije ispunjeno. Do sada su završene dvije stambene zgrade, još se dvije grade, a niče i BW Galerija s budućim najvećim šoping-centrom u zemlji. Završen je i dio šetališta i biciklističke staze, igrališta za djecu, kao i restoran Savanova.
Prema izjavama nadležnih, gradnja Beograda na vodi trebala bi se realizirati u četiri faze. Prva faza obuhvaća radove u središnjem priobalnom dijelu, četiri poslovne zgrade, najveći šoping-centar, kulu Beograd, dio hotelskog kompleksa, yacht klub i prvi stambeni objekt. U drugoj fazi planirano je uređenje prostora kod Brankova mosta i između mosta Gazela i Sajmišta. Ovdje je planirana izgradnja više stambenih zgrada, ali i rekonstrukcija zgrada koje su zaštićene zakonom. Centralni dio projekta sa stambenim i poslovnim objektima trebao bi se graditi u trećoj fazi, dok četvrta faza predviđa gradnju preostalih stanova te zabavnih i kulturnih sadržaja.
U ugovoru je predviđeno da projekt traje maksimalno 30 godina, a 50 posto mora biti završeno u prvih 20 godina. O cijelom projektu Beograda na vodi oglasila se i Međunarodna mreža za urbani razvoj i akciju koja okuplja 50 znanstvenika i stručnjaka za urbani razvoj i planiranje koji smatraju da projekt nosi visoke rizike, odnosno da su financijski rizici projekta veliki, a dobit Beograda mala. Naveli su i kako su takvi megaprojekti uvijek osjetljivi na fluktuacije tržišta i da povjeravanje cijeloga projekta jednom investitoru dodatno povećava ukupni rizik. Isto tako ni ekološke posljedice, kako kažu, nisu uzete u obzir. Uz sve to poznati beogradski arhitekt Dragoljub Bakić kaže kako je u vezi toga projekta i za struku sve sporno, odnosno da je planirano da se na tom prostoru, kada bude novca, gradi fakultete, koncertne dvorane, knjižnice, kazališta... Posebno upozorava na činjenicu da infrastruktura Beograda ne može izdržati pritisak koji će donijeti više od 6000 novih stanova.
– Akademija arhitekture Srbije, koja je sastavljena od ljudi koji su dobitnici životnih nagrada, prije nekoliko godina upozoravala je da se projekt stopira jer je štetan za Beograd. Već sada beogradska infrastruktura ne može izdržati trenutačno opterećenje, a zamislite problema s novim središtem grada, dva milijuna kvadrata i 20.000 novih stanovnika. Grad je prometno zakrčen, a ovaj projekt dovest će do kolapsa prometa. Niz je i drugih problema o kojima se očigledno nije vodilo računa i pitala se struka iako se moralo, nego je politika odlučila sama – tvrdi Bakić dodajući kako se u Beogradu iz godine u godinu samo gradi, ali i ne rješava infrastruktura.
O razmjerima problema govori i procjena da je na području grada izgrađeno oko 350.000 divljih objekata te taj broj iz godine u godinu raste. Bakić kaže i kako se Beograd na vodi gradi na lokaciji na kojoj je desetljećima odbacivan otpad, olupine brodova i željezničkih vagona što ju je, na neki način, i sačuvalo od betonizacije. Sama lokacija nalazi se na prostoru nekadašnje “bare Venecija“ koja je nasuta. Na tome prostoru puno je mulja tako da će se objekti Beograda na vodi graditi na šipovima koji se zabijaju u 30-ak metara vlažnog terena i mulja. O kolikom pritisku vode se i danas radi, govore i informacije da unutar izgrađenih objekata pumpe za izbacivanje vode koja stalno nadire rade 24 sata dnevno.
Građani moraju znati
O projektu Beograd na vodi pokušali smo razgovarati i s nadležnima u Gradu Beogradu, ali bez rezultata. Ipak, u brojnim ranijim izjavama Vučića o projektu, kao i tadašnjeg gradonačelnika Beograda, a sada ministra Siniše Malog, govori se samo o značaju ovoga projekta za Beograd i Srbiju. U gotovo svakom posjetu gradilištu Vučić je isticao da je to najveće gradilište u ovom dijelu Europe te da će taj projekt, ali i svi drugi, doprinijeti ukupnom razvoju grada i države. Isticao je i kako vlada veliki interes kupaca za stanove u objektima unutar Beograda na vodi. Najavljivano je da će zbog cijene većinu stanova vjerojatno kupiti građani koji žive izvan Srbije te stranci koji će željeti imati nekretninu ili živjeti u sklopu ovoga megaprojekta. Međutim, iako su ključevi izgrađenih stanova svečano i u nazočnosti brojnih novinara dijeljeni, ne vidi se da zasad itko tamo živi.
– Sve je to, kako sam i rekao, obavijeno velikom maglom. Mi smo podnijeli 2000 primjedbi na novi GUP koji je omogućio taj projekt, ali su svi odbijeni. Poručio bih građanima Zagreba da ne odustaju i da inzistiraju na odgovorima. Prava i želje građana moraju se poštivati i o tome gradske i državne vlasti moraju voditi računa. Neophodno je i da se sama struka uključi da ne bude poslije nismo znali ili nije nam nitko rekao. Sve je to lijepo, ulaganje, novi sadržaji, ali prednost je dobio privatni kapital – zaključio je Veselinović.
Koja usporedba! Mediji su najvece zlo u sluzbi protiv hrvatske drzave.