Činjenicu da se nije postupilo po željama pokojnog velikana krimi-literature i njegove supruge slučajno je otkrio amaterski povjesničar krimića Loren Latker, umirovljenik koji održava internetsku stranicu Shamus Town, na kojoj je popis stvarnih lokacija u Los Angelesu na kojima su se odvijali događaji iz Chandlerovih romana.
Raymond T. Chandler, tvorac Philipa Marlowea, veliki literarni stilist, bio je i veliki realist; njegov detektiv Philip Marlowe odbijao je raditi na slučajevima razvoda, od čega su privatni detektivi tog doba uglavnom živjeli, ali i tu je Chandler bio realističan: zbog svoje tvrdoglavosti Marlowe je vječito tanak s novcem te prihvaća razne sumnjive slučajeve koje bi razumniji detektivi odbili. Premda je o Los Angelesu pisao kao o "velikom, tvrdom gradu koji ima jedva više osobnosti od papirne čaše", i u prvom romanu o Marloweu "Veliki san" napisao je: "Zar je bitno gdje ležiš kad si mrtav? U prljavom jarku ili mramornoj kuli?" Chandleru je ipak bilo stalo da i nakon smrti ne bude razdvojen od supruge s kojom je proveo tri desetljeća u braku.
Kad je Cissy Chandler umrla, Raymond je napisao:
- Bila je otkucaj mog srca trideset godina. Bila je glazba koju ovlaš čuješ na rubu zvuka. Moja je velika i sad beskorisna žalost bilo to da nikad nisam napisao nešto što bi zavređivalo njezinu pažnju, neku knjigu koju bih mogao njoj posvetiti. Planirao sam to, razmišljao o tome, ali je nikad nisam napisao. Možda je nisam mogao napisati.
Nakon njezine smrti Chandler je potonuo u alkoholizam dublje nego ikad prije, i pokušao i samoubojstvo. Umro je sam i na njegovu pokopu bilo je samo sedamnaest ljudi. Tvorac Philipa Marlowea nije kremiran kao što je želio, jer to nikad nije službeno napisao, a urna s Cissynim pepelom ostala je na polici mauzoleja groblja Mount Hope u San Diegu, nekoliko stotina metara dalje.
Kad je, istražujući Chandlerov život, Loren Latker otkrio tu činjenicu, pokrenuo je postupak da se posmrtni ostaci dvoje supružnika nađu u istom grobu. Potražio je zadnje preživjele rođake – Cissyinu prapranećakinju i praprapranećakinju – i od njih dobio odobrenje za premještaj urne, za koje je uprava groblja bila voljna, ali ga nije smjela poduzeti bez službenog dokumenta, što je po kalifornijskim zakonima značilo zahtjeva koji može podnijeti isključivo supružnik ili dijete. Latkeru je u toj nepremostivoj prepreci pomogla supruga Annie Thiel, koja je cijelu priču ispričala svojoj prijateljici odvjetnici Aissi Wayne. Aissu, kćer legendarnog Johna Waynea, priča o ljubavi Chandlera i njegove žene očarala je toliko da je pristala pro bono raditi na tome da ih se opet spoji.
Sudac višeg suda Richard Whitney prvo je namjeravao odbiti Latkerov zahtjev, ali je onda Aissa Wayne pozvala službenike s groblja, koji su potvrdili sucu da je urna s pepelom Chandlerove supruge uskladištena u mauzoleju.
- Nisam zadovoljan činjenicom da posmrtni ostaci gđe Chandler, ili bilo koga, stoje na polici u skladištu – rekao je sudac i odobrio zahtjev.
Urna će u grob biti premještena na Valentinovo 2011., a Latker planira malu svečanost u povodu toga ostvarenja cilja:
- Nazdravit ćemo na grobu. Pit ćemo votka gimlete.
Svi ljubitelji Raymonda Chandlera znaju zašto baš taj koktel, a onima koji ne znaju preporučamo da u knjižnici potraže "The Long Goodbye" ("Dugi oproštaj", postoji i u sasvim solidnom hrvatskom prijevodu), i kroz tu priču o prijateljstvu, sjeti, ljubavi, preljubu i izdaji upoznaju se s genijem Raymonda Chandlera.
