Majci su rekli neka ide kući, jer je pitanje hoće li Elma doživjeti jutro. Međutim, Elma je mislila drukčije.
– Ništa se ti ne brini, doživjet ću ja još puno jutara – viknula je za majkom koja više nije imala izbora, preostalo joj je samo čekati.
Zagrepčanki Elmi Tomić sa 16 je godina, u rujnu prošle godine, dijagnosticiran rak limfnih žlijezda. Bolest je prijetila, u plućima je uz tumorsku masu bilo četiri litre vode zbog čijeg je pritiska postojala opasnost da se i aorta rasprsne. No Elma je i danas s nama. U Norrisu, kafiću na kraju grada, odmah preko puta Sloboštine imala je minule subote prvo javno pojavljivanje.
– Da, rekli su da ćete doći. Baš je to sjajno. Pogledajte je, gotovo potpuno se vratila, narasla joj je i kosa, opet je bujna. Velika je volja u moje Elme, vjerovala je da može više od bilo koga drugoga, sigurno i od mene – kaže nam Elmina majka. Prvi puta je Elma uživo ispričala svoju priču o borbi s opakom bolešću. Upravo piše, odnosno završava knjigu koja bi trebala izaći sljedeće godine. I za sebe, i za one s Odjela za dječju hematologiju i onkologiju KBC-a Rebro od kojih neki nisu mogli doći te večeri, jer nisu uspjeli u onome što je uspjelo Elmi – ozdraviti.
Osoblje kao oslonac
Mladu Zagrepčanku Večernjakova je publika upoznala nakon slučaja Šaško kada nam se obratila iskrenim pismom.
– Pa bok, ovdje još jedno dijete s dječje hematologije i onkologije na Rebru. Ja sam E. T., imam tek 16 godina i ovo je moja priča i nešto što želim podijeliti i s drugima, sada, putem ovog teksta, a do kraja godine nadam se i svojom prvom autobiografskom knjigom. Da krenem od svoje dijagnoze, Ne-Hodgkin ili, kako ga ja volim zvati Hoćky, čisto da ne morate ići na Google, to je rak limfoma – napisala nam je tada Elma. I ta njezina iskrenost jedan je od razloga zašto je Norris bio pun. Došlo je osoblje odjela, majka, prijatelji, svi koji su željeli od Elme čuti ono što je za bolovanja objavljivala na društvenim mrežama. Danas njezin Instagram profil prati više od 17.000 ljudi.
– Imala sam i prije Instagram profil, no nisam ga previše koristila. Onako, poneki video, neku fotografiju. Nisam željela potpuno prekinuti samo zato što sam u bolnici. I nastavila sam. Neka taj profil ostane kao neki put kojim može krenuti netko drugi koga pogodi ta nesretna bolest, svojevrstan profil nade za one koje to zadesi – kaže velika junakinja mladih. Danas je puna energije i izgleda zaista dobro.
– Elma je sada u remisiji, još uzima lijekove, ali sada je jako dobro. Došla je kod nas negdje krajem kolovoza, početkom rujna, liječenje je trajalo do travnja. Da, javno govorenje o bolesti jest vrsta psihoterapije, čini mi se da je Elmi to značajno pomoglo da se izliječi – rekla nam je jedna od liječnica KBC-a Rebro gdje se Elma liječila. Pomogla joj je i glazba.
– Nekoliko sam pjesama napisao za Marka Kutlića, jednom sam vidio obavijest na smartphoneu kako me na jednoj pjesmi tagirala Elma Tomić, nisam znao tko je to. No, bio je profilu pridružen i neki video. Pogledao sam i napravio nešto što ne radim nikada, zaplakao – sjeća se Saša Čubrilo, vlasnik kafića Norris. Marko Kutlić također je došao slušati Elmu te večeri. Mladog pjevača već smo upoznali u ulozi oslonca mladima pogođenima teškom bolešću poput raka.
– U jednom trenutku shvatiš da tvoja bolest više nije samo tvoja, ona je javna. Jer, na odjelu nema zidova, sve je u staklu. Sve se vidi. I ti vidiš druge, oni vide tebe. Sigurna sam da ste puno puta bili u čekaonici, gledali te ljude koje dovoze i odvoze pa se pitali što je s druge strane zida. Tada sam upoznala tu drugu stranu – priča Elma okupljenima u zagrebačkom kafiću.
– Potpuno je točno da se bolest liječi u glavi, to mi je rekao i prvi onkolog s kojim sam se srela kod dijagnoze. Rekao mi je kako će oni sigurno učiniti svojih 90 posto, a da je na meni ostalih deset posto. No ne uspiju svi, bolest nadvlada i one koji odluče da će joj se oduprijeti. Ali to ne znači da se treba predati i prepustiti – govori. Doista, Elma se od početka nije predavala, odlučila je da će bolest pobijediti, vjerovala je u to više nego bilo tko drugi.
– U odjelu sve mora biti sterilno čisto, jer uvijek postoji ta opasnost od bakterija. Ali, Sunčana je sjela do mene. Pomislila sam ‘opa, mala ima muda!’ – opisuje Elma susret s omiljenom liječnicom.
– Pa da, tako je nekako bilo. Jer, koji puta kada vidiš da stvari nisu dobre, pomalo pomakneš pravila, više znači uzeti nekoga za ruku nego paziti na opću higijenu. Kod nje je stanje doista bilo ozbiljno. Procijenila sam kako je u tom trenutku Elma trebala oslonac – govori nam doktorica Sunčana.
Elmina je upornost dokaz da nitko nema pravo ništa predviđati, čak ni u takvim situacijama. Elma je uspjela, i to je najbolji dokaz tome. – Oko mene je bilo 25 doktora, 25 sestara, ništa mi nije bilo jasno. I onda je počelo s drenom, to je kada vam moraju izvaditi tu vodu koja prijeti. Vanja se nagnuo nad mene, vidjela sam da je bio nervozan. Pitala sam ga: ‘Hej, znaš li koja ja razlika između tumora i punice?’ Koja, pitao je. Tumor zna biti i dobroćudan! – sjeća se Elma prvog susreta sa specijalizantom Vanjom s kojim je također razvila prijateljstvo.
– Vanja je bio uz mene i kada je bilo zaista teško, često je ostajao jedini, jer na odjelu svi imaju puno posla, ne mogu se posvetiti samo tebi, jednoj osobi. Dolazio je i kada nije morao, pa smo se tako i zbližili. Sjajan je Vanja – govori nam Elma koja, barem je stječemo takav dojam, osoblje odjela s Rebra doživljava kao obitelj.
– Bilo je teških trenutaka, onih kada smo vidjeli da iznutra pada, da gubi volju. Pa bismo je pokušali dići, razveseliti. Na kraju je ta volja pobijedila, mi na odjelu dajemo koliko možemo. Doista jest točno da tamo bolest postaje potpuno javna, imamo tu jednu sobu za preglede, često ona nije slobodna – kaže Vanja. Posebno će Elma istaknuti glavne doktore Ernesta Bilića i Maju Pavlović. Zbog njih je, kaže, danas živa. Elmine priče o borbi protiv smrtonosne bolesti zapravo su pune želje za životom. Često životna zadovoljstva čine sitnice, detalji koje obično uzimamo zdravo za gotovo.
Pismo od 31 stranice
– Znala mi se pojaviti želja za McDonaldsom, KFC-om ili nečim trećim. I onda bih potražila na YouTubeu neki video gdje ljudi uživaju u tome. Međutim, nakon nekog vremena ni to više ne bi bilo dovoljno. Teško je bilo izdržati bez svega što ti je donedavno bilo uobičajeno – kaže Zagrepčanka koja je uspjela pobijediti opaku bolest. Učinila je to na način koji jasno odražava njezinu čvrstu volju da rak savlada.
– Vizualizirala sam rak kao osobu, kao nekoga kome mogu reći ‘nećeš, ja ću te pobijediti’. Lakše je tako kada ispred sebe možeš vidjeti onoga protiv koga se boriš, a ne da bolest ostane imaginarna, negdje u tebi, da je ne možeš vidjeti. Borbu protiv svoje bolesti još sam zamišljala i kao igru, savladavanje nivoa. Ovdje je to savladavanje svakog dana jer je svaki novi jedna pobjeda, novi nivo koji si uspio savladati – objašnjavala je Elma okupljenima.
Savladavanje svakog dana znači i prolaz kroz razočaranja koja su često jako teška.
– Bio je sa mnom i jedan dečko, još beba. Svakog bi jutra kucao na prozor, uzeo me za prst. Jednog petka rekli su da nekamo mora, u ponedjeljak ga nije bilo, nije pokucao na prozor. Teško je to shvatiti, naviknuti se da nekoga više nema. I danas ovdje nedostaje jedan prijatelj, leukemija se vratila, morao je natrag na liječenje. Nadam se da će i on uspjeti – govori. Glazba je u toj borbi bila jako važna, Norrisom je odzvanjao jedan poznati glas, pjesme Dine Dvornika omiljene su borbenoj Zagrepčanki. Jedna pjevačica bila joj je poseban uzor.
– Često sam znala otići na stranice Donne Ares, ne zbog glazbe koliko zbog činjenice da je i ona bolovala od raka. I nije uspjela. Ali puno sam čitala o njezinoj borbi i to mi je davalo snage da na kraju ipak pobijedim – kaže. Vidjeli smo Elmu i na koncertu Marka Kutlića.
– Nisam baš pjevala, više sam govorila. O onome o čemu i u Norrisu, samo malo drukčije, tamo je bilo puno ljudi, da svi razumiju – priča nam.
Prihod od simboličnih ulaznica u Norris te večeri uplaćen je u Zakladu dječje onkologije na Rebru, a uplatiti još možete. Svaki od gostiju Norrisa dobio je Elmino pismo, istovjetno, napisano na 31 stranici, koliko mjesec najviše može imati dana. Jedan je to vodič kroz život s uputama kako ga ispuniti na najsvrsishodniji način, pročitajte knjigu, pogledajte film, idite na koncert. Ili primjerice: Napravite popis ljudi koji vas okružuju, za svakoga napišite koji su plusići, a koji minusići te osobe. Stavite osobe i razne situacije (vama bitne) i razmislite kako bi tko reagirao. Razmislite i o osjećajima koje određena osoba budi u vama, ali isto tako razmislite i o njihovim osjećajima. Ako ne znate kakvi su, pitajte. Razgovarajte. Rad na sebi nije uvijek roza boje s tisuću vrsta šljokica, nekad je poprilično turoban, i nekad, jednostavno rečeno, morate od.....i idiote za bolje sutra, stoji u Elminom pismu. Čista istina, rekli bismo, primjenjiva na svakoga, koja dolazi od osobe koja zna što je život.
Tako djeluje PLACEBO, kada uvjeriš biologiju tijela da si uzeo nešto ljekovito pokrenu se mehanizmi samoizliječenja, na tu foru djeluje bioenergija,ayurveda,reiki,akumpunktura i medicinski placebo, zato buljenje BRACE sa Srebrnjaka kod nekih donese pozitivne promjene. Što jača autosugestija to je večii efekt, oni koji su skeptični njima ne djeluje jer potrebna-KLJUĆNA je bezuvjetna vjera!