Žarkožuti cvjetovi uljane repice ocvali su već i na hrvatskim poljima, žetva dozrelih mahuna samo što nije počela, no na njima ni približno ne kuha kao u Češkoj, koja ovih dana krivi svoga superbogatog premijera Andreja Babiša da je tu unosnu biljku, koja treba puno gnojiva i pesticida pa uništava podzemne vode, tlo i bioraznolikost, proširio zemljom.
Češka kao “Agrofertistan”?
– Smrdi, ružno je žuta i izgleda invazivno. Ali ne možete kriviti biljku za to, problem je u tome kako je koristimo – kaže botaničar Jakub Hruška iz Češke akademije znanosti, nakon što se tisuće Čeha na Facebooku pridružilo skupini “Za češku prirodu bez uljane repice”.
Čak 16% obradivih površina u Češkoj danas je zasijano uljanom repicom, najviše u EU, za što je, tvrde FB-ovci, najzaslužnija Babiševa tvrtka Agrofert. Iako on tvrdi da je upravljačka prava nad tvrtkom prenio na zakladu kako bi izbjegao sukob interesa, činjenica je da taj prehrambeni, kemijski i energetski koncern i dalje kontrolira cijeli ciklus uzgoja repice i obrade njezina ulja u biodizel pa Česi svoju državu već zovu “Agrofertistanom”. No, ako se pitaju ratari, na strani uljane repice su i brojke. Dva puta je dohodovnija od pšenice, otkup joj je zagarantiran, a dobivaju i porezne olakšice za proizvodnju biogoriva. Hrvatska pak, doznajemo, zapinje u proizvodnji biodizela. No cijena repice od 1,70 do 3,50 kuna i u nas je dobar mamac, pa su se s prinosima od 2,5 do 4 t/ha te otkupnu cijenu dva do tri puta veću nego za pšenicu ili kukuruz, posljednjih godina udvostručili hrvatski hektari, s 20-25 tisuća i na 45-50 tisuća ha – objašnjava Matija Brlošić, potpredsjednik Hrvatske poljoprivredne komore te dodaje kako repice dosta i izvezemo.
Cijena otkupa lani je nešto pala te je jesenas, prema podacima DZS-a, uljanom repicom zasijano 44.000 ha, 9 tisuća manje nego 2017., što čini 16,1% ratarskih površina. No dosta je nije poniklo zbog suše, a proljetos je i “zaplivala” pod vodom, pa je 10-15% površina u međuvremenu presijano. “Pogođena” je i izuzetno velikim napadom štetnika, tvrdi Brlošić, pa se ono što je od nje ostalo i u nas pojačano tretira.
– Prije su se svi problemi oko repice rješavali s jednim tretiranjem u cvatnji. U međuvremenu je pak većina djelotvornih insekticida u nas zabranjena i s postojećim se teško može sačuvati te je pravo pitanje koliko će je se ubuduće sijati – kaže Brlošić. Čim ponikne repicu tako napada buhač, kad poraste pipa, u cvatnji repičin sjajnik... pa treba jako puno pesticida da bi se oni suzbili.
Velika nutritivna vrijednost
– Pesticidi koji se smiju koristiti su blagi, a štetnici sve otporniji – napominje Brlošić. Potvrđuju to i na Agronomskom fakultetu. Prof. dr. sc. Milan Pospišil za specijalnu proizvodnju industrijskog bilja kaže kako se repica u Europi dosta sije i zbog toga što treba manje ulaganja, manje obrade i gnojiva i jednostavniju tehnologiju od pšenice i kukuruza. No zbog otpornosti na europske insekticide danas joj trebaju 1-2 tretiranja protiv korova, 1-2 protiv bolesti, 2-3 protiv štetnika.
– Pridržavaju li se ratari uputa za korištenje, mogu se izbjeći zagađenja. No poštuju li ih, ja ne znam – kazao je Pospišil. Na Danima polja uljane repice Tvornice ulja Čepin, koja je u nas najveći otkupljivač, moglo se čuti kako se na nekim tablama očekuje i više od 4 t/ha repice. No, bit će sretni i s prosjekom, kojega će cijene ovisiti o stanju na burzi u trenutku žetve. Prof. dr. sc. Dubravka Škevin iz Laboratorija za tehnologiju ulja i masti PBF-a, kaže kako repičino ulje nije odmah za konzumaciju već se, kao i slična biljna ulja, rafinira. Tako se uklanjaju gotovo svi kontaminanti iz uljarskih sirovina, bilo od tretiranja pesticidima, bilo iz okoliša, i dobiva zdravstveno siguran proizvod. Međutim, malo je poznato, da ulje repice ima izuzetno visoku nutritivnu vrijednost, jako dobar sastav masnih kiselina te bioaktivne komponente koje se s današnjom modernom rafinacijom ne uklanjaju, pa imamo visoko vrijedno ulje – i rafinirano, i djevičansko i hladno prešano.
– Definitivno sva ta ulja treba uvrstiti u našu prehranu, a i u drugim proizvodima poput majoneze, margarina... – savjetuje prof. Škevin, ističući kako repičina ulja u nekim zemljama EU u zanosu nazivaju i maslinovim uljem srednje Europe. Osim što rafinirana repičina ulja služe za prehranu ili proizvodnju biodizela, upotrebljavaju se i u tehničke svrhe za proizvodnju maziva, lakova, boja, sapuna i/ili industriji tekstila i kože.
Sjeme te kulture staroga svijeta uvelike se koristi u hranidbi ptica, a uljane pogače i sačma, kao nusprodukt ekstrakcije ulja, u hranidbi domaćih životinja jer su odličan izvor proteina. Koristi se i kao zelena krma u svježem stanju ili se konzervira kao silaža, a odlična je i za ispašu pčelama.
Sami sebe guramo u situaciju, u kojoj je uvjet da se prezivi, kvantitet umisto kvalitet. Zato su brandovi HQ, Made in Cro, Domace.... izgubili velik dio ugleda. Od jaja, cokolade, piva...da ne spominjem mesa...pa i neprehrambeni proizvodi same afere, bakterije, zaraze....