Nikad kao ove godine izborne ankete ne zbunjuju čitatelje, pa u jednoj
vodi HDZ s nekoliko postotaka, a dan poslije SDP. Ništa manje nisu
zbunjeni ni vodeći ljudi manjih stranaka jer, na izgled bez većeg
razloga, biračka podrška tim strankama spala je na postotke koji tek
omogućuju prelazak praga.
Treće stranke, koja bi se malo odvojila od dna i približila vodećem
dvojcu, barem tako kažu ankete, praktično nema. Međutim, sve to nije
ništa neobično ni nepoznato i stručnjaci s kojima smo razgovarali jasno
otkrivaju razloge zbog kojih ankete tako variraju te zbog kojih se
stranačka scena na ovim izborima gotovo potpuno bipolarizira.
U prvom redu, agencije i mediji ne varaju i ne navijaju kad objavljuju
prednost lijevih ili desnih, nego je riječ o karakteristikama izbornog
sustava, koji posebno dolazi do izražaja u ovako izjednačenom odnosu
snaga. Pa je tako u anketama vrlo teško dobiti točne postotke glasova
za stranke i liste koje će ostati ispod praga, hoće li tako propasti
ukupno 16 posto glasova kao na prošlim izborima ili nešto više ili
manje.
O tome ovisi prvi dobitak na izbornoj lutriji koji će pripasti onima
koji prag prijeđu, u prvom redu prvoj stranci u svakoj izbornoj
jedinici. Dakle, ako u nekoj jedinici ispod praga ostane 20 posto
glasova, a prva stranka ima 40 posto podrške, ta podrška porast će već
u startu na – 50 posto.
Nakon toga dolazi do izražaja i D’Hondtova metoda, jer i tu bonus
dobiva pobjednik u izbornoj jedinici. Taj bonus može biti jedan ili čak
i dva mandata, a ako je druga stranka blizu prvoj, i ona može dobiti
nagradni mandat.
Sve zajedno dovodi do toga da, upozoravaju stručnjaci, udio glasova na
nacionalnoj razini ne mora značiti i da je netko pobijedio na izborima!
Dakle, netko može imati 40 posto podrške na nacionalnoj razini, a da
ipak prevlast u Saboru dobije onaj tko ima 35 posto. Važni su, naime,
samo rezultati u izbornim jedinicama.
