Ni najveći zagovornici drugih i drukčijih ne hrle u romska naselja da bi vidjeli kako Romi žive, ne prosvjećuju javnost da su Romi ljudi kojima treba pomoći, kao i njihovoj djeci u obrazovnom sustavu i na tržištu rada. Podaci Ministarstva znanosti i obrazovanja koje smo dobili govore da je lani samo 805 Roma upisalo srednju školu, a samo su 22 studenta Romi koji primaju stipendiju. S druge strane, u osnovnim školama je u 2017./2018. bilo 5134 romske djece, a predškolskim programom obuhvaćeno ih je 1020.
Najviše Roma u Međimurju
Kao što se prije sedam-osam desetljeća na selu normalnim smatralo da žensku djecu ne treba slati u školu, tako se i danas normalnim smatra da je za Rome dovoljno da završe osnovnu školu. Rome se spominje samo kad naprave neki problem, samo u kontekstu “romskih običaja” i udaje maloljetnih djevojčica. Kao da u prošlom stoljeću nije bila normalna udaja maloljetnih hrvatskih djevojčica u selima, za koje je bivša država tolerirala da ne idu u školu nego pomažu roditeljima u polju ili čuvaju stado.
U Hrvatskoj, prema popisu stanovništva, živi 16.975 Roma, iako se procjenjuje da ih ima između 30 i 40 tisuća. Suočeni s diskriminacijom, mnogi se ne deklariraju kao Romi, a mnogi nemaju ni osobne dokumente. Prema izvješću pučke pravobraniteljice za 2017., u državnoj upravi zaposleno je samo osam Roma. Dok mnogi o njima govore negativno, u kontekstu parazitiranja na socijalnoj pomoći, šuti se o odgovornosti države da ih integrira u društvo i ne dopušta da romska djeca nestaju iz obrazovnog sustava i prose na ulici.
Najviše je Roma u Međimurju. U Osnovnoj školi Orehovica 200-tinjak je romske djece ili njih oko 67%.
Ravnatelj Željko Krištofić kaže da su pomaci u školovanju romske djece iz godine u godinu sve veći. S Romima predškolcima rade maksimalno, pet sati dnevno, kako bi imali dobre startne pozicije. Rano detektiraju djecu koja slabo znaju hrvatski jezik, pa za njih u 1. i 2. razredu osnovne škole osiguravaju dopunsko učenje hrvatskog jezika.
– Romska djeca su u lošijoj poziciji zbog neobrazovanih roditelja i teških socijalnih uvjeta. Još imamo djece kojima su roditelji nepismeni, iako se situacija mijenja i sve je više među mlađim generacijama pismenih roditelja. Situacija nije idealna, ali probleme ne guramo pod tepih. Imamo i zapuštene djece iz zapuštenih obitelji pa ta djeca imaju problema s radnim obvezama, nenošenjem pribora u školu, s higijenom, ali riječ je o manjini, o obiteljima do kojih je teško doprijeti. Većina romske djece izvršava obveze u školi. Velika većina ih upisuje srednje škole i većina ih i završava. Djevojke često biraju zanimanja slastičara i kuhara, ali teško dobivaju posao, no sad su počele odlaziti na obalu i čujem da su dobre radnice – kaže Krištofić.
U školi imaju i romske pomagače koji pomažu i u uspostavi suradnje s roditeljima.
– Često obiđem romsko naselje, bio sam u 80% kuća, ako me ljudi vide i pozovu na kavu, svratim k njima, no ima i kuća u kojima nisam bio, ali to je manji broj. Dok pomaka ima, zadovoljan sam – rezonira Krištofić.
Zastupnik romske manjine Veljko Kajtazi napominje da je problem i to što institucije nemaju točne podatke koliko Roma završi srednju školu i fakultet. Nije, kaže, dovoljno samo poslati romsko dijete u školu ako nije za nju pripremljeno, ako su mu roditelji neobrazovani. Dojma je da se brojke o Romima studentima prepisuju da se može reći da im se dodjeljuju stipendije.
Važnost školovanja Roma
– Romsku djecu koja su vrlo dobra ili odlična u osnovnoj školi usmjerava se kroz profesionalnu orijentaciju u trogodišnje škole umjesto četverogodišnje ili gimnazije. Koliko ih je u gimnazijama? Nema ih ni u Međimurju, bio je jedan i otišao u Budimpeštu. Borim se i protiv institucija i sunarodnjaka da ukažem na važnost školovanja.
U istraživanjima koja se rade Romi su samo objekt istraživanja i ništa više. Država ne da čini najmanje za romsku manjinu, nego ne čini gotovo ništa. U državnoj službi zaposleno je samo pet Roma, a ne, kako se navodi, njih osam – kaže Kajtazi.
Retorički pita je li ijedna Vlada izgradila stambene objekte za pripadnike romske zajednice i koje je to romsko naselje urbanizirano i integrirano? Smeta mu generaliziranje i gluposti koje čuje o Romima, da djevojčice udaju i prodaju za konja.
Ako ima i takvih slučajeva, riječ je, kaže, o manjini. Svjestan je da u romskoj zajednici nemaju dovoljno obrazovanih roditelja, ali učinjeni su pomaci.
I sam je, kaže, u osam godina mandata iznašao sredstva da sto Roma završi na pučkim učilištima trogodišnju ili četverogodišnju srednju školu. Iako to nije velik broj, pomak je i očekuje od tih sto Roma da svoju djecu šalju dalje na školovanje. Životni vijek Roma je kratak. Prema izvješću pučke pravobraniteljice, samo je 1,4 posto Roma starije od 65 godina.
>> Pogledajte što je Milan Bandić izjavio nakon pucnjave u Vukovarskoj: "Nemoj stigmatizirati Rome"
Hahaha, ako je netko diskriminiran u hrvatskoj onda su to Hrvati.