Američki znanstvenici proveli su istraživanja nad "kratkim spavačima", odnosno osobama kojima treba malo sna. Zaključili su kako za otprilike 1 do 3 posto populacije spavanje je gubljenje vremena.
"Kratki spavači" obično idu spavati kasno iza ponoći, ustaju se nakon nekoliko sati i dan im prolazi bez potrebe popodnevnog spavanja ili "litara" kofeinskih napitaka.
Puni su energije, optimistični i ambiciozni. No, nitko ne zna koliko je uistinu osoba koje trebaju malo sna.
- Nema ih ni približno onoliko koliko ljudi zapravo misle da su osobe koje ne trebaju puno sna - kaže Daniel J. Buysse, psihijatar na Sveučilišnom medicinskom centru u Pittsburghu i bivši predsjednik američke akademije za spavajuću medicinu.
- Od 100 ljudi koji vjeruju da im je potrebno samo pet do šest sati sna noću, samo njih pet je u pravu - kaže dr. Buysse. Ostali su kronično neispavani, što čini trećinu američke populacije koja spava manje od preporučenih sedam sati.
Do danas samo je nekoliko istraživanja koja su proučavala osobe kojima treba malo sna jer ih je teško pronaći. Rijetko idu u klinike za spavanje jer ne misle da imaju neki poremećaj. Neka istraživanja pokazala su da "kratki spavači" mogu imati hipomaniju.
- Takve osobe pričaju brzo. Nikada ne prestaju. Uvijek su na pozitivnoj strani života - kaže dr. Buysse.
Genetičar Ying-Hui Fu sa Sveučilišta San Francisco otkrio je, naime, gensku promjenu u paru "kratkih spavača". Proučavali su ptice kada su primijetili da njih dvije, majka i kći, ustaju oko 4 ujutro, a zaspe tek oko ponoći. Genetska promjena primijećena je i kod miševa koji također trebaju manje sna. Zbog toga su genetska istraživanja odlučili provesti i na ljudima.
Christopher Jones sa Sveučilišta Utah, neurolog i znanstvenik za spavanje, krenuo je istraživati, a prije nego što je odabrao kandidate postavio im je pitanje: Kad ljudi imaju priliku spavati dulje, vikendima ili na odmorima, spavaju li i dalje pet do šest sati?
- Ljudi koji spavaju dulje kada mogu nisu pravi "kratki spavači" - kaže Jones.
Do danas dr. Jones identificirao je samo 20 pravih "kratkih spavača" i kaže da takve osobe imaju fascinantne osobine. Metabolizam im je ubrzan, zbog čega su mršaviji od drugih ljudi, ali i imaju visok prag boli.
- Ako u životu i naiđu na prepreke i padnu, samo se podignu i probaju ponovno - kaže dr. Jones.
Neki "kratki spavači" tijekom istraživanja su rekli da su potrebu za više sna izgubili još u djetinjstvu, a neki od njih su već i svoju djecu u dobi od dvije godine odviknuli od popodnevnog spavanja.
- "Kratki spavači" će priznati da su za dugog telefonskog razgovora uspjeli pisati poruke, surfati internetom, složiti puzzle i sve to s manje od šest sati spavanja. Imaju neku vrstu psihičke energije koju mi jednostavno ne razumijemo - kaže dr. Jones koji je kao i genetičar Fu uznemiren jer ne postoje genetski testovi za kratko spavanje. Svejedno, očekuju da će uskoro otkriti gene zbog kojih je nekim osobama dnevno dovoljno manje od šest sati sna.
E moji \"novinari\"... kad je to prestalo biti pristojno navesti izvor? http://online.wsj.com/article/SB10001424052748703712504576242701752957910.html