Kada netko zbog borbe za demokraciju i ljudska prava dobar dio života provede u zatvoru i kada dobije Nobelovu nagradu za mir za svoju beskompromisnu političku borbu, onda s pravom očekujemo da je riječ o osobi koja ne postavlja nikakve granice, koja ljude ne dijeli po nacionalnosti, vjeri ili imovinskom statusu... No mijanmarska politička heroina Aung San Suu Kyi, pripadnica većinskog naroda budističke vjeroispovijesti, ima svoja ograničenja, ali i neku vrstu naličja. U zemlji koja je bila jedna od najzatvorenijih i najčudnijih državnih tvorevina na svijetu, ona je uspjela pokrenuti procese i prokrčiti put demokraciji, upozoriti svijet na probleme i napraviti pomake, no jedna od nezgodnih stvari jest to što ona zapravo stoji isključivo iza svoje budističke tradicije, no ne i iza 40 posto stanovništva te zemlja koje pripada manjinama među kojima su Rohingye, odnosno muslimanska manjina, koji su ovih dana postali svjetska vijest.
Brojni komentatori i poznavatelji burmanskog društva tvrde da se ona ipak nije uspjela izvući iz okova kulture budističke većine koja sama sebe tradicionalno smatra superiornom i na etničkom i na vjerskom planu. No to nije isključivo njezin problem jer se slično i s dugim demokratskim aktivistima koji su prošli sličan put i koji su također pripadnici budističke većine. Tijesne veze Aung San Suu Kyi s burmanskom budističkom redovničkom zajednicom, koja joj je uvelike pomogla u njezinoj političkoj borbi, ali i izostanak angažmana oko toga da doista bude demokratski glas svih naroda i pripadnika svih religija koji žive u toj zemlji, mogli bi u Mijanmaru otvoriti novu spiralu nestabilnosti i problema. A to bi moglo stvoriti situaciju u kojoj bi vojna hunta opet mogla preuzeti vlast.
Nakon što je preuzela Nobelovu nagradu za mir, novinar ju je upitao misli li da bi pripadnike Rohingya trebalo tretirati kao punopravne građane Mijanmaja. Odgovorila je: "Zaista ne znam!" Nakon toga uslijedilo je obrazloženje da je problem Rohingya zapravo problem ilegalne imigracije. Ni ona ni njezina stranka ni u jednom trenutku nisu se pokušali ograditi od načina na koji država postupa prema Rohingyama niti su ikada izrazili suosjećanje s patnjama kojima je taj narod bio izložen.
Rohingya su vjerojatno najveća etnička skupina na svijetu koja ne posjeduje državljanstvo nijedne zemlje pa posljedično i ne uživaju nikakva građanska, a ni ljudska prava. Oni ne mogu dobiti osobnu iskaznicu na koju imaju pravo ostali građani Mijanmara, već im se dodjeljuje takozvana "bijela iskaznica" koja služi isključivo tome da vlasti imaju podatak o tome koliko tih ljudi zapravo ima. A ima ih oko milijun, što nikako nije zanemarivo. Prije nekoliko mjeseci vlada je donijela odluku da oni koji imaju te iskaznice ne mogu pristupiti izborima tako da će na ključnim izborima, koji se održavaju ujesen, budistička većina biti dodatno ojačana, što izuzetno odgovara nobelovki.
Jedan dio Rohingya živi u svojevrsnim koncentracijskim logorima opasanim bodljikavom žicom. Budističko stanovništvo ne ulazi u njihova mjesta jer se ne osjećaju sigurnima. a Rohingye pak ne žele van jer se samo unutar te ograde osjećaju sigurnima. Boje se posljedica do kojih bi moglo doći ako ih netko zatekne izvan žice. U najvećem takvom logoru živi oko 150 tisuća Rohingya. S malo hrane i osnovnih potrepština za život, bez ikakve zdravstvene zaštite, u bezizlaznoj su situaciji! Jedan američki novinar koji je radio reportažu o životu ovih ljudi zaključio je da cjelokupnoj zajednici Rohingya prijeti istrebljenje, pa bi i oni vrlo brzo mogli postati žrtvama zločina nad zločinima – genocida. Njihov život još je dodatno otežala činjenica da se zemlja počela otvarati prema demokraciji i prema stranim investicijama, ali i to da upravo taj strani kapital nimalo ne mari poštuje li Mijanamar građanska i ljudska prava svih svojih stanovnika.
Kako se bliže izbori u Mijanmaru, tako se sve više ovih ljudi odlučuje na očajnički potez – bijeg u nepoznato i neizvjesnost. Uz to što su najveći narod bez državljanstva, oni su i narod s kojim gotovo nitko ne želi imati posla. Stoga nije čudno što je Indonezija podigla svoju mornaricu kako bi spriječila dolazak brodica s izbjeglicama.
I tako nam se pred očima ponovno odvija još jedna velika tragedija ljudi iz čamaca. Bez domovine i bez nobelovca koji bi se zauzeo za njih i njihova prava.
>> Skoplju iz Bruxellesa poručuju da se suzdrže od sukoba. Zvuči poznato?!
>> Što još Netanyahu mora učiniti da ga se Sjedinjene Države zaista odreknu?
zato sto su muslimani danisu i un i zapad i istok bi plakao dan i noc..i rekli bi ovo je 11 sept..pravi pravcati gdje svaka smisao pokazuje da svijet nije pravedan prema njima .......biti pravedan je i to reci istinu