Uzalud Podravci zazivaju Dudeka koji je u legendarnoj epizodi Gruntovčana "Božja vola" preuzeo posao raketara.
Na stranu sad to kako je njegov honorarni posao završio (tetec Cinober i to mu je uspio upropastiti), Dudekove fotografije s "raketlinom" dijele se na društvenim mrežama svaki put kad vjetar nanese tučonosne oblake. No raketa više nema. Ukinulo ih prije nekoliko godina, pa se obrana od tuče svela na ispucavanje reagensa srebrnog jodida iz prizemnih generatora kojih je iz godinu u godine sve manje.
VIDEO: Tuča u Međimurju
Obrana od tuče u Hrvatskoj zapravo postoji još samo na papiru jer još nije donesen zakon koji bi je ukinuo, iako takav prijedlog Državnog hidrometeorološkog zavoda stoji na stolu već nekoliko godina. U praksi je jasno da je država odustala od tradicije duge pola stoljeća jer su stručnjaci iz DHMZ-a uvjerili političare da obrana od tuče zapravo nije učinkovita. Da ne daje rezultate. Da je skupa. Da košta oko 13 milijuna godišnje. Da nije ekološka. Da je puno bolje rješenje za državu da si poljoprivrednici osiguraju usjeve i nasade ili iznad voćnjaka postave zaštitne protugradne mreže, pa i uz pomoć EU fondova.
Ideja o operativnoj obrani rodila se u bivšem Sovjetskom savezu, a 70-ih godina uvela ju je i Jugoslavija. U DHMZ-u su, u analizi koju su objavili 2018. naveli da obrana od tuče ne postoji u EU legislativi te da je u sklopu državne hidrometeorološke službe osim nas imaju samo Rusija i Srbija. U Mađarskoj, Bugarskoj i Rumunjskoj je na dijelu teritorija provode državne agencije, a u Austriji se na privatnu inicijativu brane samo manja područja. Nemaju je ni Slovenci. U Hrvatskoj se provodi samo na sjeveru, u međurječju Save i Drave. Mnoge države su je ukinule nakon što Svjetska meteorološka organizacija nije uspjela nedvojbeno dokazati da srebrni jodid, na čijem se unošenju u olujne oblake i temelji cijeli sustav obrane, pomaže u sprečavanju tuče.
I tako se polako, a da to Sabor još nije formalizirao, obrana postupno ukidala i kod nas, a da to poljoprivrednicima nitko jasno nije rekao i ponudio nekakav alternativni model. I onda se, kakav peh, dogodi tuča kakve nije bilo desetljećima. Poljoprivrednici se žale da im je osiguranje preskupo, kao i zaštitne mreže, te da ne pokriva sve. Traže hitnu pomoć države i opet zazivaju Dudeka.
Pa valjda bi se i ti poljoprivrednici samoinicijativno mogli informirati o najboljim praksama za zaštitu svojih usjeva. Jesmo li mi na nekakvom izoliranom otoku ili smo zemlja usred Europe? Zar je moguće povjerovati da nitko od njih ne prati kako im radi branša u, primjerice, Austriji ili Njemačkoj?