Ograničenje globalnog zagrijavanja do 1,5°C u odnosu na predindustrijsko doba zahtijeva drastično smanjenje emisija za 7% godišnje do 2030., znatno više od smanjenja zabilježenog tijekom pandemije COVID-19. No ne samo da 40% najvećih svjetskih tvrtki ne poduzima nikakve korake prema ostvarenju neto nultih emisija – od potrebnih 4 bilijuna dolara godišnje nedostaje više od polovice čime bi se financirale ključne faze razvoja tehnologija potrebnih u borbi protiv klimatskih promjena, stoji u najnovijem izvješću Boston Consulting Groupa te se ističe kako svakim danom sve više zaostajemo za postavljenim ciljevima koji su ključni za za spas planeta.
– Podaci u ovom izvještaju poziv su na buđenje svijeta, potvrđujući da status quo više nije opcija – kaže globalni predsjednik BCG-a i glavni savjetnik Saveza izvršnih direktora klimatskih lidera Svjetskog ekonomskog foruma Rich Lesser. Hitno je potrebno da sve države i korporacije rekalibriraju svoje strategije prema postizanju kratkoročnih ciljeva, uključujući transparentnost u objavljivanju svojih planova za postizanje neto nultih emisija, pri čemu fokus mora biti na klimatskim inicijativama i financijskim ulaganjima koji omogućuju brze i značajne rezultate.
– To uključuje formiranje partnerstava za smanjenje emisija u lancima opskrbe, brzu adaptaciju postojećih tehnologija poput solarnih panela, vjetroturbina, električnih vozila te izgradnju infrastrukture za energetsku efikasnost i smanjenje emisija metana, a usto je potrebno osigurati pravednu energetsku tranziciju koja će uvažiti različite ekonomske i socijalne posebnosti i izazove kako bi se izbjeglo isključivanje bilo koje zajednice ili pojedinca – tvrdi se u izvješću BCG-a. No, dok 35% globalnih emisija spada pod ciljeve neto nultih emisija do 2050., samo mali dio ima podršku stvarnih politika. Manje od petine velikih kompanija ima ciljeve usklađene s granicom od 1,5°C, a samo nekoliko ima konkretne planove za ekološku tranziciju. Većina potrebnog smanjenja emisija morat će doći od tehnologija koje su još uvijek skuplje i manje razvijene, zahtijevajući veće investicije i političku podršku, kažu iz BCG-a.
Financijski izazovi su dvostruko veći u zemljama u razvoju nego u razvijenima. Europa i Rusija već su zagrijane za više od 2°C, Arktik za 4°C, a oceani bilježe rekordne temperature. Svaki porast veći od 1,5°C nije politički izbor, već znanstvena nužnost. Prilagodba je neizbježna, ali s porastom temperatura postaje skuplja i manje efikasna. Prema istraživanju iz 2023., deset zemalja u razvoju do 2030. suočit će se s porastom troškova prilagodbe na klimatske promjene, između 60 i 260% ako dosegnu zagrijavanje od 3,5°C. Unatoč nekim pozitivnim promjenama, ključne zemlje i dalje odgađaju svoje ambicije, postavljaju nedovoljno ambiciozne ciljeve za ovu dekadu ili se bore s izradom učinkovitih planova provedbe. Iako smo svjedoci povećanja nacionalnih obveza prema ciljevima neto nultih emisija, samo jedna trećina svjetskih emisija trenutačno je obuhvaćena planovima za dostizanje neto nultih emisija do 2050. godine. S druge strane, Velika Britanija, primjerice, planira dodijeliti više od 100 novih dozvola za eksploataciju nafte i plina. Francuska nije uspjela dostići svoje ciljeve za obnovljive izvore energije do 2023., privremeno je povećana upotreba ugljena u Europi nakon ruske invazije na Ukrajinu, a SAD je zabilježio rekordnu proizvodnju nafte i odobrio bušenje u Arktiku u 2023. Posebnu pažnju treba obratiti na pojedine zemlje koje imaju veću odgovornost zbog njihova udjela u globalnim emisijama. Od deset najvećih svjetskih emitera, koji zajedno čine oko 65% globalnih emisija, pet zemalja – Kina, Indija, Rusija, Indonezija i Iran – na putu su da do 2050. proizvedu više od 300 gigatona više od onog što je dopušteno za održavanje razina potrebnih za dostizanje cilja od 1,5°C.
VEZANI ČLANCI:
– Ove zemlje predstavljaju gotovo polovicu globalnog viška emisija stakleničkih plinova, što povećava potrebu za raspravom o pravednosti u klimatskim promjenama. Kada se uzme u obzir povijesna odgovornost i ekonomska sposobnost zemalja, EU i SAD zajedno s Kinom postaju podjednako odgovorni za smanjenje prekomjernih emisija – tvrdi se u izvješću. Na korporativnoj razini pak, broj tvrtki koje su usvojile znanstveno utemeljene ciljeve porastao je više nego šesterostruko od kraja 2020. do kolovoza 2023. Međutim, brojne velike korporacije, posebice one izvan zapadnih zemalja, još uvijek nisu postavile ciljeve ili, ako jesu, oni često nisu adekvatni u smislu obuhvatnosti i implementacije.
Manje od 20% od tisuću najvećih svjetskih tvrtki je u skladu s ciljevima ograničavanja zagrijavanja na 1,5°C, dok gotovo 40% njih ne preuzima nikakve obveze. Samo 2% tvrtki ima sveobuhvatne, javno objavljene planove prelaska koji su stvarno doveli do smanjenja emisija u skladu s ciljevima od 1,5°C u razdoblju od 2018. do 2021., oslanjajući se uglavnom na manje zahtjevne strategije, kao što su poboljšanje energetske efikasnosti i korištenje obnovljivih izvora energije, kažu iz BCG-a. Za ubrzanje napretka tvrtke moraju povećati investicije u kompleksnija rješenja i prihvatiti veće financijske izazove i ulaganja, poručuju. A ne samo da nedostaje sredstava nego je za potrebe razvoja v jetro energetskih projekata potrebno obučiti i stotine tisuća radnika, a i solarna strategija EU zahtijeva stotine tisuća novih radnih mjesta do 2030.
Klimatologinja Dunja Mazzocco Drvar, direktorica programa zaštite prirode u WWF Adriji, kaže kako su se države, s jedne strane, prekasno počele baviti time na koji ih način postići i stvarno provoditi, a ne samo donositi politike koje idu u smjeru prave borbe protiv klimatskih promjena.
– S druge strane, mi svi kao građani tek recentnih godina postajemo svjesni klimatskih promjena, prvenstveno kad osvijestimo da su nam zime redovito bez snijega i kad doživimo toplinske valove koji rezultiraju olujama, sušama i požarima ljeti. I tek nam sad to postaju teme. Svjetske postavljene ciljeve postići ćemo samo ako klimatska politika postane dio svih resornih politika i ako te politike uistinu provodimo i u praksi. Nedavno je WWF na europskoj razini izradio studiju kako pojedine europske politike utječu na klimu i podaci su dosta poražavajući. Naime, Direktiva o obnovljivim izvorima energije nastavlja poticati spaljivanje šumskog i poljoprivrednog otpada. Još uvijek znatan dio Zajedničke poljoprivredne politike, pogotovo koji se tiče proizvodnje i potrošnje proizvoda životinjskog porijekla, potiče prakse koje onečišćavaju tlo. Direktiva o energetskoj taksonomiji i dalje ne kažnjava financijski prometne sustave koji jako onečišćuju i Europa još uvijek financijski ne kažnjava industrije koje zagađuju. Bez ozbiljnih intervencija u sektore zagađivače i poticanje mjera koje su okolišno i klimatski održive, teško ćemo postići ciljeve koje smo si zadali – tvrdi ona ističući da se planet već dugo, od sredine prošlog stoljeća, zagrijava, a posljedice se osjete i to se će se i nastaviti. Hrvatska je kao članica EU predala EK nedavno revidirani Nacionalni energetski i klimatski plan. U njemu je, što je i bila obveza, definirala određene energetske ciljeve i mjere kojima bi ih trebalo postići.
– Međutim, nismo pretjerano ambiciozni na tom planu i u sljedećih godinu dana, koliko će trajati konzultacije, bit će sigurno još puno razgovora kako taj dokument učiniti boljim da i stvarno postignemo neke ciljeve. Za Hrvatsku najveći klimatski rizici leže u sektorima poljoprivrede, šumarstva, ribarstva, energetike i turizma – domeće ističući kako je ključno shvatiti da nemamo baš alternativu borbi protiv klimatskih promjena i da politike koje donosimo i provodimo moraju biti ujednačene i usmjerene na održivost, bilo da se radi o prometu, energetici, poljoprivredi, graditeljstvu, turizmu, upravljanju vodama ili otpadom.
– Moramo ih donositi brzo, moramo ih provoditi brzo i sustavno i moramo ih prihvatiti kao dio našeg novog svakodnevnog života. Nije dovoljno da samo pravilno razvrstavamo otpad ili koristimo obnovljive izvore energije. Cilj bi trebao biti da prestanemo koristiti fosilna goriva, zagađivati i mijenjati način na koji koristimo resurse koje imamo na raspolaganju, kako se hranimo, koja prometna sredstva koristimo. Naravno, da ne zagađujemo svi jednako i zato je ključno da politika djeluje u smjeru restrukturiranja gospodarstva na način da financijski podržava industriju koja je održiva i klimatski neutralna, a sankcionira zagađivače – zaključila je.
Atmosferski fizičar prof. Branko Grisogono kaže kako aktualno klimatsko stanje postaje alarmantno. Vjerojatnost da će ova godina biti najtoplija u više od 160 godina, otkako postoje službena meteorološka i klimatološka te oceanografska mjerenja, 99-postotna je. Postoje i starija mjerenja na pojedinim točkama Zemlje, a još dalje unatrag idemo s pomoću tzv. proxy podataka, tj. putem indirektnih mjerenja koji se mogu rekonstruirati iz godova drveća, koraljnih grebena, starih uzoraka leda, izotopa... Dakle, to je klimatološka forenzika. Zna se da je prosječan nivo CO2 pri dnu atmosfere nadišao nivo koji je postojao prije više od 3 milijuna godina – i to je jako zabrinjavajuće – objašnjava on ističući kako ćemo tijekom ovoga desetljeća gotovo sigurno premašiti ograničenje od 1,5°C zagrijavanja u odnosu na kraj 19. stoljeća. Za sada postoje teorijske šanse da se krajem ovoga stoljeća ipak vratimo na taj “magični” temperaturni prag, međutim, za mnoge biljne i životinjske vrste bit će prekasno jer će u međuvremenu izumrijeti.
– Europa, posebice EU, igra standardno licemjerno, kao i većina tzv. razvijenog svijeta. Naši ih politikanti u tome itekako dobro prate. Vizionara nema, već samo da ostanu na vlasti još nekoliko godina. Nažalost, to je domet domaće i strane politike. Gotovo nitko ne govori o miru u svijetu, već politikanti žele još više da se ratuje, onečišćuje, razara. Za izlazak iz ove opće krize, koja je klimatska, moralna, ekonomska i politička kriza, potrebno je jedinstvo čovječanstva, a mi smo daleko od toga – zaključio je prof. Grisogono.
VEZANI ČLANCI:
Što zapravo poduzimamo, pitali smo u resornom Ministarstvu gospodarstva i održivog razvoja, koje je nadležno za usklađivanje važećih strateških dokumenata, za praćenje, izvješćivanje i smanjenje emisija stakleničkih plinova u RH te zaduženo za kontrolu izvršenja obveza i prema potrebi predlaganje intenziviranja mjera za smanjenje emisija stakleničkih plinova.
– Republika Hrvatska obavezu smanjenja emisija za 55% do 2030. provodi na razini EU putem EU sustava trgovanja emisijskim jedinicama stakleničkih plinova (EU ETS) i putem dodjele godišnjih emisijskih kvota za sektore izvan EU ETS-a (manje intenzivna industrija, zgradarstvo, promet, poljoprivreda i otpad – ESR sektori) u skladu s Uredbom o zajedničkoj podjeli napora država članica (Effort Sharing Regulation, ESR) – odgovaraju. Za EU ETS sustav uspostavljen je zajednički cilj smanjenja emisija na razini EU do 2030. od 62% u odnosu na razinu emisija u 2005. u što je uključeno 45 postrojenja iz RH i tri zrakoplovne kompanije. Od 2025. će biti uključeno i pomorstvo, a zgradarstvo i cestovni promet od 2027. – odgovaraju iz MINGOR-a.
Nacionalnim energetskim i klimatskim planom, koji se trenutačno ažurira prema novim EU ciljevima, emisije u ESR sektorima do 2030. moraju se smanjiti za 16,7%. U ETS sektoru planirano je smanjenje stakleničkih plinova za 50,2% u odnosu na 2005., udio OIE u bruto neposrednoj potrošnji energije 42,5%, a u prometu 21,6%... U natječajima iz NPOO-a, među ostalim, uvedeni su klimatski kriteriji za povećanje strukturne održivosti gospodarstva i poticanje niskougljične tranzicije, dekarbonizacije energetskog sektora, razvoja konkurentnog, energetski održivog i učinkovitog prometnog sustava i ekonomije s niskom razinom emisije CO2 u svim sektorima, promicanje održivog prometa i uklanjanje uskih grla u infrastrukturi ključnih mreža. Dodatna sredstva za niskougljičnu tranziciju osigurana su i uspostavom dva fonda koji se financiraju prihodima od dražbe emisijskih jedinica iz EU ETS-a: Modernizacijski fond iz kojega Hrvatska može računati na oko milijardu eura do 2030., te Inovacijski, kojim se podupire vizija klimatski neutralne Europe, pomaže poduzećima da ulažu u čistu energiju kako bi potaknuli gospodarski rast, stvorili lokalna radna mjesta za budućnost i ojačali tehnološko vodstvo Europe na globalnoj razini – i trenutačno je procijenjen na oko 40 milijardi eura do 2030.
Iz Fortenova grupe kažu kako im je, s obzirom na njihov veliki potencijal u podupiranju zelene tranzicije u jugoistočnoj Europi, dugoročna vizija ostvariti pun ide karboni zaci j s ki potencijali prilike zelene tranzicije. Lani je, tako, među ostalim, u Fortenovi uspostavljen sustav za prikupljanje podataka o emisijama stakleničkih plinova (GHG) u suradnji s Energetskim institutom Hrvoje Požar – od izračuna emisija i prikaza rezultata u skladu s protokolom o GHG-u i normom ISO 14064-1 do pripreme akcijskog plana za smanjenje emisija stakleničkih plinova i analize uvjeta za postizanje ugljične neutralnosti. Osim energetske učinkovitosti kao prve postaje putovanja prema održivosti, Grupa je, tvrde, usmjerena na istraživanje mogućnosti za brzo povećanje upotrebe obnovljive energije.
Podravka grupa je u ožujku ove godine donijela Strategiju održivog poslovanja i kroz nju definirala 10 strateških ciljeva koje planira ostvariti do kraja 2030.
– Okrenuli smo se korištenju obnovljivih izvora energije, postavili ambiciozne ciljeve smanjenja emisije CO₂ za 60% na razini društva Podravka d.d. i 40% na razini Grupe. Također, radimo na uvođenju reciklabilne, povratne ili kompostabilne ambalaže za sve prehrambene proizvode. Transformacija poslovanja na načelima održivosti Podravci donosi povećane troškove te za realizaciju strategije planiramo izdvojiti 100 milijuna eura vlastitih sredstava ili, sukladno mogućnostima državnog proračuna, koristiti europska sredstva – kažu iz Podravke te dodaju kako je, osim dostupnosti financijskih resursa, bitna i raspoloživost novih tehnologija koje će takvu tranziciju omogućiti.
Iz Končar grupe kažu kako su zelenoj energetskoj tranziciji bili posvećeni dugi niz godina, daleko prije nego što je održivi razvoj postao trend.
– Končar je danas prepoznat kao respektabilan i etabliran proizvođač visoko tehnoloških proizvoda i rješenja za provedu zelene energetske tranzicije na razini čitavog EU, čiji se doprinos smanjenju ugljičnog otiska na nacionalnoj i globalnoj razini očituje prvenstveno u segmentu korištenja obnovljivih izvora energije i elektrifikacije javnog prijevoza. Konkretno, dosad smo uspješno realizirali više od 400 projekata izgradnje i revitalizacije hidroelektrana diljem svijeta. Još 2012. postignut je značajan tehnološki iskorak razvojem vjetroagregata i izgradnjom vlastite vjetroelektrane (VE Pometeno brdo), s ukupnom instaliranom snagom od 20 MW, koja godišnje proizvede 25 milijuna kWh. Nadalje, u samo protekle tri godine Končar je izgradio četiri sunčane elektrane ukupne instalirane snage 30 MW. Trenutačno je u izgradnji i peta sunčana elektrana u Slavoniji (SE Črnkovci 8,5 MW), a prije desetak dana potpisan je ugovor za najveću sunčanu elektranu u portfelju HEP-a, instalirane snage 13,5 MW, koja će se graditi u Dugopolju – objašnjavaju iz Končara.
Svoja znanja i kapacitete implementirali su, tvrde, i za smanjenje vlastitog ugljičnog otiska. Izgradnja čak četiri integrirane sunčane elektrane na krovovima vlastitih tvornica na lokacijama Jankomir i Fallerovo šetalište pokriva dio potrošnje električne energije tvornica te uvelike smanjuju i njihove emisije CO2. Rezultat ovih ulaganja najbolje je vidljiv u konkretnim pokazateljima energetske učinkovitosti iz kojih proizlazi da je ukupna potrošnja energije po jedinici prihoda u 2022. niža za 14% u odnosu na 2020., što također prati i smanjenje ukupne emisije CO2 po jedinici prihoda koja je u 2022. u odnosu na 2020. niža za 15%. Sva električna energija koju tvrtka kupuje (gotovo 30.000 MWh) nabavljena je iz obnovljivih izvora, čime je također pružen doprinos godišnjem smanjenu emisija od 4622 tone CO2. Ukupna potrošnja vode na Končarovim lokacijama u apsolutnom iznosu u razdoblju od 2020. do 2022. smanjena je za 10%. Sukladno tome, Grupa Končar raste, proizvodi i zapošljava više, a troši i zagađuje manje, istaknuli su, među ostalim. Nestléov put prema nultoj stopi do 2050. obuhvaća pak potporu obnovljivoj poljoprivredi, suradnju s dobavljačima na stvaranju nultog utjecaja proizvodnje Nestléovih proizvoda na krčenje šuma, prebacivanje svih 800 Nestléovih postrojenja na stopostotno obnovljivu energiju, transformaciju proizvodnog portfelja poput smanjenja štetnih učinaka Nestléovih proizvodnih receptura i kretanje u smjeru ugljično neutralnih brendova... Svi ti planovi su, naravno, dobri – pitanje je samo hoće li planet dočekati i da se i ostvare.
Geološka arhiva otkriva da je klima na Zemlji varirala otkad planet postoji, s prirodnim hladnim i toplim fazama. Malo ledeno doba završilo je tek 1850. godine. Stoga ne čudi da sada prolazimo kroz razdoblje zagrijavanja.