Odluku Andreja Plenkovića da parlamentarni izbori budu obavljeni već početkom ljeta većina promatrača analizira sukladno vlastitom političkom opredjeljenju. Protivnici aktualnog premijera i njegove stranke prepoznaju u ranijem terminu održavanja izbora Plenkovićevu manipulativnost, nesposobnost i kukavičluk.
Smatraju da bježi jer nije sposoban riješiti nijedan postojeći problem, a kamoli one probleme za koje nije potrebna kristalna kugla da bi se projicirali kao predstojeći pad standarda, urušavanje poduzetništva i gubitak radnih mjesta. Oni koji ga podržavaju, naravno, podržavaju i odluku da se na izbore ide koncem lipnja ili početkom srpnja, ovisno o datumu koji predsjednik države Zoran Milanović odredi.
S druge strane, ne treba biti naivan pa misliti da bi bilo drugačije da kormilo vlasti u ovom trenutku nije u rukama HDZ-a, kao što jest, već u rukama SDP-a. Bilo bipotpuno jednako. Poput odraza u ogledalu. Šef SDP-a Davor Bernardić tumačio bi građanima da je u ovim okolnostima važno da vlast na izborima dobije snažniji legitimitet upravo zbog toga što jesen sigurno donosi probleme s kojima će se biti lakše nositi s punim mandatom ispred sebe, a Andrej Plenković bi grmio da su raniji izbori Bernardićeva manipulacija, politička kombinatorika i bijeg nesposobnih kukavica…
Video - Maras Jandrokoviću donio kacigu: “Čujem da ste alpinist!”
Malo je tko očekivao
Politika je, poznato je, umijeće mogućeg. Ni najboljima nije lako kapitalizirati na izborima politike koje su provodili tijekom četverogodišnjeg mandata. Samo za ilustraciju podsjetimo da je Winston Churchill, na primjer, državnik i strateg koji je zajedno sa Saveznicima slomio kičmu Hitlerova nacizma i vodio Ujedinjeno Kraljevstvo u veliku vojnu i povijesnu pobjedu, iste te 1945. godine izgubio parlamentarne izbore, i to samo dva i pol mjeseca nakon pobjede u Drugome svjetskom ratu. Dogodilo mu se ono što bi u tom trijumfalnom kontekstu malo tko očekivao.
Ratni pobjednik samo dva mjeseca poslije postao je izborni gubitnik. O tome kako je onima koji su se, poput hrvatskog premijera Plenkovića, tijekom mandata borili s bezbrojnim aferama, kojima su ministri otpadali poput suhog lišća s grana pod teretom sukoba interesa i pogodovanja, koji vuku teret sumnjiva državnog preuzimanja, a potom prepuštanja bankama i tzv. lešinarskim fondovima najveće privatne kompanije,koji su izgubili predsjedničke izbore, a nisu dobro prošli ni na europskima, koji su zbog ideološkog nerazumijevanja izgubili dio biračkog tijela…, ne treba ni govoriti. Stjecajem okolnosti koje se uopće nisu mogle predvidjeti, odnosno zahvaljujući pojavi nepoznatog koronavirusa koji je privremeno zaustavio svijet, dogodilo se da je upravo ovo jedini trenutak u kojemu Andrej Plenković ima ozbiljnu šansu osvojiti novi mandat. Ne i jamstvo da će tako biti, naravno. Kad je riječ o terminu održavanja izbora, on zapravo nema izbora.
Jesen bi bila sasvim druga priča. Ekonomski, psihološki i epidemiološki. Upravo zato što je svjestan svih utega koji ga opterećuju i što je svjestan da mu je ovo jedina prilika upustio se u dramatičnu utrku s vremenom. Ovo je njegov „sad ili nikad“ trenutak. Prvo, još uvijek ima vremena za kapitaliziranje dobrog posla koji je odradio Nacionalni stožer za civilnu zaštitu u obuzdavanju epidemije koronavirusa. Lako se prisjetiti pozitivnog šoka svekolike javnosti da je u Hrvatskoj, toj našoj korumpiranoj, nesposobnoj i slaboj Hrvatskoj, moguće da na scenu izađu, odnosno budu pušteni, stručni ljudi i da oni naoružani znanjem i strukom drže pod kontrolom virus koji je smrtnom kosom pokosio susjednu Italiju i jednu od najrazvijenijih europskih regija Lombardiju.
Da je bilo obrnuto, i da su u Hrvatskoj umirale stotine ljudi svakog dana, bilo bi prosječnom Hrvatu „normalnije“ jer bi bilo očekivano. Posljedica tog pozitivnog šoka bilo je veliko povjerenje u rad Stožera, koje je počelo kopnjeti tek kad su neke njihove odluke dobile politički kontekst. Drugo, još ima vremena kapitalizirati i činjenicu da je Vlada paketom gospodarskih mjera pružila slamku spasa poduzetništvu iradnicima. Uz sve manjkavosti, a ima ih, jer su mnogi poduzetnici čekali na isplate dulje nego što su očekivali i u svemu su se osjećalo jako nesigurno, neosporno je da je Vlada poslušala sugestije i osigurala kakvo-takvo preživljavanje u prvim mjesecima koronakrize. S protokom vremena, međutim, i taj se pozitivni efekt gasi jer poduzetnički sektor ne želi da se stvar zaustavi na novčanima poticajima, već da se ova prilika iskoristi za dubinsku reformu sustava i transformaciju Hrvatske u državu prijateljski nastrojenu prema poduzetništvu.
Nestala je pozornica
Međutim, u toj epizodi ulazi se u polje politike, a igra i ulozi su za političara bitno rizičniji od novčanih isplata poticaja za preživljavanje. Strukturne reforme podrazumijevaju kirurgiju u strukturi, a tamo se nalazi mnoštvo sitnih tumora koji se bore protiv toga da budu odstranjeni. Govorimo li o reformama u strukturi države, upravo za njih je bolje imati puni mandat od mandata koji istječe… Naravno, ako pretpostavimo da postoji volja da se u to uopće uđe. No, i to ćemo vidjeti poslije izbora, tko god da na njima dobije vlast. Treće, premalo je vremena da bi se oporbeni blok, poglavito SDP kao vodeća stranka, mogao snažno nametnuti. U vremenu kojemu je okvir postavio strah za zdravlje, život i budućnost teško je nadmetati se s protivnicima koji iza sebe imaju neospornu činjenicu da je prvi udar koronakrize prošao bolje nego što je itkona početku očekivao.
Čak ni to što je u međuvremenu objavljeno da su vodeći stručnjaci stožera dr. Alemka Markotić i dr. Krunoslav Capak članovi HDZ-a nije otvorilo ozbiljan prostor za oporbeni protuudar na Plenkovića. Najprije zbog toga što članstvo u političkoj stranci nije nezakonito, a potom i zato što nečija stručnost u stvarnom životu nema veze s njegovim političkim opredjeljenjem. Nečije političko opredjeljenje može utjecati na njegovo napredovanje, ali ne na stručnost. U jednom trenutku, dakle, to je bila tema, no sad kad je Sabor raspušten nestala je pozornica s koje se tu i tamo moglo koji put baciti sjenu na stručnjake prozivajući ih da su robovi politike. Četvrto, malo je vremena ostalo i za ozbiljnu organizaciju na desnici.
Snažan je dojam da je Domoljubni pokret Miroslava Škore tijekom tjedana korona-izolacije spavao, pa se čak i on sam slabo oglašavao jer nije imao što suvislo komunicirati o politici, HDZ-u i Plenkoviću dok je u fokusu građana birača bilo zdravlje. Upravo o tome koliko će jaku ponudu na izborima dati Domoljubni pokret ovisi i rezultat kojemu se nada Plenković. Škoro mu je pomrsio račune na predsjedničkim izborima. Odnio je glasove bivšoj predsjednici Kolindi Grabar-Kitarović i pridonio pobjedi Zorana Milanovića. Što ima manje vremena, očekivati je da će ponuda biti manje atraktivna. Pogotovo što je i sam Škorin imidž poštenog narodnog čovjeka koji postaje političar zato što njegov narod to od njega očekuje narušen informacijama o zemljištu pokraj zagrebačke bolnice Merkur na kojemu naplaćuje parkiranje 15 kuna po satu. Dakle, u zemlji u kojoj su poduzetnici u startu sumnjivi, pa je time i svaki poduzetnički projekt sumnjiv, ako ne i smrdljiv, Škoro je od junaka postao isto kao i prosječni poduzetnik – pomalo sumnjiv…
Oporba u svojim redovima
Peto, uz pomoć države gospodarstvo trenutačno šepa, ali u rujnu može pasti na koljena. Državni će proračun biti iscrpljen i novca za nastavak mjera za spas radnih mjesta i opstanak poduzetništva neće biti. Turistička sezona u zadanim okvirima ne može biti dobra, a upravo turizam čini 20 posto hrvatskog BDP-a. Ujesen je, dakle, moguće očekivati val stečajeva, gospodarski pad veći od najavljenog, porast broja nezaposlenih, a time i socijalnih slučajeva, porast iseljavanja bude li kamo imalo smisla ići s obzirom na to da će recesija biti globalna pojava… U takvim okolnostima izaći na izbore bilo bi predavanje izgleda za pobjedu protivnicima na pladnju. Šesto, oporba koju Plenković ima u vlastitim redovima zahvaljujući njegovu najjačem savezniku koronavirusu potpuno je nestala sa scene. Nije ugušena, ali je ušutkana do nevidljivosti.
Video - Ivica Relković: ZDS se ne smije nalaziti u statutima. Narod od toga treba otklon
Jedini koji se zasad razotkrio i povukao konkretan potez je vukovarski gradonačelnik Ivan Penava. A ostali? Sjeća li se još netko Davora Ive Stiera, Mire Kovača ili Milijana Brkića? Nisu oni, naravno, nestali, ali su postali puno manjevažni nego što su bili, da o njihovoj vidljivosti u javnom prostoru ne govorimo. Plenkovićev je interes da i njima uskrati vrijeme za predizbornu konsolidaciju i unutarnje udare, pa je i to jedan od razloga zbog kojih su mu brzi izbori bitni. Dodatno slabljenje unutarstranačke oporbe najefikasnije se može rješavati, i to na dugi rok, izbornim listama na kojima ih neće biti. Sedmo, brak iz interesa sa zagrebačkim gradonačelnikom Milanom Bandićem treba što prije razvrgnuti, barem na nacionalnoj razini, a izbori su pravi način da se i to pitanje riješi. Plenković jednostavno ne može s njim čekati jesen.
Bandić je postao teret i ne može biti dio rješenja nijednog problema. Da je Bandić postao teret, vidjelo se i u predsjedničkojkampanji Kolinde Grabar-Kitarović koja je, zahvaljujući njegovoj potpori, „kolačima koja bi mu nosila u zatvor“ i rođendanskoj torti sa zloupotrijebljenim predsjedničkim insignijama izrađenim u šećernoj fondant-glazuri, izgubila glasove birača koji nisu mogli suspregnuti osjećaj gađenja… Uz to, Bandić je u Zagrebu zatrpanom ruševinama najomraženiji političar. Nikome razumnom ne može biti shvatljivo njegovo ponašanje u tjednima poslije potresa, pa i do danas. U najdramatičnijem trenutku koji je pogodio glavni grad Republike Hrvatske, gradonačelnik je pustio da zavladaju kaos, dezorijentiranost i da se sustav doslovno raspadne. Osmo, potres u Zagrebu dogodio se prije dva mjeseca, a Vlada se ponašala manje-više kao da to nije njezina stvar.
Budući da se do jeseni, konstituiranja novog saziva parlamenta i izglasavanja povjerenja novoj Vladi, stvari za Zagreb i Zagrepčane koji su stradali neće puno pomaknuti s mrtve točke, brzi su izbori i u tom kontekstu za Plenkovića bolji od rujanskih. Još ima vremena da Vlada postane mjesto gdje će se kreirati politike za pomoć građanima kad je već gradonačelnik podbacio. To se vidi iz ovotjednih izjava i najava premijera Plenkovića koji govori da je Vlada već interventno odobrila 140 milijuna kuna iz proračunskih rezervi za sanaciju gorućih problema, razrušenih dimnjaka i krovova te ugradnju kondenzacijskih bojlera. Najavio je i mogućnost povlačenja dvjestotinjak milijuna eura iz europskog fonda solidarnosti. Objavio je da će Vlada plaćati podstanarstvo građanima bez krova nad glavom do sanacije njihovih kuća i stanova…
Nije nevažno...
Deveto, premijerova je igra visokog rizika, ali je taj rizik za njega i HDZ ipak nešto niži nego da izbornu utakmicu zaigra u rujnu. Psihološki gledajući, trenutak u kojemu je kod ljudi još svježe sjećanje na strah za zdravlje, za djecu i starce pridonosi potrebi da se ostane u sigurnoj zoni i da se bez prijeke potrebe ne eksperimentira. Plenkoviću ide naruku i taj aspekt ljudske prirode u kojemu sjećanje na uspjeh u nedavnoj borbi protiv brzog širenja zaraze i masovnih smrti prekriva mnogo onoga lošeg, nedorečenog, obećanog, ali ne i provedenog što je obilježilo prethodne godine njegova mandata.
Nije nevažno ni to što će dio birača u to vrijeme već biti na godišnji odmorima izvan svog mjesta prebivanja te da se mnogima neće dati zamarati vađenjem potvrda s pomoću kojih mogu glasovati ondje gdje budu. Računajući na to da je dobar do HDZ-ova biračkog tijela ruralno stanovništvo i da oni neće prevladavati među biračima na odmoru, logično je zaključiti da je i to jedan od elemenata u prilog ljetnim izborima… Deseto, posljednje u ovom nizu, ali nikako najmanje bitno. Plenković jednostavno mora ići na izbore upravo sada jer sad još postoji mala nada da može biti i bolje nego što se misli. Ujesen te nade neće biti. Sve ćemo znati i proživljavati…
VIDEO: Premijer Andrej Plenković komentirao raspuštanje Sabora
sretan sam da nas u krizi vodi ovakva vlada, kao da nam ih je poslao dragi Bog!