Linda Begonja

Zbog ozljeda ne mogu se više posvetiti plesu koji obožavam

'16.01.2013., Zagreb - 50. izvedba predstave Krletka, J. Poireta u kazalistu Kerempuh. Linda Begonja. Photo: Slavko Midzor/PIXSELL'
Foto: 'Slavko Midzor/PIXSELL'
17.01.2014.
u 21:26

Glumicu kazališta Kerempuh Lindu Begonju televizijska publika upoznala je kroz brojne sapunice, komedije, pa čak i glazbenu dramu.

Glumicu kazališta Kerempuh Lindu Begonju televizijska publika upoznala je kroz brojne sapunice, komedije, pa čak i glazbenu dramu. Gledali smo je u “Larinu izboru”, “Pod sretnom zvijezdom”, “Ne daj se, Nina”, a u prošloj je godini istovremeno glumila u “Stelli” i “Tajnama”. Prepoznatljivo TV lice ima i bogatu kazališnu karijeru, a trenutačno, između ostalog, briljira u komediji “Buba u uhu” u kazalištu Kerempuh. O ljubavi prema plesu, novim filmskim projektima i slobodnim trenucima ljepotica nam je progovorila u iskrenom intervjuu.


15 minuta slave

Što najviše pamtite sa snimanja mjuzikla “Stella”?

Svaki projekt nosi sa sobom neke nove ljude, nova iskustva i nove izazove. “Stella” mi je otvorila mogućnost da se okušam u jednom drukčijem formatu - u seriji s elementima plesa i pjevanja - formatu koji je nov i drugačiji za naše podneblje. Pamtit ću je po angažmanu ekipe iza i ispred kamere. Svi su se trudili dati najkreativniji dio sebe. Ali najviše će mi ostati u sjećanju po tragičnoj ulozi Jagode Klarić koju sam pokušala napraviti kao metaforu hrvatske stvarnosti danas, bez ikakva uljepšavanja, bez nade da može biti bolje. Kroz nju sam pokušala ispričati tešku priču jedne razrušene obitelji koja traži način da se nosi sa smrću djeteta. Kakvo je vaše mišljenje o reality-showovima?

Nikad me nisu zanimale takve forme. Rijetko kad ih gledam. Možda samo ponekad, kao specifičan fenomen našeg doba, da si pojasnim koliko je Warhol bio u pravu kada je još 1968. rekao da svatko može biti slavan na 15 minuta. Vrijeme u kojem živimo prepuno je instant-proizvoda: od hrane koju jedemo do nezahtjevnih sadržaja što ih svakodnevno konzumiramo kroz medije. Stoga mi se u ovom kontekstu ta Warholova rečenica čini potpuno točnom. U vrijeme vaše mladosti nije bilo reality-showova. Da ih je bilo, biste li se prijavili, recimo, za pjevački talent godine? Ne vjerujem da bih ikada to učinila. To nije u mojoj prirodi. I kao mlada glumica na početku karijere i sada, već kao srednja generacija, uvijek sam pokušavala sebe dublje propitkivati, naći dublji smisao u onome što i kako radim, bez obzira na to kojom se formom bavim. Mislim da se, od mojih studentskih dana i profesionalnih početaka, od ‘92., puno toga promijenilo, i to nagore. Tada je, ako baš hoćete, medijski tretman kazališta bio puno ozbiljniji. Tada su mladi glumac ili glumica u medijima mogli puno ozbiljnije govoriti o svome kazališnom radu. Danas toga ima tako malo. Glumci su, nažalost, medijima zanimljivi samo ako se pojave u reality-showovima ili na televiziji. I publika procjenjuje kvalitetu glumaca isključivo po tome koliko su prisutni u medijima. Opet, nažalost. Snimili ste više tv-serija nego filmova. Odgovara li vam to više? Puno sam ponuda za rad na televiziji odbila, razmišljala mogu li se prilagoditi diktatima tržišta, je li to potrebno, mogu li u tim uvjetima napraviti dobro svoj posao a da se ne kompromitiram. Međutim, u izboru projekata koje sam radila, bilo da je riječ o filmu ili tv-seriji, uvijek sam se vodila kvalitetom lica koje sam igrala, bilo mi je važno da su životna. Nastojim ne praviti razliku između formata. Bez obzira na produkcijske uvjete, uvijek pokušavam dati svoj maksimum. A hrvatski film - san svake hrvatske glumice - što reći? Čekam, možda i dočekam.

Zahtjevan sitcom

Koja vam je uloga u serijama dosad najdraža i zašto? Rijetko kad radim takve kategorizacije. Uvijek se cijela dam u projekt i ulogu, pa čak i kad mislim da je sve moglo ispasti puno, puno bolje i kvalitetnije. Možda ipak Monika iz “Ne daj se, Nina”. Imala sam nepresušnu energiju kojom sam s Edvinom Liverićem alias Aleksom kao partnerom pokušavala svladati zahtjevnu formu sitcoma i oštru duhovitu formu sitkomovskih karaktera. U takvoj brzini snimanja, kad imate puno scena dnevno, to je pravi podvig i kreativna realizacija na više razina. U kratkom filmu “Nigredo” sjajno ste otplesali valcer s Olgom Pakalović. Jesu li vas zvali u “Ples sa zvijezdama”? Mislite li da biste se dobro snašli u tom sve popularnijem showu? Volim ples. Čak i u standardnim i latino plesovima, gdje je forma strogo zadana, ples daje jedan osjećaj slobode. Za razliku od glume, ove vrste plesa su egzaktna umjetnost. U zadnjih par godina imala sam dosta ozljeda koljena i slomljenu nogu. Pojavljivanje u jednom takvom showu za mene bi, osim radosti, sigurno značilo trostruke treninge zbog straha od ozljeda. Zato zasad preferiram freestyle. Dnevna soba i klub dovoljni su da se izrazim. U posljednje vrijeme ipak ste se posvetili filmu. Radili ste na filmovima “Drugi”, “Teleport Zovko”, “Mirni ljudi”, možete li nam otkriti nešto o njima?

Jako mi je drago da su ih radili redatelji mlađe generacije: Ivona Juka, Ognjen Sviličić i Peđa Ličina. Želim im puno uspjeha. Peđa je s “Teleportom” već osvojio neke nagrade na festivalima, a “Mirni ljudi” i “Drugi” još su u postprodukciji. Teme kojima se bave i pristupi ovih autora vrlo su različiti - od tragikomičnog do prave dokumentarističke drame iz života tzv. malih ljudi. Bit će mi zanimljivo vidjeti sebe unutar toga.

Njezini kolaži

Dosta ste angažirani u kazalištu? Kako ste sve to stigli?

Kada radim film ili tv-seriju, u kazalištu sam uglavnom manje angažirana pa je moguće izvesti da nijedna strana ne bude oštećena.

Što najčešće radite u slobodno vrijeme kojeg najvjerojatnije ima premalo?

U vrijeme u kojem je 360.000 ljudi bez posla mislim da bi bilo licemjerno od mene, koja imam stalno zaposlenje, žaliti se na nedostatak slobodnog vremena.

Ljeta su gotovo uvijek radna, no nađe li se vremena za godišnji i kako ga koristite? Imate li neka omiljena mjesta, plaže na koje volite otići?

Zadnje dvije-tri godine trudim se da mi ljeta budu slobodna. Treba mi neko vrijeme da se očistim od posla. To mi se čini prirodno i jedino ispravno. Ne slušam se uvijek, nažalost. Rodom sam Zadranka pa kad imam slobodno, pokušavam to koristiti za posjet obitelji, pogotovo ljeti. Volim tišinu, stjenovite i sjenovite obale - što manje turista to bolje. Volim more i skrivam se od sunca. Po tome se baš ne bi reklo da sam s Mediterana.

Imate li neki zanimljiv hobi kojim se bavite uz brojne angažmane? Kada radim na nekoj predstavi, volim na naslovnoj stranici teksta sama napraviti kolaž fotografija koje izrezujem i slažem, koje me inspiriraju za rad, neki mali patchwork. Super je s odmakom od par godina baciti pogled na te tekstove i sjetiti se što je od tih mojih inspiracija ostalo u predstavi. I na kraju želje u 2014.?

Voljela bih da ljudi u 2014. budu manje homofobični, da imaju više razumijevanja za različitosti i da prihvaćaju one koji su drukčiji, da nestane mržnja i zavist i da što više ljudi dobije priliku za pristojan život, da ne moraju kopati po kontejnerima za smeće.

Ključne riječi

Komentara 2

Avatar mileudarcina 1
mileudarcina 1
21:48 17.01.2014.

Onako iskreno...za ovu domaću samozvanu glumačku personu nikad čuo a ni vidio....jel zna neko nešto o dotičnoj....

Avatar patkovic
patkovic
22:10 17.01.2014.

probaj želatinom oporavak

Važna obavijest
Sukladno članku 94. Zakona o elektroničkim medijima, komentiranje članaka na web portalu i mobilnim aplikacijama Vecernji.hr dopušteno je samo registriranim korisnicima. Svaki korisnik koji želi komentirati članke obvezan je prethodno se upoznati s Pravilima komentiranja na web portalu i mobilnim aplikacijama Vecernji.hr te sa zabranama propisanim stavkom 2. članka 94. Zakona.

Za komentiranje je potrebna prijava/registracija. Ako nemate korisnički račun, izaberite jedan od dva ponuđena načina i registrirajte se u par brzih koraka.

Želite prijaviti greške?

Još iz kategorije