Prema svemu sudeći udžbenici iz geografije morat će se mijenjati, kao i nazivi nekih pjesama. Naime, znanstvenici su tek nakon 375 godina otkad je ljudska noga stupila na njegov vidljivi dio potvrdili postojanje i osmog kontinenta, koji su nazvali Zelandija jer je Novi Zeland, uz još nešto manjih otoka, danas jedini vidljivi dio tog kontinenta.
Najmlađi kontinent na svijetu
Novi Zeland otkrio je 1642. godine Abel Tasman koji je bio u misiji traženja golemog kontinenta na južnoj hemisferi, za koji se tada vjerovalo da postoji. Taj pretpostavljeni kontinent Europljani su zvali Terra Australis. Tasman je stigao do Južnog novozelandskog otoka, vjerujući da je to legendarna Terra Australis. Inače, već tada su Europljani znali za Australiju, ali su mislili da je to nešto drugo, pa su taj kontinent nazvali po Terra Australis naknadno.
Tasman je, dakle, prvi otkrio obale Novog Zelanda, no nije shvatio ono što se sada pokazalo – da je Novi Zeland dio kontinenta koji se 94% nalazi – ispod morske površine. Tek 2017. godine grupa geologa objavila je svoje otkriće Zelandije – nazvane Te Riu-aMāui na jeziku Maora. Opisali su ga, i kartografski prikazali, kao kontinent od 4,9 milijuna četvornih kilometara, što je otprilike kao pola Australije. Od tada se i drugi znanstvenici time bave te je ovih dana objavljeno da je Zelandija geološki najmanji i najmlađi kontinent na svijetu.
A kvaka je u tome što samo nekoliko njegovih najviših vrhova kao otoci, poput Novog Zelanda, izviruju iz oceanskih dubina. Sumnje da je Novi Zeland dio nekog većeg kontinenta traju već gotovo stoljeće. Prve prave tragove postojanja Zelandije prikupio je škotski prirodoslovac Sir James Hector koji je 1895. zaključio da je Novi Zeland “vrh planinskog lanca velikog kontinentalnog područja koje se protezalo daleko na jug i istok, a sada je potopljeno”. Unatoč tom ranom otkriću, Zelandija je još gotovo cijelo stoljeće ostala izvan interesa znanosti.
Šezdesetih se definirao pojam kontinenta – široko geološko područje s velikom nadmorskom visinom, širokim rasponom stijena i debelom korom, no tek sredinom devedesetih dolazi do prekretnice. Naime, na snagu je tada stupila Konvencija Ujedinjenih naroda o pomorskom pravu, koja je dala motiv i vladi Novog Zelanda. U njoj se, naime, navodi da zemlje mogu proširiti svoja legalna područja izvan svoje ekskluzivne ekonomske zone te zatražiti svoj prošireni epikontinentalni pojas – sa svim mineralnim bogatstvima i naftom.
Kad bi Novi Zeland mogao dokazati da je dio većeg kontinenta, mogao bi znatno povećati svoj epikontinentalni pojas. Dokazi da je Novi Zeland dio nekog većeg kontinenta postupno su se skupljali, a sa svakim prikupljenim uzorkom stijena slučaj se za Novi Zeland poboljšavao.
Satelitski podaci ključni
Konačna potvrda proizišla je iz satelitskih podataka koji se mogu koristiti za praćenje sitnih varijacija Zemljine gravitacije u različitim dijelovima kore za mapiranje morskog dna.
Tom tehnologijom, Zelandija je jasno vidljiva kao masa, velika kao pola Australije. Kada je taj kontinent napokon predstavljen svijetu, “otključano” je jedno od najvećih pomorskih područja na svijetu. Nick Mortimer, geolog koji je vodio studiju iz 2017., kaže da kontinent osim Novog Zelanda obuhvaća i otok Novu Kaledoniju te malene australske teritorije otoka Lord Howe i Ball’s Pyramid. Zelandija je izvorno bila dio drevnog superkontinenta Gondwana, koji je nastao prije otprilike 550 milijuna godina, no prije otprilike 105 milijuna godina, zbog procesa koje tek treba otkriti, Zelandija se počela povlačiti i na kraju se toliko razvukla da se njezina kora sada proteže samo 20 km u dubinu i na kraju je nestala pod morem.
No, geolozi znaju da je Zelandija kontinent zbog vrsta stijena koje se ondje nalaze. Kontinentalnu koru obično čine magmatske, metamorfne i sedimentne stijene – poput granita, škriljevca i vapnenca, dok je oceansko dno obično samo od magmatskih stijena poput bazalta. No, i dalje je mnogo nepoznanica. Primjerice, nije jasno kako je Zelandija uspjela opstati iako je “tanka”, a znanstvenike zanima i kada je potonula i je li, zapravo, ikada cijela bila suha. Također ih zanima flora i fauna na njoj prije potonuća.
– Prilično je teško doći do otkrića kad je sve dva kilometra pod vodom, a slojevi koje trebate uzorkovati su i 500 metara ispod morskog dna. Dakle, čovječanstvo neće tako skoro otkriti sve njezine tajne – zaključio je Rupert Sutherland, jedan od znanstvenika koji se bave osmim kontinentom.
Od 12. veljače do 15. svibnja posjetite izložbu "Hrvatska svijetu"
Kak je krenulo.. mogli bi svi uskoro biti Zelandija