Među najpopularnijim pasminama danas su one koje imaju kratku njuškicu, na primjer mopsevi, francuski i engleski buldozi, pekinezeri, njemački bokseri ili kavalirski španijeli kralja Charlesa. Tome su doprinijele djelomično poznate osobe koje imaju takve kućne ljubimce. No pravi razlog je u našoj uređenoj ljudskoj sklonosti prema životinjama koje imaju „bebaste“ fizičke osobine, kao što su velike oči, ispupčeno čelo, uvučena brada i okruglasto lice, a nismo skloni izduženim licima, tankim nosevima i malim očima.
Naša želja da imamo dražesne, slatke kućne ljubimce dovela je do ozbiljnih posljedica za njihovo zdravlje i dobrobit. Brahicefalija (brachy = kratka i cephalic = koja se odnosi na glavu) ili kratka njuškica danas je problem koji pogađa pojedine pasmine pasa, mačaka i kunića. U prošlosti su psi s kratkim njuškama odabirani za uzgoj jer su im takve morfološke karakteristike koristile prilikom obavljanja poslova za koje su služili. Razlog je tome što je kraća njuška često praćena podgrizom, što omogućuje psu da diše kroz nos kad nešto drži u zubima. Međutim, tijekom prošlog stoljeća uzgojni odabir pasa s ovom vrstom poremećaja u razvoju poprimio je tako ekstremne razmjere da im je narušena funkcionalnost.
Nije se slušalo veterinare
Već nekoliko desetljeća doktori veterinarske medicine upozoravali su na zdravstvene probleme s kojima se susreću kućni ljubimci s kratkim njuškama. Posljednjih godina o problemu je govorilo europsko udruženje veterinara (FECAVA), a kod nas Odjel veterinara male prakse Hrvatske. Dva su glavna sindroma koja uvelike umanjuju kvalitetu života brahicefaličnih pasa, a to su BOS i BOAS.
Brahicefalični očni sindrom (BOS, engl. Brachycephalic Ocular Syndrome) skupni je naziv za brojne nepravilnosti u građi očiju koje su u različitim kombinacijama prisutne kod pasa kratke njuške. Naime, kratka njuška nije u proporciji s normalno razvijenim tjemenom, što rezultira dubokim naborima na nosu. Zbog toga postoji opasnost od tzv. trihijaze nazalnog nabora, pri čemu su dlake na licu pogrešno usmjerene i mogu doći u kontakt s rožnicom (okom) i površinski je oštetiti, što je za pse bolno. Takve životinje često imaju dermatitis, upalu kože u nosnom naboru uzrokovanu trljanjem i prekomjernim rastom mikroba (bakterija i gljivica), što je potaknuto povišenom vlagom i nakupljanjem izlučevina u ovom prostoru. Dermatitis nabora kože stvara neugodan miris i uzrokuje psu nelagodu, pa će si neki psi izazvati ozljede trljanjem i/ili grebanjem.
Brahiocefalični sindrom opstruktivnog dišnog puta (BOAS, engl. Brachycephalic Obstructive Airway Syndrome) povezan je s raznim problemima u disanju kod pasa s kratkom njuškom. Blagi oblik BOAS-a smanjuje dobrobit psa zbog otežanog disanja, no teški oblik BOAS-a ograničit će pokretljivost, oslabiti apetit i smanjiti pseću razigranost te će mu ozbiljno umanjiti kvalitetu života. Nadalje, psi nemaju znojne žlijezde po čitavom tijelu pa je dahtanje njihovo najvažnije sredstvo za oslobađanje viška tjelesne topline. Zbog toga će problemi u disanju kod pasa s BOAS-om dodatno kompromitirati termoregulaciju zbog nemogućnosti učinkovitog oslobađanja tjelesne topline. Problemi s disanjem mogu se kretati od blagog hrkanja do teškog disanja (respiratornog stresa), netolerancije na fizičke aktivnosti, gubitka svijesti i smrti zbog pregrijavanja (toplinski udar). Učinak BOAS nije ograničen na dišni sustav, nego može dovesti i do sekundarnih problema u jednjaku i želucu, odnosno neki će psi zbog toga pretjerano sliniti i povraćati.
Ovi problemi prisutni su već kod mladih životinja, a pogoršavaju se sa starenjem. Dodatni problem je kada životinje trebaju ići na neku operaciju jer je svako njihovo uspavljivanje rizičnije nego kod drugih životinja.
Nizozemski zakon
U Nizozemskoj je opće pravilo da je zabranjeno uzgajati domaće životinje na način koji šteti dobrobiti i zdravlju matične životinje ili njezina potomstva. Ne smiju se prenositi fizičke osobine koje mogu ugroziti dobrobit i zdravlje životinja. Isto se odnosi na ozbiljne poremećaje u ponašanju.To znači da se u uzgoju pasa ne smiju prenositi one osobine koje bi mogle biti štetne za potomstvo. Uzgoj pasa s ovakvim ozbiljnim abnormalnostima lubanje i njuške rezultira fizičkim i psihičkim problemima, odnosno ograničava ih u njihovu prirodnom ponašanju te time narušava integritet životinja i predstavlja veliki rizik za njihovu dobrobit. To je suprotno odredbama nizozemskog Zakona o životinjama (Wet Dieren). Naime, Nizozemska je u srpnju 2014. godine donijela odredbe zakona kojima se zabranjuje uzgoj bolesnih pasa, odnosno onih koji pate zbog određenih vanjskih fizičkih karakteristika i onih s genetskim poremećajima.
Međutim, u praksi zakon nije naišao na široku primjenu do 2019. godine, kada su mu dodana posebna pravila. U sklopu projekta na Sveučilištu Utrecht dane su smjernice o tome što se i kako treba promatrati kod pasa u uzgoju. Autori smatraju da genetska predispozicija za ozbiljne bolesti ili poremećaje u ponašanju nije uvijek izvana vidljiva pa to komplicira provođenje zakona temeljeno na prevenciji. Zbog toga su se u ovom projektu fokusirali na jasno vidljive štetne fizičke osobine životinja koje se koriste za uzgoj povezane s brahicefalijom, a koje se prenose na potomstvo i predstavljaju ozbiljan rizik za dobrobit. Rezultati ovog projekta predstavljaju važan uvod u daljnje proširivanje kriterija provedbe zakona za uzgoj pasa, ali i drugih životinja.
Kao rezultat projekta dani su kriteriji i standardi za životinje koje se koriste u uzgoju kako bi se isključili psi koji imaju BOS i BOAS. Opisani su kriteriji, uključujući njihovo tumačenje, na temelju kojih je moguće provjeriti može li se pas koristiti za uzgoj (kodiranje kao kod semafora: zeleno/žuto/crveno). Psi koji ne odgovaraju propisanim pravilima ne smiju se koristiti u uzgoju. Nadalje, širina lubanje od najmanje 80% duljine karakteristika je brahicefalnih pasa. Stoga se širina lubanje veće od 80% smatra ekstremnom brahicefalijom. Ovime su dane smjernice za standarde koji se mogu koristiti pri provedbi zakona.
U Nizozemskoj se smatralo da uzgajivači nisu uložili dovoljno napora u sprečavanju da se štetne fizičke osobine, ozbiljne bolesti ili nepravilnosti u ponašanju prenesu na potomstvo. Sada zbog zakona uzgajivači ne smiju koristiti za uzgoj pse kod kojih su prekoračene granice standarda propisanih za uporabu životinja za uzgoj. Posljedično, Nizozemski kinološki klub odlučio je u svibnju da ne izdaje rodovnice za 12 pasmina s kratkom njuškom ako roditelji ovih pasa ne zadovoljavaju kriterije zakona. Dodatno, donesena je odluka o prijelaznoj fazi tijekom koje će uzgajivačima biti omogućena promjena kroz dvije do tri generacije, u smjeru minimalnog standarda i uzgoja populacije pasa s niskim rizikom za navedene zdravstvene probleme.
Nedostatak ljudske etike
Glavna briga svih koji vole životinje ovoga trenutka je kako će se ovaj zakon odraziti na zdravlje i dobrobit životinja. Naime, uzgajivači u Nizozemskoj bit će u nepovoljnom položaju tako dugo dok se isti zakon ne donese u drugim državama. S druge strane, u svim državama gdje zakon ne postoji u nepovoljnom položaju su životinje koje se i dalje uzgajaju bez da se uzima u obzir njihovo zdravlje, i potencijalni kupci takvih životinja (pasa, mačaka i kunića) koji zavole svog ljubimca pate zajedno s njim.
Među uzgajivačima postoji briga da će se ovime dodatno smanjiti genska zaliha (eng. gene pool) navedenih pasmina. Gensku zalihu čine svi geni i njihovi različiti aleli (varijante) u jednoj populaciji, u ovom slučaju u pasmini. Naime, za zdravlje populacije važno je da ima što više gena (tj. alela), zato da rjeđe dođu do izražaja oni koji prenose neke bolesti. Do sada se zaliha gena pojedinih pasmina već jako smanjila (npr. mopsevi), ali, nažalost, na temelju odabira koji se pokazao pogrešnim, a to je fizički izgled. No smanjenje genske zalihe realni je problem i rješenja se nalaze samo u ozbiljnom znanstvenom pristupu problemu.
Posebno je zabrinjavajuće što sam zakon može dovesti do većeg razvoja nelegalnog tržišta pasa, odnosno uzgajivača koji nisu registrirani pri kinološkim savezima i uzgoju pasa bez rodovnice. Kod nas je popularan naziv za takav uzgoj „štanceraj“. Ovaj problem već je jako prisutan u uzgoju „čistokrvnih pasa i mačaka bez rodovnice“ i ozbiljno narušava dobrobit životinja koje se koriste u uzgoju (prije svega ženka).Zbog toga je najvažnije educirati široku javnost, svakoga tko ovoga trena razmišlja o kupnji ili udomljavanju ljubimca, o važnosti zdravlja životinja, o rodovnicama i o tome što one garantiraju. Kinološki savezi i kinolozi koji nemaju edukaciju za široku javnost, potencijalne kupce pasa s rodovnicom, trebaju postati stvar prošlosti.
I na kraju, da vas netko pita je li važnije biti lijep ili zdrav, vjerujem da bismo se brzo složili oko odgovora. Možda nam nizozemski primjer zakona donosi mogućnost za jedno i drugo. Ako kinološki (i felinološki) savezi ozbiljno pristupe problemu, i uz angažman nepristranih znanstvenika iz područja genetike, veterinarske medicine i uzgoja životinja, prionu rješavanju problema, tada se možemo nadati da će pasmine koje su sada na listi izumiranja ipak opstati. Odgovornost je na svakome od nas kod odabira kućnog ljubimca!
Više o ponašanju životinja možete saznati na Facebook stranici Argos.
