Hrvatska književna zajednica ovih je dana s pravom preplavljena reakcijama na jednu književnu kritiku u kojoj crno na bijelo, možda ipak i s nekom primjesom ironije, piše da “ženama doista nije lako pomiriti posao i karijeru s pustom dječurlijom i njihovim pravima kojih je, nota bene, također sve više i previše...”.
Kritika je objavljena u časopisu Republika Društva hrvatskih književnika, koje je dosad u povijesti duljoj od stotinu godina vodila samo jedna žena (i to Marija Peakić Mikuljan), a napisao ju je zaposlenik Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti, koju nikada nije vodila ni jedna žena. Jer, priznat ćete, nije lako pomiriti posao i karijeru s pustom dječurlijom...
No, pustimo na trenutak književna prigovaranja i činjenicu da trenutačno u Hrvatskoj žene čine bolji dio hrvatske književne reprezentacije (neću ih poimence nabrajati, ali, ako hoćete, ima ih dovoljno za nogometnu i vaterpolsku, a možda i za rukometnu reprezentaciju) i usmjerimo pažnju prema klapskoj pjesmi.
Točnije, prema finalnim večerima ženskih i muških klapa održanima prije desetak dana u klapskoj prijestolnici Omišu koje je Hrvatska televizija, na naš ponos i sreću, izravno prenosila (a kada joj u Dalmaciji rođen Most ukine televizijsku pretplatu, Hrvatska televizija će prenositi nastupe cajki i festival iz Guče jer se tu, na žalost, krije najveći financijski potencijal...). Ali to je jedna druga priča, za one kojima je domoljublje zanimanje.
Vratimo se mi klapama. Ako ste pratili oba finala, vjerojatno vam nije promaklo da trenutačno ženske klape pjevaju puno bolje od muških. Da su preuzele primat u ovladavanju teške klapske vještine.
Da imaju teži repertoar, što znači da pjevaju zahtjevnije pjesme. Da bolje zvuče. Da imaju kvalitetnije glasove. Da su strastvenije. Da su u strogo glazbenom smislu atraktivnije za slušanje. I da su već godinama u stalnom usponu, što se za muške klape nikako ne bi moglo reći.
Činjenica je da su posljednjih godina muške klape previše zavirile u nepouzdanu estradnu čašu i polakomile se za novcem, pa je značenje riječi klapa deformirano. Sve se danas zove klapa i sve može biti klapska pisma. Tako možete biti slavna i financijski itekako lukrativna klapa a da godinama i ne provirite do hrvatskog klapskog Olimpa u Omišu i ondje na ljupkom trgu provjerite svoju kvalitetu.
Oči u oči s publikom. Oči u oči s najvećim hrvatskim znalcima klapskog pjevanja. I oči u oči s hrvatskim auditorijem koji doista cijeni hrvatsku tradiciju u najboljem smislu te riječi. No, publiku se ne može varati unedogled.
Ove se godine, kako pišu mediji, tražila karta više za finale ženskih klapa. I ženskih je klapa bilo više u izbornim večerima. I neka je. Neka žene klapašice pokažu da su, kao i žene književnice, u najmanju ruku ravnopravne muškarcima. Koji navodno mogu lakše pomiriti posao s karijerom bez obzira na pustu dječurliju...
>> Otišao Oliver Dragojević
Članak nije loš...bio bi i bolji da novinar ,posve nepotrebno, nije u temu o ženskim klapama udrobio "književna prigovaranja". To je tema za neki drugi članak...