Zlatko Petričević danas živi na relaciji Zürich – Cancun, piše sportski tjednik Max!
Susreli smo se nedavno u St. Gallenu, uoči utakmice Švicarska – Hrvatska, gdje se vidio s izbornikom Nikom Kovačem i vodstvom HNS-a. Tada smo dogovorili i ovaj intervju.
Bili ste trener današnjem meksičkom izborniku Miguelu Herreri. Kakva su sjećanja na njega?
– Bio sam mu trener u Atlanteu dvije godine. Bio je bočni igrač, ne baš klase Srne ili Lahma, a nije mogao igrati ni kao stoper jer je bio prenizak za tu poziciju. Pamtim ga kao momka čvrstoga karaktera, agresivnoga, uvijek sam imao povjerenja u njega da će napraviti sve što od njega tražim – prisjeća se Petričević, kojega su, u doba kada je bio trener, Meksikanci zvali “Mano de hierro”, željezna ruka.
Evo njegovih šest zapovijedi igračima Santosa i Atlantea: disciplina, koncentracija, požrtvovnost, zajedništvo, skromnost, posvećenost.
Vratili smo se nakratko posljednjim meksičkim izbornicima, De la Torreu, Vucetichu (vodio samo dvije utakmice) i Herreri, izabranome uoči dodatnih kvalifikacija za SP.
– De la Torre je postao izbornikom dok sam bio predsjednik Querretara. U Meksiku o izborniku, kao i o predsjedniku saveza odlučuju predsjednici klubova. Kada smo odlučivali o De la Torreu, bio sam protiv. Zato što je bio samo jako dobar klupski trener, ali ga nisam vidio kao dobroga izbornika. Zbog toga su me u Meksiku kritizirali. Poslije smo se susreli, pa me pitao “kako to da niste imali povjerenja u mene?”. Odgovorio sam mu: Ni danas ga nemam! To ga je zaprepastilo, a pokazalo se da sam bio u pravu. Poslije su izabrali Vuceticha, trenera naših korijena, s kojim je Meksiko osigurao doigravanje samo zato što Panama nije uspjela pobijediti SAD.
Leže nam Brazilci
Česte promjene izbornika, čak trojice u kvalifikacijama za SP, govore o slabostima Meksikanaca. Jesu li se promjene odrazile na reprezentaciju?
– Hrvatska je 2002. igrala na SP-u u skupini s Meksikom, kada je reprezentaciju vodio Mirko Jozić, koji je radio u Latinskoj Americi i mislio je da dobro poznaje Meksiko. Tada sam s Hugom Sanchezom bio sukomentator na meksičkoj televiziji. Rasprava je bila koliko Mirko poznaje Meksiko, ja sam rekao da ne poznaje. To se i pokazalo točnim. Mi smo tada jako podcijenili Meksiko i pogotovo njihovu ligu. A ona je po igračima, po kvaliteti igre, po gledanosti... daleko ispred HNL-a. O, kako mi je tada bilo teško kad smo izgubili od Meksika. Otišao sam iz studija plačući...
Kakva je meksička vrsta?
Rakitić i Modrić ne mogu biti dva zadnja vezna. Jedini naš igrač koji zna igrati zadnjeg veznog je Ognjen Vukojević i za njega treba naći mjesta
– Uvijek je fenomenalna! Tada, 2002. godine, s igračima koje je Jozić imao, smatrao sam da nemamo šanse pobijediti Meksiko. A sada? I danas mislim - teško, jako teško. Naravno, u nogometu je sve moguće. A Meksiko je nama ključna utakmica, ona koja će odlučivati o prolasku skupine. Mi, primjerice, možemo iznenaditi Brazil, odigrati neodlučeno, ili čak pobijediti, i ja sam uvjeren da će nam to biti lakše nego pobijediti Meksikance. A Meksikancima, na primjer, leže Brazilci. Mi (Petričević govori mi, jer ima i meksičko državljanstvo, nap.a.) redovito pobjeđujemo Brazilce.
Zar Brazil nije velesila, najveći favorit SP-a?
– Kad god nema klasičnog napadača, a u posljednjih 30 godina imao je samo dvojicu, Romarija i Ronalda, kada ima ofenzivne vezne, Brazil ne može ništa napraviti na SP-u. I opet će im se to dogoditi. Poznajući Scolarija, on neće igrati s centarforom, što je velika prednost za nas.
Kužeovo otkriće
Kako vam izgleda Hrvatska? Bili ste na utakmici u St. Gallenu.
– Naša reprezentacija ne može igrati s dva zadnja vezna, Modrićem i Rakitićem. Ivanovo znanje, lopta, šut, mentalna brzina nije za zadnjega veznog, ako igra s Malešom kao u Švicarskoj, gdje se Ivan povlačio u krilo našim stoperima, pa nismo mogli iznijeti loptu. Imamo samo jednoga pravoga zadnjega veznoga, a to je Ognjen Vukojević. I tu ne treba izmišljati toplu vodu, jer to je jedini igrač koji zna igrati zadnjeg veznog. To je bilo otkriće pokojnoga Kuže. On je u Dinamu imao Vukojevića iza leđa Modriću, koji je onda imao slobodu i širinu. Tako i danas Modrić u Realu briljira zato što iza leđa ima Xabija Alonsa. Rakitić mora igrati desnog veznog, a Modrić mora imati slobodu u igri – dodao je Zlatko Petričević, koji je u vrijeme prvoga Ivankovićeva mandata u Dinamu bio blizak klubu.
Od tada traje prijateljstvo sa Zdravkom Mamićem, uzajamni respekt...
Biste li se stavili na raspolaganje stožeru hrvatske reprezentacije ako zatreba pomoć u pripremi za odlučujući sraz s Meksikancima?
– Kratko sam nedavno u St. Gallenu razgovarao s Nikinim pomoćnikom Goranom Lackovićem, s kojim sam nekada bio suigrač u Španskom. Naglasio sam mu koliko treba voditi računa o snazi Meksikanaca. Odgovorio mi je: “Imamo mi sve pokriveno”. OK, drago mi je to, samo da nam se ne ponovi 2002. - zabrinuto govori Petričević i dodaje:
– Srećom, hrvatska reprezentacija nije onakva kao prije dvanaest godina, kada je bila prestara. Sada je ipak mnogo jača. Sada imamo Modrića, Rakitića, Mandžukića, sve igrače svjetske klase...
Tri vrhunska golmana
Je li od vas Miguel Herrera tražio pomoć? Jeste li razgovarali o Hrvatskoj?
– Miguel Herrera pitao me: “Bio si moj mentor, možemo li razgovarati o Hrvatskoj?”. Nisam mu htio pomoći. Čak sam ga provocirao rekavši da me raduje što ima dva spora stopera. Rekao sam mu: “Layun (bočni iz Americe, nap.a.) ti dobro radi, ali nema završnice”. Na što mi je Herrera replicirao: “Nema ni tvoj Pranjić!”.
Koja je najveća prijetnja Meksikanaca?
– Kada se transformiraju iz obrane u napad. To rade munjevito, usto su disciplinirani, odgovorni. I euforični jer su veliki patrioti. Herrera ima dva problema jer ima previše igrača, ne zna kojima bi dao prednost. Na primjer, ima tri vrhunska golmana, pet zadnjih veznih... Nekada su u špici imali skakača, kao što je bio Borghetti. A sada je tu Oribe Peralta, posve drugačiji igrač, koji je Meksikancima u Londonu donio olimpijsko zlato protiv Brazila. Taj je opasan kao čegrtuša, može glavom, može desnom, može lijevom. Oni su pokušavali s Oribeom i Chicharitom u špici, ali njih dvojica ne mogu zajedno funkcionirati. Zato igraju Peralta iz Santosa i Pulido iz Tigresa. Bojim se da ih naši stoperi ne mogu zaustaviti, ne zato što nisu dovoljno dobri, nego zato što je naša vezna linija prema naprijed najbolja na svijetu, a prema natrag kao da ne postoji.
Sukomentator ESPN-a
Vaš savjet izborniku Niki Kovaču uoči Meksika?
– Radije bih igrao s dva stopera i liberom, te pet veznih igrača. Imali bismo ofenzivnost po bokovima sa Srnom i Pranjićem, pa sigurnost u sredini s Vukojevićem, koji ne bi gubio dvoboje, pa Rakitić i Modrić ispred njega. I koga god stavimo naprijed, ne bismo pogriješili. Miguela Herreru to zabrinjava. Kaže mi: “Ona dvojica po lijevoj strani, Olić i Pranjić, znaju se dopunjavati, jer su igrali zajedno u klubu. A Srna nema s kim raditi...”. Ja mu kažem: “Nekada smo imali i to, Ćorluka i Srna sjajno su se dopunjavali nekada”... I znate li kako je završio naš razgovor? Rekao mi je “ma nemam problema s Brazilom i Hrvatskom, mene brine Kamerun!”. Eto, tako razmišlja Herrera – zaključio je prof. Zlatko Petričević, koji će 22. lipnja biti u Recifeu na utakmici Hrvatska - Meksiko, kao komentator meksičkoga ESPN-a.
O snazi meksičke reprezentacije najbolje govori podatak kako je ista momčad koja Hrvate čeka na Svjetskom prvenstvu nadigrala Brazilce u finalu Olimpijskog turnira u Londonu prije dvije godine (2:1). Oba pogotka postigao je famozni Oribe Peralta. Ima 30 godina, a juri na mlazni pogon...
Nisam rekao da je Meksiko uz Brazil i Njemačku reprezentacija koja ima najdulji neprekinut aktualni niz prolaska skupine na svjetskim prvenstvima, mislim od '86-te, nisam siguran. I to je još jedan motiv da ovaj put prođe Hrvatska a ne oni.