Svaki dan slušamo vijesti koje objavljuju da je otkopana još jedna ili
dvije masovne grobnice. trebamo slušati i suosjećati sa stradalima do
zadnjeg imena. Objektivno utvrđivanje što se i kako dogodilo potrebno
je kako bi se oprostilo (i okajalo), a sve s ciljem da se zlo ne
ponovi.
U bivšoj se državi nije smjelo govoriti o zločinu pobjednika. Uz to,
tamo su neki bili povlašteni na žrtvu i živjeli su svoj mit. Nikad se
nisu suočili sa stradanjem drugih niti su u svijesti svojih sinova
odgojili poštovanje prema drugima. Početkom devedesetih, sinovi mita
krenuli su u "obranu" svakog pedlja zemlje na kojoj živi i zadnji
pripadnik njihova naroda
I zločin se ponovio!
Treba se suočiti sa svim (ne)namjernim zabludama i krivotvorenjima.
Prošlog tjedna u Odžaku na stručnom skupu Dani sjećanja na hrvatske
žrtve Bosanske Posavine povjesničari i svjedoci, imenom i prezimenom,
prisjetili su se 3375 ubijenih stanovnika Podvučijaka, a to je trećina
tadašnjeg stanovništva. Ubijani su bili vojnici i civili, žene, djeca,
invalidi.
Ubijeni su "u ime naroda" i bez suda, a to su učinili oni koji su za
rata pljačkali njihova sela, a onda su promijenili kapu. Pod onom s
petokrakom, opravdano je baš sve. Prema povjesničaru Josipu Jurčeviću,
sudioniku tog skupa, komunizam je najradikalniji zahvat u povijesti
koji je u obračunu s neprijateljima revolucije ozakonio silu (zločin!).
On tvrdi da i danas u nekim glavama živi isti mentalitet u formi tzv.
neokomunizma?! Kako objasniti da se i ove godine u Kumrovcu skupilo
desetak tisuća onih koji veličaju i slave, prema Jurčeviću, jednog od
najvećih zločinaca u povijesti?! Na tragu njegove tvrdnje pitam se
zašto je u našim medijima gotovo nezapaženo prošla rezolucija Vijeća
Europe koja govori o osudi komunističkih zločina?
Možda, jer su mediji premreženi čuvarima revolucije, (starim)
neokomunistima?! U suprotnom, kako objasniti Latinicu u kojoj Grebo,
Banac, Nobilo i drug narodu ovih prostora nude svoju istinu o ratu.
Prema njima, rat su skrivili Milošević, Tuđman i Izetbegović.
Ne zanima me njihov uimenaroda sud izjednačavanja agresora i žrtve.
Zabrinjavaju me posljedice.
Tobože upozoravajući na zločin i odgovornost za rat na svim stranama,
oni zapravo ignoriraju žrtvu i vrijeđaju preživjele. Relativizirajući
stvarnost, rehabilitiraju krivce za rat i potiču ih na novo zlo. Jesmo
li zbog takvih "mentaliteta" osuđeni na ponavljanje povijesti?
ZASTUPAM
Zločin i žrtve
